PREDRAG JOE MATIJANIĆ
23.7.2022., 00:00
VLČ. BERNARD PRELČEC, MLADOMISNIK IZ VALPOVA:
Pronalaskom Boga život postaje velika pustolovina
Uspješni stolnotenisač Bernard sve je iznenadio izborom svećeničkog poziva
VALPOVO
Za Župu Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije u Valpovu ovaj će mjesec, ali i cijela godina, ostati u kronikama upisana velikim slovima, s obzirom na to da je nakon dugo godina u Valpovu služena mlada misa domaćeg sina, 26-godišnjeg Bernarda Prelčeca.
Valpovački mladomisnik jedan je od trojice sinova Branka i Andreje Prelčec koji su mu prve nedjelje u srpnju podarili svečani roditeljski blagoslov, a na novi životni put ispratili su ga i stariji brat Branimir i mlađi Borna. Osnovnu i srednju školu završio je u Valpovu, a na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu diplomirao je 2021. godine. Njegovi sugrađani znaju ga inače i kao odličnog i talentiranog stolnotenisača koji se sportom bavio godinama.
Životni smisao
Otkriva da nikada nije niti sanjao da će jednoga dana postati svećenik, da je tijekom djetinjstva odlazio tek povremeno u crkvu, a ministrant je bio godinu dana i – odustao. Poziv da postane svećenik osjetio je krajem osnovne škole. "Nakon svjedočanstva tadašnjeg valpovačkog kapelana o njegovom pozivu, ostao sam potresen. Osjetio sam da me je to svjedočanstvo jako dirnulo u srce, ali i svojevrsnu nejasnoću te mi je došla misao zašto ne bih i ja postao svećenik. Nakon toga nisam dalje redovito pohađao svetu misu, jer nisam tada shvaćao ljepotu susreta s Isusom Kristom. Sjećam se da sam prije spavanja uvijek molio određene molitve, ali rekao bih bez srca, po nekom automatizmu. Jer moram se moliti… No, nakon Sv. Potvrde, tijekom molitve osjetio sam kako je Bog uistinu živ, kako je prisutan, kako se mogu Njemu obraćati kako prijatelju. Taj osjećaj bio je nešto najljepše što sam u životu doživio. Nakon toga moja odluka za svećeništvom bila je jasnija te sam primijetio kako me vjera više zanima, htio sam bolje upoznati osobu Isusa Krista te Njemu posvetiti život i služiti kao Njegov svećenik", otkriva mladi svećenik.
Obitelj je, prisjeća se, na prvu bila iznenađena i skeptična zbog njegova odabira, budući da nije bio baš najmirnije dijete, no na daljem putu upravo su mu oni bila najveća pomoć i potpora. Prijatelji su također bili začuđeni njegovom odlukom, s obzirom na to da je u njegovim životnim planovima bilo uglavnom bavljenje stolnim tenisom i studiranje geografije, povijesti, ili pak kineziologije. Bernard je na kraju ipak izabrao svećeništvo, osjećajući da je upravo to poziv koji ga najviše ispunja i daje mu životni smisao.
Izazovi
"Svako vrijeme donosi svoje životne izazove, pa tako i ovo, samo možda na drugačiji način. Mislim da je u današnje vrijeme najpotrebnije da osoba koja zatraži od svećenika pomoć osjeti da je prihvaćena, da ima povjerenja i da se ne ustručava tražiti svećeničku pomoć, utjehu ili razgovor", odlučan je mladi duhovnik, još uvijek pod dojmom predivnog iskustva svog mladomisničkog slavlja u Valpovu, u kojem ga je podržalo mnoštvo njegovih sugrađana koji su se nesebično i s mnogo ljubavi angažirali u pripremama za njegov veliki dan, poslije kojeg ga čeka služba kapelana u Župi svetog Ćirila i Metoda u Osijeku.
Komentirajući aktualnu situaciju u društvu s osvrtom na mlade generacije, vlč. Bernard stajališta je da ima dosta mladih koji imaju u sebi potrebu za duhovnošću i onim nadnaravnim što dolazi od Boga. "Danas su popularna različita krivovjerja, praznovjerja koja ne ispunjavaju religiozne potrebe. Čine možda samo trenutačno zadovoljstvo, a nakon toga slijedi praznina i besmisao. A nju može ispuniti samo Bog", poručuje novoimenovani osječki kapelan, pomalo i zabrinut što se danas ne spominje mnogo "ono s druge strane", život poslije ovoga života, jer se misli kako je ovaj život dug i kako je čovjek neprolazan i neslomljiv. A ljudsko iskustvo pokazuje upravo suprotno, a to je da je čovjek krhko biće i da sam ne može ostvariti spasenje, vječnost, neprolaznost. Tu je apsolutno potrebno Božje djelovanje i molitva, jer čovjek bez molitve je onaj koji luta, nema jasan cilj. "Život je neizmjerni Božji dar koji nam je povjeren kako bismo izvršili svoje životno poslanje, a to je Boga spoznati, ljubiti te se Njemu na koncu vratiti u nebesko kraljevstvo. Na pojedincu je da to prihvati", zaključuje.
Lidija Aničić
{embed_infobox_gray}247031{/embed_infobox_gray}{embed_infobox_gray}247032{/embed_infobox_gray}