CRET BIZOVAČKI - Svjetski cijenjena gastrodelicija tartuf najčešće se veže uz Istru i njezine šume, u kojima te gljive pronalaze specijalno obučeni psi. No slabo je poznato da i u panonskim, pa tako i slavonskim šumama, ima više tartufa nego u istarskim, ali potraga za njima je, zbog visoke cijene posebno obučenog psa, još u začecima.

Na taj nam je podatak pozornost skrenuo lokalni istraživač Željko Labaš, koji s velikom ljubavlju i pozornošću prati stanje u šumama bizovačkog kraja i okolice.

- Zbog geografskog položaja razumljivo je da su tragači u Istri prvi saznali za vrijednost tartufa, a rekao bih da su uz to imali i dobar marketing, pa su svoj bijeli tartuf dignuli na svjetsku razinu i postižu cijenu od stotinu, pa do nekoliko tisuća eura za kilogram, ovisno o kvaliteti. Ipak, iako u Istri prvi pisani trag o traženju tartufa datira iz 1924. godine, Slavonija je tu u velikoj prednosti, jer austro-ugarski carski namjesnik Otto von Tauben još 1777. godine spominje traženje tartufa na ovim prostorima - otkriva Labaš.

Prema njegovim riječima, kada su "naši stari svinje žirovali", odnosno vodili svinje na ispašu u slavonske šume, primijetili su da svinja svojim izvanrednim njuhom, osim žira, pronalazi i neke "gomoljčiće" koje s velikim zadovoljstvom jede. I dok se na to na ovim prostorima nije osobito reagiralo, Istrijani su prvi iz Italije nabavili pse za traženje tartufa i krenuli u veliki biznis.

No unazad koju godinu došlo je do promjene u istraživanju i traženju tartufa. Istrijani su zadržali svoj brend bijelog tartufa, ali i entuzijasti na području panonskog prostora od Sutle do Dunava došli su na svoje i potvrdili da su panonske šume bogatije tartufima od Istre, i to uglavnom crnim. Željko Labaš kaže da je Varaždinska županija otišla u tome najdalje te da su na zamolbu Turističke zajednice Novi Marof financirali četveromjesečno istraživanje u kojem je utvrđeno da u kalničkim i okolnim šumama postoje čak četiri vrste crnog tartufa. Na danima vrganja u mjestu Paka održali su i pokaznu vježbu traženja tartufa, a te su gljive uvrštene i u gastronomsku ponudu koju posebno cijene Nijemci, posjetitelji lokalnih kuća za odmor. Počelo se tražiti i od Petrinje, preko Parka prirode Lonjsko polje, gdje udruga gljivara Russula s mnogo uspjeha nalazi tartufe.

- U traženje tartufa uključili su se i razvojačeni branitelji jer, kažu, nema bolje terapije za PTSP: u prirodi si, krećeš se, a najbolji je prijatelj, pas, s tobom i imaš nenadmašan osjećaj slobode. Moram spomenuti i Matiju Josipovića, autora više gljivarskih priručnika i velikog poznavatelja s područja Kutine - Novske. Nama najbliži znalci tartufa su Hrvoje Knežević iz Našica, koji s udrugom gljivara radi prekrasne i vrlo posjećene izložbe gljiva slavonskih šuma te Darko Adamović iz Koške, s kojim godinama surađujem i uvijek ima prekrasnih vrganja, lisičarki i crnih truba. Taj podatak navodim zato što su inače u Europi upravo te crne trube poznate kao "tartuf siromaha", budući da imaju isti efekt kao i razvikani bijeli tartuf Istrijana, koji se smatra afrodizijakom - kaže naš sugovornik.

Za razliku od vrganja, tartuf se može i umjetno uzgojiti na korijenju lijeske ili graba, što zahtijeva mnogo znanja i strpljenja.

- Trebalo nam je cijelo stoljeće da od Austo-Ugarske Monarhije shvatimo kakvo bogatstvo Slavonija ima. Sve to zahvaljujući upornim entuzijastima - od vrhunskih vina, starih vrsta stoke, danas možemo zaokružiti ljepotu Panonije i dodatkom tartufa u gastronomskoj, turističkoj, sportskoj i drugoj ponudi - stajališta je Labaš.

Govoreći o načinima pronalaženja te cijenjene i skupe delicije, Labaš preferira posebno istrenirane pse.

- Svaki lovački pas može se obučiti za traženje tartufa, ali pas pasmine lagotto romagnolo u tome je nenadmašan. Ti psi imaju dugu povijest u lovstvu od 15. stoljeća kao tzv. vodeni psi za izvlačenje ubijene divljači iz vode, a netko je shvatio da zbog izuzetnog njuha mogu poslužiti i za traženje tartufa. Cijena lagotto romagnola danas je prihvatljiva, od 500 eura naviše. Taj mali, čupavi psić velikih očiju, nevjerojatno živahan, obožava vlasnika i njegovu obitelj, a obuka mu se malo razlikuje od obuke pasa za traženje mina i narkotika. Sastoji se od nekoliko faza, a od početka je važno da vlasnik u svakom trenutku bude sa psom. Slijedi upoznavanje sa šumom, mirisom tartufa te kako postupiti kad ga nađe. Obuka je najskuplja, pa dobro dresiran pas za traženje tartufa čak dostiže i cijenu dobrog auta - tvrdi istraživač Labaš, dodajući da se svinja također može dresirati za traženje, jer ima bolji njuh, no njezina je mana što nezgodno slasni tartuf baš ne voli podijeliti s vlasnikom, a i nije praktična za prijevoz po šumama.


{embed_infobox_gray}249854{/embed_infobox_gray}{embed_infobox_gray}249855{/embed_infobox_gray}