ĐAKOVO - Na prvi dan proljeća, u nedjelju, 20. ožujka, umirovljeni đakovački brijač Bartol Bačić navršio je 50 godina svakodnevnog bilježenja vremenskih prilika u svome gradu.

Kakva je jutarnja temperatura u 7, najviša dnevna, ima li toga dana kiše i koliko, magle, snijega, leda, naoblake… taj pedantni brijač u tih 50 godina nije izostavio nijedan dan.

– I kada bih bio u bolnici i slično, zabilježili bi ukućani, a ja naknadno upisao u svoju evidenciju - kaže gospodin Bartol.

Čisti je to hobi, bez interesa, zarade. Počeo je s bilježenjem vremenskih (ne)prilika slučajno.

– Za Petrovo, Vezove, Božić, Novu godinu znala se povesti rasprava kakvo će biti vrijeme za neku od tih prigoda ili kakvo je ono bilo, pa jedan kaže kako za Vezove uvijek bude kiša, a drugi doda: "Ja sam lani u te dane sahranjivao oca i bilo je vruće…", a ja si mislim: "Morat ću ja to pisati da se ljudi ne svađaju oko vremena." Tako je to krenulo - prisjeća se 20. ožujka 1972. Bačić. Podatke piše u milimetarski blok A4 i one većeg formata.

– Nisam ni znao da postoji milimetarski blok, sreo sam znanicu koja mi je rekla kako ide u knjižaru kupiti ga. Kada sam ga vidio, znao sam da je idealan za moju evidenciju, pa ga i ja odem nabaviti u knjižaru i od tada koristim samo milimetarski blok - kaže Bartol.

Njegova "aparatura" su termometar i od 1987. i kišomjer.

– Imam i animometar, no morao bih stalno mijenjati baterije, pa ga ne koristim. Da sam mlađi, 82. su mi, napravio bih si i kućicu kao meteorološku - kaže brico Bartol što je u mirovini već 20 godina. Njegova mala brijačka radnja bila se prometnula u pravi mali društveni salon u kojemu su se pretresale lokalne i aktualnosti na drugim razinama, no najviše se rasprava, dakako, vodilo o vremenu. Na upit koje datume, koje đakovačke vremenske ekstreme pamti, kao iz topa podsjeća na 17. lipnja 1994. kada je Đakovo, pogotovo centar grada, potukao jak led.

– Na korzu ga je bilo 22 centimetra, topio se osam dana, u Botićevu se natiskala voda jer se sve bilo sabilo u jednu grudu, promet tu nije mogao funkcionirati. Led je potukao vrtove i poljoprivredu, smlatio je sve živo, a najjači je bio oko katedrale, Švajcerije - prisjeća se Bartol. Podsjeća i na doček Nove, 2011. godine.

– U ponoć je Đakovo zahvatio jak led i velika grmljavina, što nikada nije bilo. Nisi znao grmi li ili puca pirotehnika - sjeća se ledeno-grmljavinskog novogodišnjeg dočeka Bačić. Kaže kako je posljednja velika zima u Đakovu bila 1985. na 1986., s najvećim snijegom, i najdulje je trajala.

– Od tada su zime sve kraće i toplije. Posljednje dvije najnižu temperaturu imale su -8, a ova zasad 9 ispod ništice - kaže Bartol. Najniža temperatura koju je izmjerio u Đakovu bila je -23, a najviša – i to četiri puta, pa i lani – plus 40.

- Sve to potvrđuje globalno zatopljenje. Dosad je godišnji prosjek oborina bio 65,3 litre, a sada je, od početka godine do danas, palo samo 67 litara kiše, pa bi i ova godina mogla biti sušna. Nekada su ljudi na Josipovo propuštali vodu s njiva, a sada lovci kažu da mogu peći slaninu u najdubljim kanalima - slikovit je naš sugovornik. Temeljit je u svemu, pa tako i u vjernosti kupovanja i čitanja Glasa Slavonije, još od 1955.

– Išao sam u Osijeku na zanat i svaki dan majstoru morao ići po novine na obližnju trafiku i tako je to ostalo u navici - kaže vjerni Glasov čitatelj kojeg je njegov hobi, dodaje, "u novine" odveo čak 108 puta, najviše u Glas Slavonije.

Đakovačke vremenske prilike zapisivat će, kaže, dok “bude išla ruka i pamet”.