ĐAKOVO

Nacija i danas pamti povratak srebrnih Vatrenih iz Rusije kada ih je od zračne luke do Trga u Zagrebu autobusom dovezla žena. Mladu ženu za upravljačem autobusa - kako polaže za tu kategoriju uz instruktora ovih se dana moglo vidjeti i na đakovačkim cestama.

Sve to, ususret Danu žena, upućuje da su radna mjesta za upravljačem velikih vozila kao što su autobus, kamion, šleper… sve manje tzv. muška, da puca "stakleni strop" kada je o podjelama uvjetovanima spolom riječ. Sve više žena koje ih voze ruše stereotipe; uz pola neba, pola zemlje, žele i pola tržišta rada koje, također, svojim diktatima, dinamikom, zahtjevnošću, otvaranjem granica EU-a, pridonose tome. U đakovačkoj Autoškoli Kruno, kažu, imaju tri-četiri polaznice za polaganje vozačkog ispita za kamion – C, a žena bude i za CE kategoriju, vožnju kamiona s prikolicom. "Treba im za posao, vozit će na autocestama", kažu u Kruni. U đakovačkoj Autoškoli Ivan osposobljeni su za polaganje za autobus i kamion; vlasnik, Hrvoje Crnoja, stalni sudski vještak i revizor u cestovnoj sigurnosti, kaže da su dosad imali više polaznica za polaganje za autobus i kamion, a u ovom trenutku ih nema. "Čak 60 posto naših polaznika su žene i ruše stereotipe da lošije voze od muškaraca", kaže Crnoja i ističe interni podatak o 75-postotnoj prolaznosti već u prvom pokušaju iz testova, te 64-postotnoj prolaznosti "iz prve" na vožnji, dok je ta prolaznost na državnoj razini 50 posto. "S obzirom na 60-postotni udjel polaznica, to zorno govori koliko one pridonose tako visokim prolaznostima", dodaje Crnoja i kaže kako je za polaganje vozačkog za autobus tržišna realna cijena od 8 do 9 tisuća kuna.

Svijest da je posao vozača autobusa jednako prikladan i za žene širi i Arriva Hrvatska sa svojim kolodvorom i u Đakovu. "Brojke, nažalost, ne govore u prilog zastupljenosti vozačica autobusa u ovoj, dominantno muškoj, branši te ih i mi zasad imamo samo dvije. Kako bismo to promijenili, na razini cijele Arriva grupe pokrenut je program Diversity & Inclusion, kojemu je cilj u sljedećem razdoblju u naš sustav uključiti podzastupljene skupine, u što se ubrajaju i vozačice busa", kaže direktorica za transformaciju i komunikaciju u Arrivi Hrvatska Marina Pandurević. Jedna od njih je Sanela Kozbašić, vozačica u PJ-u Osijek.

- U tvrtki sam već deset godina, a za iskustvo mogu samo reći da je predivno. Iako ovu branšu smatraju "muškom", vrlo brzo sam se snašla i ni u jednom trenu nisam pomislila da je posao vozača busa stvoren samo za muškarce. Putnici se vole sa mnom voziti i svi žele sjediti naprijed. Primam puno pohvala za svoju vožnju. Nedavno me jedan putnik pitao kako s takvom lakoćom mogu voziti to glomazno vozilo. Odgovorila sam da to radim s osjećajem jer taj posao i radim s užitkom - kaže Sanela. Jedno je vrijeme vozila liniju iz Osijeka za Zagreb, a trenutačno vozi županijske linije.

Vedrana Lisek vozačica je busa u PJ-u Zagreb.

- Često mi postavljaju pitanje otkud žena u "muškom" poslu, no ne dijelim poslove na muške i ženske. Inače, iskustvo je predivno. Volim putovati i voziti, tako se osjećam najugodnije. Simpatično mi je kada vidim iznenađenje na licima putnika i kada čujem: "Woow, žena za volanom!" - kaže Vedrana. Oduvijek su ju impresionirala velika vozila i sve vezano uz vožnju, a bavljenje ovim poslom oduvijek joj je bila želja.

- Inače vozim na linijama unutar Hrvatske, najčešće iz Zagreba prema moru, Rijeci, Lošinju, Zadru i sl. - kaže Lisek, koja je udana, pa na upit kako sve usklađuje kaže:

- Borim se, no uz malo volje i dobre organizacije sve se može. Suprug je ponosan na mene i bitno mu je da sam zadovoljna. Svi kolege u timu fleksibilni su, pa nije problem zamijeniti smjenu ili dobiti slobodan dan.

- Iako je nekada intenzitet posla takav da po mraku odlazim i po mraku se vraćam kući, to nije svakodnevno, a i nadređeni i kolege su fleksibilni i lako se dogovorimo. Kao najzahtjevnije izdvojila bih dugotrajnu odsutnost jer to zna biti fizički naporno, ali ne događa se često. Sve ostalo čista je uživancija, a najljepše od svega pozitivni su komentari putnika koji me ispunjavaju i motiviraju iz dana u dan - kaže Sanela.

- Najzahtjevnije je ugoditi svakom putniku. No prednost je sloboda, nisam zatvorena u uredu, s fiksnim radnim vremenom - dodaje Vedrana.

Đakovčanka s odnedavno osječkom adresom, Marina Kovačević, jedna je od samo dvije ovlaštene ispitivačice za vožnju pri HAK-u, odnosno jedina u Slavoniji, a za polaganje vozačkog ispita za B-kategoriju.

– U posljednje vrijeme, vidim, jako je puno žena zainteresiranih za polaganje za bus, kamion, a potrebno im je za posao, većinom vani. U Osijeku je među instruktorima oko 40 posto žena - kaže Marina, za koju kolege imaju samo riječi hvale. I ona za njih kaže da su vrlo korektni, a za sebe u poslu: "Korektna sam. Ni jednog kandidata nisam srušila ja, sami su se srušili."



{embed_infobox_gray}252049{/embed_infobox_gray}