ĐAKOVO - Postojanje njemačke, slovačke, mađarske i još nekih, manje zastupljenih, zajednica u Đakovštini poznata je stvar, no nepoznanica je da je taj kraj u drugoj polovini 19. stoljeća bio odredište doseljavanja iz Gradišća, iz Austrije.

Saznanja o toj, dosad nepoznatoj, migraciji, doseljavanju gradišćanskih Hrvata, a i drugih narodnosti u Đakovštinu iz sela s područja Gradišća (Burgenland) donosi Željko Lekšić u najnovijem, 15. Zborniku Muzeja Đakovštine, predstavljenom u ponedjeljak navečer, a čiji je stalni suradnik i član uredništva te periodike.

Područje Gradišća obuhvaća pogranične dijelove država Austrije i Mađarske.

- Prelistavajući matične knjige iz druge polovine 19. i početka 20. stoljeća, a što je dostupno i na internetu, ustanovio sam da postoji podosta upisa za vjenčane i umrle koji su rođeni u Gradišću (Burgenlandu). Uvjerenja sam da sve te osobe nisu bili Hrvati, nego da je među njima bilo i Nijemaca i Mađara, ali da su ipak većina bili gradišćanski Hrvati. Ne bi se moglo reći da je ovo naseljavanje poprimilo oblik kolonizacije. Nisam naišao na rad u kojem bi pisalo o ovakvom naseljavanju, te o njegovu uzroku možemo samo nagađati. Vjerojatni je uzrok prenapučenost i nedovoljno zemljišta - navodi Lekšić.

Vjerojatno će se Đakovčani iznenaditi podatkom da niz njima znanih prezimena u gradu i okolnim selima vuče korijen iz Gradišća. Pataki, Heiling, Takač, Mur, Benčić, Verhas… samo su neka od njih.

Za zapis svojih zapažanja Lekšić, taj vrijedni istraživač đakovačke povijesti, ima i osobnih razloga.

- Jedan od mojih predaka također se bio doselio iz Gradišća, iz sela Velika Narda (Nagy Narda), i to u Satnicu Đakovačku 1880-ih, pa se nakon nekoliko godina preselio u Đakovo. Oni koji se nisu zanimali za svoje rodoslovlje, i ne znaju odakle potječu njihovi predci. Nositelji sljedećih prezimena u Đakovštini najvjerojatnije su iz Gradišća: Benčić, Bilac, Borhi, Cupan, Habetler, Hatvagner, Heiling, Jani, Kolenhofer, Mur, Pataki, Plateis, Preisinger, Takač, Talas, Verhas i neka druga - navodi Lekšić. Navodi imena doseljenika po mjestima, pa tako za doseljenike iz tog područja u Đakovo navodi prezimena Baličević, Habetler, Hatvagner, Heiling, Mur, Schmidt, Verhas, a za doseljenike u Satnicu prezimena Bajer, Benčić, Bilacz, Fruehwirth, Glavanić, Habetler, Iletić, Jani, Mur, Platajs, Plateis, Preisinger..., kao i prezimena gradišćanskih doseljenika u Gašince poput Janiš, Master…, u Malo Nabrđe (Cupan, Horvath…), u Preslatince (Blazi, Pataki, Jani, Talas…) i Pridvorje (Bayer – Peier, Payer).

Cilj ovoga rada nije stvaranje potpunog popisa doseljenika iz Gradišća, nego skretanje pozornosti na poprilično jako naseljavanja gradišćanskih Hrvata, a i Nijemaca i Mađara iz Gradišća, u Đakovštini. Na mnoga otvorena pitanja kako i zašto je do toga došlo (još) nema odgovora, a možda će ih dati neka nova istraživanja. U radu je nabrojano više 80 osoba, migranata, iz Gradišća.

Autoru se čini da je cilj migracija bila Satnica, gdje je zabilježeno najviše migranata, a potom okolna mjesta. Gradišćanski Hrvati dobro su se uklopili u novi zavičaj, asimiliravši se. Sljedeće generacije doseljenika nisu njegovale jezik i običaje starog zavičaja. Nikada u Đakovštini nisu postojali KUD-ovi što njeguju kulturu i običaje gradišćanskih Hrvata, no mnogi se i danas mogu prepoznati u njihovim prezimenima.