VINKOVCI
Prije šest godina u Vukovarsko-srijemskoj županiji provodio se pilot-projekt napučivanja trčke skvržulje, u nas poznate i kao poljska jarebica, jer su stručnjaci upozoravali kako je u posljednjih 30 godina ova vrsta gotovo nestala, ponajviše zbog uporabe kemijskih sredstava u poljoprivredi. Projekt je propao, no čini se da se u najistočnijoj županiji ponovno nešto radi na tome da trčka opet trčkara poljima i šumama istoka Hrvatske. Kako pojašnjava Krunoslav Buhač, zadužen za lovstvo i šumarstvo u županijskim stručnim službama i inicijator osnivanja Udruge za biološku obnovu trčke skvržulje "Trčka", ova sitna pernata divlja sada je u vrlo lošem stanju, i u većini je lovišta daleko ispod biološkog minimuma, pa je ova udruga odlučila vratiti je u našu županiju na prirodno stanište izravnim unosom u polja.
– Odabrat ćemo sedam-osam lovišta na potezu Podgrađe, Nijemci, Đeletovci, Otok, Komletinci, Stari i Novi Jankovci, Cerić, Lovas, Tompojevci, i u svako unijeti po pet gajbi s 20 jedinki, puštati te pratiti do veljače kada se sparuju. Tu je 60-ak jedinki koje se kreću u nekoliko jata, pa sam s kolegama i u tri ujutro za potrebe znanstvenog istraživanja obilazio sedam lokacija kako bismo provjerili koji joj usjevi najviše odgovaraju na tom području - kaže Buhač. Dodaje kako imaju veliku potporu lokalne uprave, ali računaju da će najviše materijalne pomoći dobiti kroz udrugu, jer se namjeravaju natjecati na "zelene" fondove Europske unije koji ulažu u zaštitu okoliša. Bez novca je nemoguće, kaže, jer samo sustav ogrlica u telemetriji, odnosno GPS, stoji 15.000 eura.
Današnje vremenske prilike nisu naklonjene staništu poljske jarebice, jer zime su bez dubokog i dugotrajnog snijega.
- Sve je manje pernate opasnosti u obliku sokolova i jastrebova u prirodi, lovci su sve mlađa populacija, i jako im je zanimljivo rješavati predatore, pa upravo pripremamo odstrel lisice i čaglja u tim lovištima. Ono što nama treba još su staništa, što EU podupire cvjetnim putevima ili trakama, sijanjem dugotrajnih nasada, što je trčki potrebno za skrivanje - pojašnjava Buhač i priču o trčki začinjava poviješću tijekom koje se nametnula kao simbol vučedolskih ljevača. Naime, zbog udisanja otrovnih para dok su radili, ljevači su često pobolijevali, zbog čega su šepali, hramali. Mužjak trčke, pak, praveći se hrom pred predatorima, štitio je gnijezdo, mlade i družicu, i to je poveznica starih Vučedolaca i ove pernate miljenice.
- Kada mužjak vidi da vreba i napada dlakavi ili pernati predator, spusti noge, savije perje i krilo i pravi se ozlijeđen te šepajući stotinjak metara odvlači pozornost grabežljivcu koji ga slijedi snujući lak plijen, no u trenutku kada vidi da ga je odmaknuo od gnijezda, poleti i pobjegne, i zato su ga baš ljevači uzeli za svoj simbol - kaže Krunoslav Buhač.
Na vučedolskoj lokaciji Gradac, gdje je vučedolski ljevač imao svoj megaron, danas bismo rekli radionicu, arheolozi su 1938. godine pronašli više vrijednih keramičkih nalaza, među kojima i čudnu posudu koja nalikuje na pticu. Posuda je visoka 19,7 centimetra i stoji na tri čepaste nožice 2,5 - 3 centimetra visine svaka, opisuje arheolog suvremenik i prvo je naziva kokoši, a potom golubicom. Zoolozi će godinama kasnije utvrditi kako je riječ o poljskoj jarebici, autohtonoj slavonskoj pernatoj divljači, što ovu posudu dovodi u izravnu vezu s lijevanjem, metalurgijom, kao jednim od najvažnijih dostignuća vučedolske kulture.
S vremenom je postala jednim od najprepoznatljivijih motiva grada Vukovara, posebice u vrijeme Domovinskog rata, kada je postala hrvatskim narodnim simbolom i znakom mira.