ĐAKOVO - Teško je zamisliti da velikih sela Đakovštine poput Punitovaca, Širokog Polja prije dva-tri stoljeća nije bilo, a da danas više ne postoje neka tadašnja naselja. Donosi to Povijesni atlas Đakovštine što ga Muzej Đakovštine virtualno emitira od Noći muzeja.Donosi sustavan i zanimljiv pregled počevši od 18. stoljeća, a obuhvaća toponime – njih oko 5000. Projekt potpisuje arheologinja te muzejske kuće Jelena Boras, koja s neskrivenim žarom struke govori do kakvih je rezultata došla u topografskoj šetnji Đakovštinom.
- Na karti Kotar Đakovo 1702. navedena su naselja koja su mu tada pripadala. Označili smo navedena sela, grad Đakovo i jedan predij koji su se našli u popisu. Okosnica je to prostora što ga danas zovemo Đakovština - kaže Boras. Kako je u trenutku popisa biskupska stolica bila prazna (biskup Nikola Ogramić Olovčić ubijen je u Đakovu 1701., a nasljednik Petar Crnković nije uspio ni doći do Đakova prije nego što je umro 1703.), vlast nad kotarom preuzela je Visoka dvorska komora u čije ime popis provodi Emerik Szadecky.
- Nedugo nakon popisa novi đakovački biskup Đuro Patačić preuzeo je upravu nad đakovačkim vlastelinstvom. Već 1745. iz tog posjeda izuzimaju se sela Mikanovci, Čajkovci, Strizivojna, Vrpolje, Andrijevci, Perkovci i Topolje, od kojih je samo Strizivojna i danas dio Đakovštine. U popisu se našlo i nekoliko sela koja danas više ne postoje, kao što su Radinovci, Lopušanci, Junakovci, Dubravnik, Bežanija. No, s druge strane, na popisu nema današnjih sela Široko Polje, Dragotin, Novi Perkovci, Punitovci, Krndija i dr. jer su nastala nešto kasnije - ističe Boras. Bežanija je bila u blizini Piska, otprilike na obali Jošave, Junakovci kod Semeljaca itd. Radeći atlas, Boras je, kaže, "popikala" oko 140 vodenica u Đakovštini na kartama iz 18. i 19. st. Podatak je to zanimljiviji jer ovaj kraj nema brze vode jake protočnosti osim potoka sjeverozapadne Đakovštine.
- Počele su mi se pojavljivati vodenice po potočićima zapadne Đakovštine, po Kaznici, Breznici, Jošavi, pa sam ih odlučila "popikati". U rasponu od 1781. do 1869. zabilježili su ih austrijski topografi. Netko je detaljno obišao i označio cijeli prostor - pojašnjava Boras. Danas nema nijedne, potoci su regulirani kanalima, ne koristi se više ta snaga vode i prirode. Mljele su žito, kukuruz i raž u brašno za kruh. Za pojedine vodenice koje su ucrtane na Treću topografsku izmjeru navedena su i imena - Kličić vodenica, Panjska vodenica, Starica, Starica gornja, Šurakovac, Kolarica itd. Tehnološkim razvojem i elektrifikacijom vodenice gube značenje i isplativost, grade se veliki mlinovi u gradovima i u blizini trgovačkih putova.
Zabilježeno je i 40-ak križeva krajputaša. Zanimljiv su dio pučke pobožnosti, a postavljali su se na raskrižjima, uz putove ili dokle bi voda došla u nekoj poplavi, kao zavjetni znak.