
SLATINA
Stjepan Daraboš (71), tesar po zanimanju, izradio je jaslice i različite drvene ukrase koje su mnogi vidjeli na izložbama u Zavičajnom muzeju, koje je darivao kao dobitke na raznim tombolama i koji su bili prigodne nagrade na natjecanjima, primjerice na ovogodišnjoj sopjanskoj Bošporijadi.
Imao je Stjepan samo godinu dana kad se njegova obitelj 1949. godine doselila iz Baranje u Slatinu.– Bili smo teška sirotinja, moj otac bio je izučeni stolar i radio je dan i noć da prehrani obitelj. Ja sam htio biti mehaničar, ali uvijek sam nailazio na neke prepreke pa ni to nisam uspio.
Nakon završene Škole učenika u privredi u Slatini i učenja zanata u građevinskoj firmi "Vladimir Gortan" u Zagrebu, kaže da je za svoga radnog vijeka izradio građu za tisuće krovišta. Godine 1975. zaposlio se u Šumariji kao sjekač motornom pilom i kaže da je to bio najbolji posao, volio ga je i na natjecanjima drvodjelaca osvajao prva mjesta. U subotu, 16. ožujka, navršeno je 40 godina kako je s kolegama doživio tešku prometnu nesreću. Za zaprežni platon u kome su se vozili zapeo je kamion u punoj brzini, rudo se slomilo, platon se prevrnuo i trojica sjekača poginula na mjestu nesreće, a dvojica su teško ozlijeđena. Daraboš kaže da ga je spasila debela skijaška kapa, ali je zbog ozlijeđene kralježnice bio godinu i pol u gipsu. Kasnije je nastavio raditi u Šumariji, ali nesreća mu je promijenila život.
Rezbarijom se počeo baviti prije 14 godina, kad je u privatnoj tvrtki Jošavac, baveći se dopunskom djelatnošću, izradio velike jaslice. Poslije toga počeo je u drvetu izrađivati razne stvari.
– Napravio sam švedski stol s drvenim tanjurima, zdjelama, pladnjevima, traktor s prikolicom… Zovu me i sada, ali ne mogu više cijeli dan raditi. Sada kod kuće radim po nekoliko sati na dan, za svoju dušu, ali moram se malo i odmoriti, a na poslu nema odmora. Ipak, još uvijek stalno nešto izmišljam. Samo preklanjske godine napravio sam 16 jaslica i oko 40 zipki. Jedna je u Torontu u Kanadi, a dvije u Americi kod granice s Meksikom. Najviše izrađenih predmeta podijelim. Ranije sam bikerima prilikom njihova okupljanja u Slatini kuhao grah i bili su vrlo zadovoljni. Neki su prije dolaska čak provjeravali tko će kuhati grah kako bi odlučili hoće li doći. Za tombolu koju organiziraju dao sam neke poklone, a zipku sam namijenio ženskoj bikerici koja ima najmanje žensko dijete. Ispostavilo se da je jedna od njih trudna i da treba roditi curicu. Ona je dobila zipku, i doista je rodila curicu.