Iz pakla alkoholizma do novog života: Put oporavka počinje priznanjem problema
Alkoholizam ne pogađa samo osobu koja konzumira alkohol, nego ostavlja duboke posljedice i na njezinu obitelj, prijatelje, radnu okolinu, a u konačnici i na cijelo društvo. Iako se o problemu ovisnosti sve više govori, priznati da alkohol upravlja nečijim životom i potražiti stručnu pomoć mnogima je i dalje iznimno teško. Upravo su o tome, ali i o mogućnostima liječenja, važnosti podrške te životu nakon ovisnosti, govorili sudionici tribine održane u utorak, 10. studenoga, na Fakultetu za agrobiotehničke znanosti u Osijeku, u sklopu Mjeseca borbe protiv ovisnosti.
Tribinu su organizirali Fakultet za agrobiotehničke znanosti, Centar za zdravstvenu zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti, Dom učenika Ugostiteljsko-turističke škole Osijek i Klub liječenih alkoholičara Donji grad Osijek. Događaj je bio otvoren učenicima, studentima i svim zainteresiranim građanima, a brojni posjetitelji imali su priliku iz prve ruke čuti iskustva ljudi koji su se suočili s ovisnošću i odlučili krenuti putem oporavka. O svojim iskustvima i radu s osobama ovisnima o alkoholu govorili su i stručnjaci dr. Marta Gašparović, prof. Banislava Laurović i prof. Gabriela Poslon.
Jedno od najvažnijih svjedočanstava iznio je Mario Knežević, član Kluba liječenih alkoholičara Donji grad Osijek, koji je i sam prošao proces liječenja. Danas je već 13 mjeseci u apstinenciji, no put do života bez alkohola bio je dug i težak. Godinama je, kaže, uvjeravao sebe i ljude oko sebe da nema problem, skrivajući ovisnost i njezine posljedice.
Nakon liječenja u KBC-u Sestre milosrdnice u Zagrebu upućen je na nastavak liječenja kroz klub liječenih alkoholičara, gdje je pronašao zajednicu ljudi koji razumiju kroz što prolazi.
– Imamo sreću što u Osijeku imamo najbolji takav klub, s najmanjim brojem recidivista. Trenutačno nas je ondje 40, a ove godine imali smo svega tri recidivista koji su ponovno pali u ovisnost o alkoholu – istaknuo je Knežević.
Sastanci Kluba održavaju se svakog utorka od 17 do 19 sati u prostorijama Gradske četvrti Donji grad. Ondje članovi razgovaraju, druže se i dijele iskustva, ali i zajednički analiziraju svakodnevne situacije koje bi mogle predstavljati rizik za povratak konzumaciji alkohola.
Knežević ističe kako je upravo mogućnost razgovora s ljudima koji su prošli ili prolaze slične životne situacije jedna od najvećih vrijednosti kluba.
– Da vam krenem pričati o svojoj ovisnosti kroz koju sam prolazio godinama, mogao bih pričati satima. A tamo sam među ljudima s istim problemima i doslovno u nekoliko rečenica, bez nekog velikog trošenja energije, iskomuniciramo kako nam je prošao dan, tjedan, mjesec. Analiziramo što bi se moglo dogoditi u budućnosti kako ponovno ne bismo upali u recidiv – objašnjava.
Kada je riječ o prepoznavanju ovisnosti, Knežević smatra da ne postoji univerzalna granica koja vrijedi za sve. Njegov je problem godinama ostajao skriven jer je pio sam i uspješno prikrivao svoje ponašanje. Sebi je, kako kaže, dugo odbijao priznati da je postao ovisan, a za odlazak na liječenje odlučio se tek nakon pet ili šest godina borbe, uz pomoć liječnika i prijatelja.
– Rekao bih da problem počinje u trenutku kada vam alkohol više ne predstavlja samo povremeno zadovoljstvo, nego počnete svakodnevno razmišljati o njemu – upozorava Knežević.
Koliko je teško samostalno priznati ovisnost, potvrđuje i Branko Pavlović, jedan od osnivača Kluba liječenih alkoholičara Donji grad Osijek. Klub je osnovan 2012. godine u KBC-u Osijek, a kroz njega je dosad prošlo 146 članova. Prema Pavlovićevim riječima, tijekom tog razdoblja zabilježeno je svega deset posto recidivista.
Iako su vrata Kluba otvorena svima koji smatraju da imaju problem s alkoholom, Pavlović upozorava kako se ljudi rijetko samostalno odlučuju potražiti pomoć. Najčešće upravo obitelj prva prepoznaje razmjere problema i pokreće proces liječenja.
– Prvenstveno je obitelj ta koja sve pokreće. Rijedak je slučaj kada čovjek sam sebi prizna da ima problem. Takav je bio i moj slučaj. Odupirao sam se odlasku na liječenje, no upornošću supruge i djece, koja su tada bila maloljetna, ipak sam se odlučio na taj korak – ispričao je Pavlović.
Dodaje kako su obiteljski odnosi često među prvim područjima života koja stradavaju zbog alkoholizma. U njegovu slučaju upravo su problemi koje je izazvala konzumacija alkohola postali poticaj za promjenu.
– Ne mogu reći da je to bio rat jer sam pio i prije njega. Obiteljske probleme napravio sam sam kada sam počeo piti. Samo se uz pomoć obitelji mogu riješiti problemi, ona ima jako važnu ulogu u liječenju ovisnosti – naglasio je.
Važnost zajedništva i kontinuirane podrške posebno je istaknula Gabriela Poslon, profesorica u Učeničkom domu Ugostiteljske škole Osijek, koja već deset godina volontira kao terapeutkinja u Klubu liječenih alkoholičara Donji grad Osijek.
Prema njezinim riječima, osoba koja se bori s ovisnošću mora razviti vlastitu motivaciju i čvrstu volju za promjenom, no prvi poticaj za liječenje najčešće dolazi iz njezine okoline. To može biti obitelj koja više ne može podnositi posljedice ovisnosti, problemi na radnom mjestu ili sukob sa zakonom.
– Čovjek mora sam imati čvrstu volju, no alkoholičari vrlo rijetko sami priznaju da su ušli u problem ovisnosti. Uvijek najprije reagira okolina, bilo da je to poslodavac, neki sukob sa zakonom ili obitelj koja više ne može izdržati taj teret. Tada čovjeka stavi pred odluku: ili će se liječiti ili će doći do potpunog raspada sustava – objašnjava Poslon.
Dodaje kako ne uspiju svi iz prvog pokušaja, ali upravo zato važnu ulogu imaju klubovi liječenih alkoholičara, koji svojim članovima pružaju kontinuiranu podršku, razumijevanje i osjećaj pripadnosti.
– Ovo je jedan nevjerojatan klub, zajednica ljudi koja je melem za dušu. Rado dolazim svaki utorak boraviti s njima jer su zaista pravi humanisti, poštenjaci, ljudi koji se posebno raduju životu i pomažu jedni drugima. Strašno su povezani i ništa im nije teško napraviti, ne samo od utorka do utorka nego svakodnevno, kroz razgovore i Viber grupu – ističe Poslon.
Posebno naglašava kako se na liječene alkoholičare ne bi smjelo gledati kroz predrasude i stigmu. Riječ je o ljudima različitih zanimanja, životnih dobi i društvenih statusa koji, nakon što se suoče s ovisnošću i prođu liječenje, ponovno mogu postati funkcionalni članovi obitelji i društva.
– Od ljušture od čovjeka doći do funkcionalnosti prava je magija. Njima je trebalo puno ljestvica da bi se popeli visoko. Jednom alkoholičar uvijek alkoholičar, ali to su posve funkcionalni, odgovorni ljudi, partneri i radnici – poručuje Poslon.
Poseban problem, upozorava Poslon, predstavlja odnos mladih prema alkoholu. On je često sastavni dio druženja, proslava i izlazaka, a nerijetko se doživljava kao sredstvo za opuštanje, zabavu ili lakše suočavanje s tugom i svakodnevnim problemima. Upravo u tome krije se opasnost jer se granica između povremene konzumacije i ovisnosti može prijeći postupno i gotovo neprimjetno.
– Alkohol je uvijek taj neki prijatelj koji pruža ruku u zabavi i tuzi, ohrabruje, a pomalo grabi čovjeka i odnosi ga na drugu stranu s koje se jako teško vraća. Ljudi koji su bili i u nekim drugim ovisnostima kažu da je puno teže ostaviti alkohol nego bilo koju drugu drogu – upozorava Poslon.
Liječnica Marta Gašparović ističe kako je raditi s alkoholičarima i teško i nagrađujuće.
Nagrađujuće, jer neki uspjesi su zajednički, barem se nadam. Kada vidimo rezultate toga rada i nama je jako drago. Teško, zbog frustracije zbog neuspjeha, kada vidimo da ne dopiremo do nekoga koliko god se trudili, no to je također dio priče, rekla je Gašparović koja se nada kako će mladi prihvatiti trendove trezvenosti.
- Mladi se počinju sve više brinuti o zdravlju, performansama, koriste pametne satove koji broje korake i otkrucaje srca, mjere glukozu i slično, i nadam se da ćemo se i mi u Hrvatskoj uklopiti u te trendove, rekla je Marta Gašparović, dr. med.
Poruka sudionika tribine bila je jasna: alkoholizam nije problem koji treba skrivati niti je traženje pomoći znak slabosti. Naprotiv, priznanje problema prvi je i najvažniji korak prema oporavku. Stručna pomoć, podrška obitelji i uključivanje u zajednicu ljudi sa sličnim iskustvima mogu biti presudni u održavanju apstinencije i izgradnji novog života.
Primjer članova Kluba liječenih alkoholičara Donji grad Osijek pokazuje da iza teških životnih priča može uslijediti uspješan povratak svakodnevnim obvezama, obiteljskim odnosima i društvenom životu. Njihova iskustva ujedno su podsjetnik da ovisnost ne bira ni godine ni društveni status te da pravodobno prepoznavanje problema i pružanje podrške mogu promijeniti nečiji život.
