Vladimir Štulac: Davanjem krvi nitko se ne hvali, taj osjećaj puni srce
Štulac je odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske
S ponosom nam je Vladimir Štulac, 49-godišnji Osječaninin pozirao s odličjem Reda Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske koje mu je, krajem listopada, na primanju u Predsjedničkim dvorima dodijelo Zoran Milanović, predsjednik RH. Odlikovan je za plemenitu i humanitarnu aktivnost zajedno s još 79 osoba - za darivanje krvi više od 100 puta za muškarce i više od 75 puta za žene.
Nominalno, to se odličje odnosi na darivatelje koji su 2024. godine ušli u taj klub, a Štulac je dosad darivao krv 122 puta.
Jedna doza - tri života
Počeo je darivati krv 2000. godine na odsluženju vojnog roka.
Razgovor otvaramo uobičajenim novinarskim pitanjem - zašto prvi put i potom svaki put poslije?
- Ha, bili smo mladi i u formi, puno njih se prijavilo, pa rekoh sam sebi: zašto ne bih i ja. A kasnije je jednostavno krenulo, jedno za drugim... U jednom trenutku sam shvatio da se približavam stotom davanju i tada mi je postalo jasno kako je to ipak nešto veliko i značajno. Posebice kada sam saznao da se iz jedne doze krvi pripremaju tri krvna pripravka, koncentrati eritrocita, trombocita i krvna plazma, i da svaka doza krvi u teoriji može spasiti tri života. To mi je postala najveća motivacija - kaže naš sugovornik.
Nula pozitivan je - dakle, univerzalni davatelj, te krve grupe uvijek treba više od ostalih. Poznata je statistika koja kaže da će jedna od tri osobe u životu trebati krv, a tek jedna osoba od njih trideset dat će krv. Štulac je stoga i neumorni promotor darivanja krvi.
Na radnom mjestu, Fakultetu agrobiotehničkih znanosti, pa i na Sveučilištu, rade animacije među mlađima jer je potrebna baza, odnosno određeni broj darivarelja krvi, kako bi doze uvijek bile spremne. Stoga se na fakultetima, posebice FAZOS-u, redovito organiziraju akcije dobrovoljnog davanja krvi.
Štulac je, naravno, i član Kluba 100, zajednice darivatelja koji su krv dali više od sto puta. Približavaju se brojci od 120 članova, darivatelja.
- Taj naš klub radi na promociji, aktivaciji mladih da daju krv. Nikada se ne zna tko će od nas biti u poziciji trebati krv. Ipak, najljepši je osjećaj kada daruješ krv. Kada nešto primaš, onda puniš svoje ruke, a kada daruješ, puniš srce - kaže Štulac.
Benefiti za davatelje
Osim prva dva darivanja, svaki sljedeće bilo je u Osijeku, uz iznimku jednog - bio je pozvan u Orašje kako bi dao krv za svoju baku koja je tada bila na operativnom zahvatu. Osim redovitog davanja krvi, prema potrebi, a to zna biti u situaciji većih prometnih nezgoda, odaziva se i na pozive s Transfuzije na tromboferezu, davanje pri kojemu se iz krvi izdvajaju trombociti. Proces je to koji se može ponavljati svaki mjesec.
Za njim je sad dvadeset godina davanja krvi - primijeti li razliku?
- Ne, jer poslije svakog darivanja organizam ponovno producira krvna zrnca i tako ostajete u formi. Osim za primatelja, svako darivanje ima benefite i za darivatelja jer je to prigoda da i sami provjerite svoje zdravstveno stanje - pojašnja Štulac.
Naš razgovor privodimo kraju, a Štulac inzistira da ga završimo velikom pohvalom za tim Crvenog križa i ekipu s KBC-oveTransfuzije, koji su, kaže, neumorno posvećeni ovom plemenitom činu.
Pa zašto se onda ne i pohvaliti: u odnosu na broj stanovnika, Osijek je drugi, a Osječko-baranjska županija prva u Hrvatskoj po broju darivatelja.
- Uz priznanje predsjednika, i lokalna zajednica prepoznala je nas darivatelje. To, jasno, budi osjećaj zadovoljstva. No ne treba se time posebno hvaliti, ali osjećaj je to koji puni srce. I dok je zdravlja, bit ću darivatelj - kaže nam zaključno Vladimir Štulac.
