Bez ekrana, uz prirodu i štap za pecanje: Ribu pecaju tristo dana, a kad žele fiš - kupuju je u ribarnici
SRK Jug 2 ove godine bilježi 417 članova, a veseli ih brojka od sedamdesetero djece
Sportsko-ribolovni klub Jug 2 najjači je od dvadesetak osječkih ribičkih društava, a klupske im prostorije krase, osim ribičkih trofeja, pehari na pune dvije police u prostorijama pokraj Južnog jezera, kojim upravlja. Josip Sabo, potpredsjednik, osobito je ponosan na podmladak. Naime, ove godine imaju 417 članova, ali ih veseli brojka od sedamdesetero djece.
I ribe i rakova
Upravo je za njih klub kupio opremu kako bi se na vrijeme pripremili za natjecanja koja su pred njima. Nabavili su im novi pribor, stolce, suncobrane, nove kompletne štapove koje treba dijete - svakome po pet komada.
Sabo kaže da jako drže do svega što je vezano uz SRK Jug 2, od jezera do ljudi, zato i ne čudi što toliko ulažu u djecu i propagiraju sportski i zdrav način života - boravak u prirodi, bez stresa i ekrana. Tu se doista opuštaju, i ne samo djeca i ribiči seoniori nego i ostali građani tijekom cijele godine.
Klub postoji od 1998. godine, optimistično jure prema jubilarnoj, 30. obljetnici osokoljeni time što imaju širok dobni raspon članova koji su u proteklih 28 godina više od 150 pehara donijeli svom klubu sa Šaranske lige, kupova...
- Ovdje se peca 24 sata, 365 dana, ako se jezero ne zamrzne. A nije se zamrzlo jedno tri godine. Brinemo se da ima dovoljno ribe, zato je poribljavanje dvaput godišnje. U drugom-trećem mjesecu, zavisi od topline vode, te sada u 11. i 12. mjesecu, opet ovisno o toplini vode. Sad ćemo ga za par dana poribiti i onda se može pecati, samo se pričeka nekih osam dana da se riba raširi, prilagodi. Ima ribe kol'ko hoćeš! Od, što bi ribiči rekli, kapitalaca do onih manjih. Evo, sad negdje prije uhvatili su 11 komada, po noći su pecali, sve fini komadi od po 35 do 40 deka. Kažem im: nemoj ih vraćati nazad, nosi, makni ih odavde, pa to raste k'o šuga ovdje. Ma to su, po ljeti, milijarde kadera, milijarde bijele ribe, od deverike, babuške, šnajdera, crvenperki, bodorki... A sad kako je ovo zahladilo i rakova ima k'o u priči, riječnih, znaš, oni smeđi. Jedu kukuruz, mrtvu ribu, jedu meso. Ako na kukuruz pecaš, on ti gricka, gricka pa ga zakačiš. Baciš ga nazad, pa nećeš ga valjda ubit. A može se on koristiti i za jelo, ti komadi od 15 do 20 centimetara su kvalitetni, onaj rep, ona leđa.... Može se koristiti, al' tko zna pripremiti - priča nam Josip.
Iako odlično kuha (probali smo njegov grah), ne hvali se da ih on zna pripremiti.
- Ama ne znam, nisam ih nikad jeo. Jeo sam samo kraljevske rakove u Kanadi, ništa drugo - smijući se Josip daje do znanja da nam takav, a la carte, specijalitet neće ponuditi.
Uređen okoliš, parkiralište
Znači, za razliku od jela uobičajenih za ljude vezane za teren i prirodu, dakle sve ono što u kotlić stane, ili pak na vanjski ražanj i roštilj u klupskoj kuhinji, do rakova se teško dolazi. Ali se sada jednostavnije, primjerenije i lakše dolazi do kluba i vode. Autom se i dalje ide okolo, crnim putem, ali se do prirodne oaze pješice stiže sada kada je Grad sve okolo uredio, a napravljen je i parking. Potpuno nova vizura ovog dijela grada. Još će se sve promijeniti kada se realizira urbanizacija. Njih ribiče, kaže Josip, ne diraju, ne miču.
- Nama su obećali, ako ćemo možda morati neku šupu skloniti, da će nam oni donijeti kontejnere. Ali opet ćemo ih daskom obložit da bi to bilo prirodno, kao što je onaj tu pokraj obložen, a šupa je u dasci, i onda mi to održavamo. Ako se dosele novi sugrađani, imat ćemo i nove članove ribiče - ja tako mislim. Sve je lijepo, pa pogledaj sad novo parkiralište odmah pokraj nas. A prije se ovdje nije vidjela cesta, tu je bila šikara. Dečki su dva mjeseca samo pilali i odnosili. Heh, sad vidim čak i Konzum, a nisam mogao ni pomisliti da ga mogu vidjeti odavde. Vidim onu obalu, vidim sve, nema šta, sve je prozračno. Ima sada 52 parkirališta s tri invalidska. Kod nas invalidne osobe mogu prići vodi i pecati sad s obje strane. Mogu se spustiti autom dolje, otvoriti vrata i pecati, nije uopće problem. Volimo kad nam ljudi dolaze, ali pazimo da budu uredni. Izviđači su tu s nama stalno sa svojim aktivnostima, ljudi dolaze kupati se ili samo sunčati, posjećuje nas i udruga "Ja kao ti". Oni svake godine dva puta dođu po ljeti pa si peku roštilj, kuvaju. Za sve nas ima mjesta, ma za sve smo otvoreni - poručuje Josip.
Pecati ne znamo, a ako poželimo, možemo to, savjetuje nas Sabo, jednostavno. Nema baš škole za ribiče da, recimo, naučimo razlike - jer nije riba samo riba. Poneki savjet, možda, kako se može dobiti?
- Ma to nemamo, nego se mora polagat ispit, dobiješ pitanja, dobiješ sve - ima knjiga koju bi morao malo pročitati. Ima oko sto pitanja, al’ možeš doći slobodno pitati nas ovdje sve što te zanima, pokupiti savjet tipa kad riba radi, koji mamac, ili što već drugo. Učlani se, dobiješ člansku iskaznicu, dobiješ i sliku na njoj - pa odmah je tu izvadiš. Nema članarine, dozvola ti je sto eura. Ako nemaš položen ispit, to ti je pet eura ili šest, i članska iskaznica 26 eura - točno u cent te dođe sto trideset jedan i po euro sve kompletno, za od 1. do 31. dvanaestog. I onda nemaš problema ni s kim, ni s ribočuvarima - kaže Sabo.
