Osječanka ruskog podrijetla prisjetila se kako je iz okupiranog Aljmaša spašavala kip Gospe od Utočišta
Bila je tada prevoditelj između ruskog zapovjednika UNPROFOR-a i 1. OZ Osijek
Vrijeme uoči Svih svetih kod Lilian (Liliane) Pogledić, rođene Moskovljanke, danas osječke snahe, budi posebna sjećanja na 30. listopada ratne 1992. godine, a kada je kao prevoditeljica između ruskog zapovjednika UNPROFOR-a i zapovjedništva Prve operativne zone Osijek bila sudionica tajne akcije spašavanja kipa Gospe od Utočišta iz devastirane crkve u tada okupiranom Aljmašu, a koji je potom prenesen u Osijek, gdje ga je s oduševljenjem dočekalo vjerničko mnoštvo. Prognanim je Aljmašanima taj događaj dao dodatnu snagu i vjeru u povratak u svoje domove, u svoj Aljmaš. U svoje svetište, na svoje obale Dunava.
Sjećanja Lilian na taj hrabri i plemeniti pothvat od prije 34 godine vrlo su živa i danas. Akcija je osmišljena krajem rujna u Osijeku, a ostvarena dva dana uoči Svih svetih.
I kip sv. Ante
- Narodu je bilo jako važno da se spasi kip amljaške Gospe. Radila sam tada kao prevoditeljica za ruski jezik između ruskog zapovjednika UNPROFOR-a i hrvatskih snaga - bila sam prevoditeljica generalima Karlu Gorinšeku, Josipu Luciću, Vinku Vrbancu, Đuri Dečaku. Ta je akcija u ono ratno doba bila velika hrabrost; spašavanje Gospina kipa iz okupiranog Aljmaša dogovoreno je u rujnu u osječkom restoranu Bijelo-plavi, a na dan njegova spašavanja dočekao nas je prvi zapovjednik za sektor Istok Aleksandar Hromčenkov sa svojim vozilom UNPROFOR-a – svježa su sjećanja ove profesorice ruskog jezika i književnosti, koja je i sudski tumač za taj jezik.
Odlazak u tajnu akciju bili su trenuci neizvjesnosti, ali i adrenalina i hrabrosti.
- U Aljmaš smo došli ujutro, oko 9 sati. Prvi zapovjednik Hromčenkov i ja stigli smo u vozilu UNPROFOR-a, straha nije bilo, samo želja da se spasi Gospin kip, a sve je snimao Mario Romulić koji nas je dočekao na crti razgraničenja. Naš dolazak pred crkvu do mjesta s velikom rupom od tenkovske granate, u unutrašnjosti crkve bio je nered, sve razbacano, inventar, svećeničke halje, kipovi, jaslice… Uz Gospin kip, u Osijek je tada prenesen i kip sv. Antuna, a u crkvi je bio i kip Josipa Radnika, sjećam se dobro. Dočekala su nas dva specijalca iz ruskog bataljuna i prenijela kip u kamion koji je osigurao zapovjednik Hromčenkov. Prijenos i kipa sv. Antuna za mene osobno bio je dragocjen jer je moj suprug Zlatko kršteno Antun, sv. Antun zaštitnik je moje obitelji. Prenijela sam ga kući, a poslije su po njega došle časne sestre. Žao mi je što tada nisam spasila i kip Josipa Radnika, no moja tadašnja krhka konstitucija ne bi sve to mogla – kaže Lilian Pogledić.
Priznanje
Dolazak kipa Gospe od Utočišta u Osijeku bio je popraćen općom radošću prognanih Aljmašana i ostalih. Narod ga je, kaže Lilian, ljubio, utječući se Gospi Aljmaškoj neprekidno. U Aljmaš je Dunavom i Dravom vraćen 1. kolovoza 1998. godine, na dan kada su sedam godina prije Aljmašani pred srpskim agresorom morali napustiti svoje domove.
Lilian Pogledić nositeljica je i posebnoga priznanja koje joj je uručio Marin Srakić, danas đakovačko-osječki nadbiskup u miru, a za izniman doprinos u spašavanju kipa Gospe Aljmaške. Đakovačko-osječka nadbiskupija i nadbiskup Đuro Hranić, kaže Lilian, zahvalnost joj iskazuju svake godine, 15. kolovoza, na Veliku Gospu. Na 30. godišnjicu te tajne akcije i sudjelovanja u njoj dodijeljena joj je zahvalnica s trajnim znamenom Nadbiskupije. Sudjelovanje u toj akciji bilo je povod i za druge brojne susrete.
Iz akcije se prisjeća i simpatične crtice kada je ostala bez, kako kaže, štiklice. Tako je kip bio spašen, ali Lilianina potpetica nije.
