Kupres u srcu, Slavonija kao dom: 360 Kuprešaka okupilo se na večeri pjesme i zajedništva u Osijeku
Druga Kupreška večer okupila je u svečanoj sali Gardens brojne generacije Kuprešaka iz Slavonije i Baranje. Pjesma i neizostavno kolo namamilo je Kuprešane na plesni podij koji je u minuti postao popunjen do posljednjeg mjesta. Nakon kola nije ostalo mjesta za predahnuti jer je najavljen i gost iznenađenja - Stjepan Jeršek Štef koji je dodatno užario atmosferu pjesmom Sve poštivam, svoje uživam. Još jednom su tako Kuprešani u Osijeku pokazali da se ljubav prema zavičaju prenosi s koljena na koljeno.
Da se korijeni ne zaboravljaju ni desetljećima nakon odlaska iz rodnog kraja, pokazalo je 360 Kuprešaka. Pjesma, ples, druženje i uspomene na Kupres obilježili su večer u organizaciji Udruge Kuprešaka Slavonije i Baranje, osnovane 2024. godine.
Predsjednik Udruge Kuprešaka Slavonije i Baranje Marin Rebrina zadovoljan je što je udruga u manje od dvije godine postojanja već drugi put uspjela organizirati ovako veliko okupljanje.
– Naravno da mi ovakva večer znači, kao i svima ostalima ovdje. Svi osjećaju povezanost s Kupresom, bez obzira na to kojoj generaciji pripadaju. Čak i oni koji se osjećaju Slavoncima, jer to i jesu, poštuju svoje korijene – istaknuo je Rebrina.
I sam pripada drugoj generaciji Kuprešaka u Slavoniji. Njegova povezanost s Kupresom ponajprije je vezana uz obiteljske uspomene.
– Moj je dida živio tamo. Odlazak na Kupres podsjeća me na djeda i baku i sve njihove priče – rekao je Rebrina, koji Kupres posjećuje tri do četiri puta godišnje.
Upravo je prenošenje takvih uspomena, običaja i osjećaja pripadnosti mlađim generacijama jedan od glavnih ciljeva udruge, koja okuplja približno 200 članova.
Od Kupresa do osječkog Cvjetnog naselja
Koliko snažna može biti povezanost sa zavičajem roditelja, svjedoči i Hrvoje Barišić, član izvršnog odbora udruge. Rođen je u Osijeku, no na pitanje odakle je odgovara da je podrijetlom Kuprešak. Njegov otac doselio se s Kupresa šezdesetih godina prošlog stoljeća.
– Dosta sam vezan za Kupres, kao i svi mi ovdje. Ondje odlazim najmanje dva do tri puta godišnje i stvarno u sebi osjećam tu pripadnost – govori Barišić.
Ljubav prema Kupresu već prenosi i na svojega sina, koji još nema ni sedam godina.
– Kad njega pitate što je, izrazit će se isto kao i ja – kaže Barišić.
Prisjećajući se obiteljske povijesti, govori i o izazovima s kojima su se suočavali Kuprešaci nakon dolaska u Slavoniju. Njegov otac stigao je s četvero braće i sestara, a novi su život započeli u Osijeku.
– Bili su, što se kaže, vlakom bez voznog reda došli ovamo. U početku im je sigurno bilo teško, znam iz njihovih priča. Ja sam iz Cvjetnog naselja, gdje su praktički svi naši susjedi bili s Kupresa. Svi su se nekako zajedno prilagođavali – prisjeća se Barišić.
Prema njegovu viđenju obiteljske povijesti, iseljavanje nije bilo isključivo posljedica potrage za boljim životnim uvjetima, nego i političkih pritisaka kojima su Hrvati na Kupresu bili izloženi.
– Prilagodili su se ovdje, žive i asimilirali su se, ali znaju tko su i što su. Cijene mjesto u kojem žive, ali znaju i odakle su – poručuje Barišić.
Upravo zato ovakva okupljanja za njega imaju posebnu vrijednost. Prilika su da se ljudi sličnih obiteljskih priča ponovno susretnu, druže i stvaraju nova poznanstva.
Slavonija ih prihvatila, Kupres nisu zaboravili
Među uzvanicima bio je i načelnik Općine Kupres Danko Jurič, koji je Kupreškoj večeri nazočio drugu godinu zaredom. Pohvalio je organizatore i istaknuo zadovoljstvo sve većim odazivom.
– Izuzetna mi je čast što me predsjednik udruge Marin pozvao da budem ovdje. Bio sam i prošle godine i moram reći da je svake godine sve više ljudi, a organizacija je na sve višoj razini – rekao je Jurič.
I njegova je obitelj povezana sa Slavonijom. Djed i baka doselili su se u ovaj kraj, a majka mu je rođena u Osijeku.
– Slavonija i Baranja prihvatile su nas Kuprešake. Mogu samo zahvaliti što su nas primili i, kako se kaže, stavili kruh na stol. Danas smo tu gdje jesmo, ali najvažnije je da ne zaboravimo svoje korijene – naglasio je Jurič.
Kupreškoj večeri nazočio je i osječki gradonačelnik Ivan Radić, koji je istaknuo da su upravo ljudi najvažnija poveznica Osijeka i Kupresa.
– Puno je obitelji s Kupresa došlo u Osijek, ovdje ostalo, živjelo i gradilo ovaj grad. Osnovali su svoje domove i obitelji, a danas su njihova djeca Osječani koji ne zaboravljaju svoje korijene. Drago mi je što je u udruzi sve više mladih ljudi koji drže do svojega podrijetla – rekao je Radić, zahvalivši Kuprešacima na doprinosu razvoju grada.
Osječko-baranjska županica Nataša Tramišak također je naglasila važnost očuvanja identiteta i povezanosti generacija.
– Lijepo je vidjeti koliko se ljudi okuplja i koliko cijene svoje korijene, korijene roditelja, baka i djedova. Ovdje je već druga ili treća generacija ljudi podrijetlom s Kupresa. Oni su u Osijeku i Osječko-baranjskoj županiji stvorili svoje obitelji i domove te zajedno s nama grade budućnost Slavonije i Baranje – poručila je Tramišak.
Tradicija koja povezuje generacije
Prema procjenama koje iznosi predsjednik udruge Marin Rebrina, u Slavoniji i Baranji živi oko 10.000 ljudi podrijetlom s Kupresa, iako preciznih podataka nema. Najveći valovi doseljavanja dogodili su se nakon Drugog svjetskog rata te tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Udruga, osim organiziranja Kupreške večeri, nastoji očuvati uspomene na rodni kraj svojih članova različitim aktivnostima. Među njima su predstavljanja knjiga, poput „Kupreškog spomenara” Ružice Hrnjkaš, organizirani odlasci na Kupres i obilježavanje važnih datuma iz povijesti kupreškog kraja.
Ovogodišnja večer, uz nastup Borisa Šilija, tombolu i glazbeno iznenađenje, pokazala je da okupljanje Kuprešaka nije samo prilika za zabavu nego i način čuvanja obiteljske povijesti. Dok su jedni kroz pjesmu oživljavali uspomene na kraj iz kojeg su otišli, drugi su slavili zavičaj svojih roditelja, baka i djedova.
A kada je zasviralo kolo i plesni se podij ispunio, postalo je jasno da se ta povezanost ne čuva samo pričama nego i zajedničkim trenucima koji stvaraju nove uspomene.
