Krčma Mađarska retfala u Petefijevoj ulici u Retfali desetljećima je je bila sinonim za vrhunski gurmanski užitak. Na žalost, sa zadnjim danom rujna, krčma je zatvorila svoja vrata, postajući tako samo jedan u nizu osječkih restorana, poput Bendeka,Teferića ili Lovačkog roga, koji su prestali sa radom. Na žalost, iz krčme na kućnom broju 22 više se neće širiti miris fiša, čobanca, gulaša, neće biti poslovnih ručkova, neće biti mjesta gdje su uistino kvalitetno jelo.

Vijest o zatvaranju kultne krčme dočekana je u Retfali, ali i ostatku Osijeka, sa nevjericom. Nema više tog fiša koji je kuhan po posebnoj Varginoj recepturi, sa začinskim kvalitetnim dodirom koji ga je izdvajao od konkurencije. Potvrdu o zatvaranju krčme u srijedu, dobili smo i od vlasnika Atile Varge. Kratko nam je rekao, prije nego li je krenuo kod rodbine u Njemačku na psihički i fizički odmor, kako je došla kraju 58-godišnja tradicija, a koja je počela sa njegovim ocem i stricem. On sam je 30 godina radio u njoj, a potom i vodio krčmu.

Ustupljeno

U Glasu Slavonije prije nesretne pandemije objavili smo reportažu iz kultne retfalačke krčme. Najprije je djed Đuro, podrijetlom iz Ladislavaca, u dvorištu Petefijeve 22 pekao rakiju, koju bi nudio putnicima namjernicima, onako domaćinski, s nogu, kao i vino koje je dopremao iz Batine, odakle mu je došla supruga Elizabeta. Nekoliko godina nakon toga, u ljeto 1968. godine, njegovi sinovi, Ladislav i Arpad, vidjevši da posao prodaje pića dobro ide, dolaze na ideju da prednju prostoriju kuće pretvore u gostionicu. Mala prostorija, tamo gdje se do mjučer nalazio šank, u čas je, zahvaljujući ukusnim sendvičima s kulenom i kuhanim jajima, jedinim jelima koja su tada nudili, postala nezaobilazno mjesto razonode veseljaka na zapadnoj (tada) periferiji grada. Mnogi bi tu zastali, popili, odigrali partiju belota…

Ustupljeno

Udajom za Ladislava, odnosno Laciku, kako su ga svi zvali, u posao se uključuje i supruga Julijana, izvrsna kuharica, koja ponudu krčme uskoro obogaćuje izvrsnim čobancem i grahom. Nakon što je Lacika sredinom sedamdesetih godina, na ideju izvjesnog gospodina Cvitešića, vrsnog kulinara, u ponudu uvrstio i telića na ražnju, što je u ono doba izazvalo toliku senzaciju da je o njoj pisao i Glas Slavonije, krčma Mađarska Retfala zauzela je jedinstveno mjesto u osječkoj gastronomskoj ponudi. Iako se lokal od utemeljenja zove Mađarska Retfala, mnogi su ga zvali - Kod Lacike, jer Lacika je bio pokretač svega, toliko predan poslu i gostima da bi često odgađao neke obiteljske dogovore.

Ustupljeno

Atila, koji je naslijedio oca Ladislava u vođenju krčme, kratko nam je rekao kako odluka o zatvaranju nije donesena lako, no jednostavno je postalo neisplativo. Kaže kako je ne samo njega, nego i druge ugostitelje u restoranima, nakon pandemije uništila dostava hrane. Promet se smanjio za 50 posto, jer ljudi nemaju novaca, a tu su i suludi državni nameti. Doveden je, kaže, pred zid, jer isplativosti nije bilo. Iako krčma nikada nije bila u blokadi, jednostavno nije se moglo nastaviti dalje. Ovaj iskusni ugostitelj će se nakon odmora u Njemačkoj vratiti u Osijek, a kakvi će biti njegovi planovi za dalje, pa i poslovni, jer je u punoj snazi, pokazati će vrijeme. Ne sumnjamo kako će se opet, upisati na gastronomsku kartu Osijeka. Do tada, sa željenjem ćemo se sjećati kariranih stoljnjaka na kojima su se servirale poznate mađarske i slavonske delicije.