Komemoracija za profesora emeritusa Željka Turkalja: Bio je Esseker, glazbenik i gospodin
Profesor Turkalj bio je pravi Esseker, široke kulture i gospodskih manira
Akademska zajednica, glazbenici, članovi HPD-a Lipe, prijatelji... oprostili su se komemoracijom od profesora emeritusa, dr. sc. Željka Turkalja. Turkalj je bio istaknuti član akademske zajednice, no bio je prisutan i u svakodnevnom životu Osijeka. Bio je čovjek koji je pripadao ovom gradu i ljudima oko sebe. Taj skup to je i potvrdio.
- U ovom trenutku dijelimo istu tugu, ali i zahvalnost što smo ga imali među sobom. Profesor Turkalj je na Ekonomski fakultet došao 1974. godine i izrastao od asistenta do redovitog profesora. Fakultet je vodio kao dekan u tri mandata, u razdoblju koje je tražilo i viziju i stabilnost. Za sobom je ostavio i cijeli niz projekata usmjerenih na obnovu i razvitak Slavonije i Baranje - istaknula je Sunčica Oberman Peterka, dekanica Ekonomskog fakulteta.
Uime cijele akademske zajednice o Turkaljevu radu govorio je Boris Crnković, prorektor Sveučilišta J. J. Strossmayera.
- Lako je govoriti o funkcijama koje je obnašao, mandatima koje je vodio, odlukama koje je donosio i rezultatima koje je iza sebe ostavio. Sve je to važno, ali vjerujem da se pravi trag jednog profesora ne može ponaći samo u dokumentima, izvješćima ili popisima funkcija. Najbolje ga možemo prepoznati u ljudima na koje je utjecao - rekao je Crnković.
Dobar dio Turkaljeva života bio je posvećen glazbi. Bio je predsjednik HPD-a Lipa, na što se osvrnuo Tomislav Levak.
- Profesor Turkalj bio je pravi Esseker, čovjek široke kulture i gospodskih manira. Uz ulogu u akademskoj zajednici, s jednakim žarom i znanjem darovao je sebe i svoje ime nama u Lipi. Društvo je vodio u pet uzastopnih mandata, bilo je to naše zlatno desetljeće - istaknuo je Levak. Dražen Dragušica bio je Turkaljev sugovornik u nizu prijateljskih susreta.
- Mi smo bili neka dva paralelna svijeta koja su se susretala i isprepletala - ekonomija i pravo, Rotary i Lions, glazbenik i novinar, a opet svaki naš susret bio je kao da smo zajedno studirali, bili u istom humanitarnom klubu, svirali u istom bendu, slušali istu glazbu..., u takvim susretima prije ili poslije došli bismo do istog pitanja - što još možemo napraviti za ovaj grad - prisjetio se Dragušica. Ivan Miloloža oprostio se od Turaklja kao čovjeka koji ga je stalno poticao naprijed, pa je od studenta i suradnika naposljetku postao njegov kolega profesor.
Od Turkalja kao rock-glazbenika oprostio se prijatelj iz benda Ninoslav Novak.
Komemoracija je stoga prigodno zaključena glazbom, prvo se Lipa oprostila izvedbom Mozartove Lacrimose, a potom je puštena videosnimka nastupa Lavina.
