Izložba autića u GČ Tvrđa na Vijencu Ivana Meštrovića
Osijek je ponovno okupio zaljubljenike u autiće: Tisuće Lamborghinija, Ferrarija i drugih legendi stigle u Osijek
U dvorani GČ Tvrđa, parkiralo se tisuće legendarnih modela auta
Nema toga ni na jednom autoshowu u svijetu, ali ima u Osijeku. Svi kubure i stenju kako nema dovoljno parkirališta na Vijencu Ivana Meštrovića, a kad ono - parkirale su se ondje na tisuće legendarnih marki i modela automobila! Moglo se tamo ostvariti san i kupiti, recimo, Lamborghini, Ferrari... za samo 100 eura! Da, dobro ste pročitali, i ne - ne nedostaju nule. Najbolji su auti, doduše u umanjenom mjerilu, ipak svi stali u "Šoping", u dvoranu Gradske četvrti Tvrđa.
Najvrjedniji i najrjeđi limeni ljubimci ovaj su put stali u džep zanesenjaka - onih koje je jedan Dalmoš na upravo održanom međunarodnom skupu Kluba kolekcionara Autići Osijek sveo na zajednički nazivnik jednostavno rekavši: "Dica uvik ostaju dica."
Djetinjstvo nikada ne prestaje, uvjerio sam se i sam na ovom prazniku kolekcionara pristiglih iz cijele regije, a kroz prodajnu izložbu na "VBK-u" proveo me Kristijan Kro, osječki kolekcionar i kolega novinar, snimatelj STV-a, poznatiji kao Kiki.
Kakav zanesenjak! Vadi iz džepa najmanji crveni, i najdraži, autić i kaže: "Sjedaj, da te provozam između izložaka!" Taj se čak ni na snimateljskom terenu ne odvaja od autića. Uvijek sa sobom ima bar jedan. Taj čovjek svojim entuzijazmom svima sjeda naprvu, jednostavno je zarazan sa svojom pričom. Osječki Autići ostali su jedini u Hrvatskoj koji održavaju ovakav spektakl, pa se prilika za đir s Kikijem ne propušta, a na mini putovanju nismo potrošili ni kap benzina.
- De mi, Kiki, pojasni tu vašu zaluđenost igračkama. Pa u tim godinama ljudi već odavno imaju posao, djecu...
- A-a, nemaju djeca tu što nama dirat'! Svaki kolekcionar kupuje autiće posebno sebi, posebno sinovima. Jer bi djeca inače smrdala nešto na našima - odjednom se uozbiljio Kiki, kao i drugi kolekcionari koji bi me, čuvši to moje, njima glupo, pitanje, najradije odmah pregazili - da mogu.
- Svima ti je san imati neki od ovih modela u pravom mjerilu. Pa i meni. Ne da te pregazim njime, nego onako, da ga imam. "Najvolio" bih pravi Lamborghini Countach 5000 S. I ja sam izložio nešto ponajbolje što imam, to su proizvođači modela Franklin Mint i Danbury Mint, iz 1991. godine. Znači, doslovno izgledaju kao pravi automobili, imaju tepih, imaju kožna sjedala, imaju... - ma pravi su! A sam auto je Lamborghini Countach iz 1985. Graviran je na 320 km/h, ide 300. Da je bar moguće da ga zalijem, pa da naraste. Ja sam s ovim počeo 1996. godine, išao sam u srednju, a prije toga sam od tete iz Njemačke dobio jedan takav, pa kad sam vidio da se volan zakreće, a i kotači, ja sam se zaljubio - za zauvijek. Eh, taj sam pokidao, i onda sam malo šparao na školskom fruštuku pa sam kupio jedan takav, od Buraga. A onda je djed dobio nešto na lotu i dao meni nešto malo, pa sam kupio i drugi. Onda išao na maturalno putovanje i kupio si treći... Sad ih imam 300. Znači, moja kolekcija je - najbrži automobili svijeta. A budući da toliko obožavam taj Countach, imam ga svih proizvođača, u svim bojama, i eto tako. To je jedan od najslavnijih automobila uopće, svih vremena. Ja skupljam najbrže automobile svijeta koji se zapravo ne mogu vidjeti u životu - k'o u nekoj, ali pozitivnoj, opsjednutosti - prisjeća se Kiki kolekcionarskog početka. Kaže da je svaka kolekcija personalizirana po ukusu vlasnika.
