Matej Jukić: Bilo bi mi lakše bez Crohnove bolesti, ali navikao sam se boriti
Matej Jukić pobijedio je na triatlon utrci Ironman 70.3 u Bakuu, 113 km prešao je za 4 sata, 1 minutu i 20 sekundi
Tenjac Matej Jukić (32) pomaknuo je svoje granice na natjecanju u Azerbajdžanu, pobijedivši na triatlonskoj utrci Ironman 70.3 u Bakuu. Dionicu dugu 113 kilometara prešao je za 4 sata, 1 minutu i 20 sekundi, kombinirajući plivanje (1,9 kilometara), biciklizam (90 km) i trčanje (21,1 km).
Nedugo nakon ove lijepe vijesti (utrka je održana 5. rujna) ovaj liječnik iz Tenje, specijalizant medicine rada i sporta, otkrio nam je kako se njegova prva pobjeda u Ironman 70.3 triatlonu preklopila s 10. godišnjicom njegova bavljenja ovim iznimno zahtjevnim sportom.
- Počeo sam na fakultetu, a moje distance na triatlonu su Ironman i half Ironman. Ironman je 3,8 km plivanja, 180 km vožnje bicikla i 42 km trčanja, a ovo u Bakuu bio je half Ironman, dakle sve navedeno podijeljeno s dva, pa tako dobijemo ukupno 70.3 milje, ili 113 kilometara - započeo je priču o ovom široj javnosti manje poznatom sportu Matej.
Uživa u treningu
Upitali smo ga kako čovjek dođe do toga da jednoga dana prijeđe 113 kilometara kombinirajući plivanje, vožnju bicikla i trčanje, i to za samo četiri sata, uz, da bi stvar bila fascinantnija, Crohnovu bolest.
- Sve je krenulo spontano, na fakultetu. Bio sam peta godina medicine kada sam se počeo baviti triatlonom, a kako sam upao u studentsku monotoniju te mi je bilo dosta i učenja i izlazaka, trebao mi je odmak od svega toga, i baš se u to vrijeme osnivao klub u Osijeku. Učlanio sam se, pokušao, svidjelo mi se i postalo navika. Čovjek se navuče na to kada osjeti napredak i uvidi za što je sve sposoban. Jednostavno volim trenirati, uživam u tome - govori o ulasku u triatlon i dodaje kako rezultat u Bakuu nije najbolji koji je istrčao, ali mu je ovo prva pobjeda na jednoj velikoj utrci. Nakon dobro odrađenih priprema, pun samopouzdanja najavio je trijumf u glavnom gradu Azerbajdžana, a nakon što je prvi prošao kroz cilj, na svom je Instagram profilu napisao: "Obećano, ispunjeno".
- Mislim da sam do sada četiri puta završavao drugi i dvaput treći, a ovaj put sam najavljivao da idem do pobjede. Odradio sam dobre pripreme i vjerovao u sebe, i, eto, na kraju sam uspio, i to za samo jednu sekundu boljim vremenom od drugoplasiranog, što mi je puno draže nego da sam pobijedio za 10 minuta, jer je dalo dodatnu čar cijeloj utrci - kaže Matej.
Dodaje kako je utrka u Bakuu bila pripremna utrka za Ironman u Italiji, koji je glavna utrka ove sezone, te još jedan half Ironman krajem godine u Poreču, kojim će zaključiti sezonu.
- Ove godine u Valenciji i Varšavi bio sam peti, ali unutar svoje kategorije drugi i treći. Prošle godine sudjelovao sam i na Svjetskom prvenstvu u Ironmanu, s nezaliječenom frakturom na zdjelici. U Barceloni na Ironmanu bio sam peti s najbržim trčanjem u konkurenciji više od 3000 natjecatelja... Ali pobjeda je pobjeda i zato je Baku poseban - ističe te dodaje kako mu je u Bakuu tijekom utrke navigirao prijatelj Kristijan Landeka.
- Stvar je u tome što ne kreću svi u isto vrijeme. Iako sam na biciklu bio peti, ukupno sam zapravo bio prvi, no za vrijeme utrke mi ne znamo gdje smo u ukupnom poretku, pa mi je Kristijan stalno govorio koliko sam ispred, a kada sam počeo padati, rekao mi je da me stižu. Na posljednjem prolazu rekao mi je tu ste negdje, sprintaj, idi životom i možda pobijediš. Taj posljednji kilometar mislio sam da ću umrijeti, a kada sam ušao u cilj i vidio jednu sekundu prednosti, rekao sam si to je to, za ovo sam radio deset godina! - kaže Matej, kojeg smo upitali i kako izgledaju treninzi i priprema za verziju triatlona u usporedbi s kojim onaj olimpijski, koji je u Igre uvršten 2000. godine u Sydneyu, djeluje kao dječja igra (olimpijski se sastoji od 1,5 km plivanja, 40 km vožnje bicikla i 10 km trčanja).
Crohnova bolest nije prepreka
- Na vrhuncu priprema treniram 20 - 25 sati tjedno, a u nekom prosjeku 15. Najveći dio treninga, bicikl i trčanje, odradim tijekom vikenda, a preko tjedna rano ujutro plivanje. Snalazim se, no ostatak svega u životu pati, tj. ne pati jer ja ovo volim, ali osim treninga, odmora i druženja s najbližim osobama nemam neki pretjerano zanimljiv život prema kriterijima većine ljudi. Izlasci i slične stvari ne postoje, pogotovo jer imam i Crohnovu bolest, što mi sve otežava, ali navikao sam se boriti kroz triatlon, pa se borim i s tim - kaže Matej te dodaje kako je i prehrana važan dio priče.
- Nije da moram paziti na svaku svar koju jedem, ali gledam da izbjegavam prezačinjenu hranu, a alkohol za mene ne postoji. Zaručnica je nutricionistica, pa mi je to velika olakotna okolnost. Ona mi sve lijepo organizira. Bilo bi mi lakše da nemam Crohnovu bolest, ali eto, čitao sam jednu knjigu naslova Moja prepreka je put, pa se vodim time - ističe tratlonac, koji je član osječkog Triatlon kluba Tri-tim, ali trenira pod palicom Makaranina i državnog rekordera u Ironmanu Andreja Vištice, koji je, ističe Matej, važan dio njegova uspjeha u Bakuu.
Utrka u Azerbajdžanu okupila je više od 1500 sportaša iz 62 zemlje, a 25 najboljih natjecatelja u muškoj i ženskoj konkurenciji izborilo je plasman na Svjetsko prvenstvo 2027. godine u Sjedinjenim Američkim Državama, no Matej će ga ovaj put preskočiti.
- Kvalificirao se jesam, ali nisam prihvatio jer mi se ne uklapa u raspored, a ni lokacija mi nije atraktivna. I financijski je dosta skupo, tako da sam odlučio preskočiti. Bio sam jednom na Svjetskom prvenstvu, na Havajima. Vidio, doživio, i to je to. Više volim utrke koje su mi relativno blizu, a održavaju se u zanimljivim i atraktivnim gradovima - zaključuje željezni Osječanin.
