Kako su Osječani 80-ih uređivali svoje domove
Masivni regali, štirkani tabletići, tapete, ali i umjetno voće
Imati moderan dom, u skladu s trendovima, bila je želja mnogih Osječana 80-ih i većina je, unatoč kriznim vremenima i nenormalnoj inflaciji, u tome i uspijevala. To je značilo da su u stanu ili kući obavezno morali imati masivan regal, koji je u pravilu prekrivao cijeli zid i, za razliku od današnjih, bio izrađen od punog drva i furnira.
Kako su se upravo tih 80-ih pojavile prve linije, videorekorderi i ostala čuda tehnike, novi namještaj bio je napravljen tako da se sve te novotarije mogu primjereno smjestiti. Često su regali imali i duboke donje ladice za posteljinu, kao i staklene vitrine, ali i prostor za kućni bife. Nezaobilazan dio dnevne sobe bile su i sjedeće garniture, koje su se sastojale od fotelja, dvosjeda, trosjeda, uglavnom na razvlačenje, i taburea.
Većinom su bile presvučene grubim štofom u pastelnim bojama, a oni nešto dubljeg džepa kupovali su kožne garniture u crnoj, bijeloj ili smeđoj boji i s okvirima od punog rezbarenog drva.
Našao se u sobama ili većim predsobljima i namještaj od ratana, zidovi su bili prekriveni lamperijom, bavalitom, papirnatim tapetama s uzorkom, a sobe mladih krasili su plakati poznatih glazbenih zvijezda. Kod onih nešto imućnijih Osječana na zidovima su visjele uljene slike koje su dobili u nasljeđe ili slike tada poznatih osječkih slikara, poput Davida Kusika, Vladimira Džanka, Predraga Golla, Nedeljka Čubeka, Julija Knifera i brojnih drugih, ali i naive.
Dekor na zidovima u mnogim osječkim domovima bili su i, danas gotovo potpuno zaboravljeni, gobleni, ali i ručno oslikani tanjuri.
Podovi su u pravilu bili prekriveni parketima svijetlih boja složenih u riblju kost te debelim vunenim tepisima, a popularni su bili i tapisoni. Kako se većina u to vrijeme još uvijek grijala na drva i ugljen, u mnogim dnevnim boravcima ponosno je stajala i kaljeva peć, zarobljena ondje iz nekih starih vremena, a ukućanima uglavnom nije bla omiljena samo zbog topline koju je širila nego i zbog svog izgleda.
Oni koji je nisu imali uglavnom su se grijali na gusane peći, a u to vrijeme mnogi su se odlučivali i na termoakumulacijske peći na struju. No većina je zbog toga i požalila, s obzirom na cijenu struje, koja je u to vrijeme neprestano rasla.
Kada je o ukrasima riječ, oni se nisu kao danas kupovali u trgovinama, nego su police krasile porculanske figurice, kristal, keramika, knjige, a mnogima nije bila odbojna ni plastika u žarkim bojama. Veliku popularnost imalo je i umjetno voće, koje se, poput pravoga, čuvalo u zdjelama na vidljivom mjestu. Nezaobilazni su bili i razni heklani tabletići, koji su uredno uštirkani krasili stoliće, ali i cvijeće, i to ne ono rezano, nego lončanice, što veće to bolje.
No vratimo se na namještaj, koji u ono vrijeme nije bio povoljan, a krajem 80-ih cijene su rasle gotovo iz dana u dan. Upravo stoga ukinuto je plaćanje u obrocima, odnosno na čekove, što je izazvalo nagli pad prodaje namještaja. Žalili su se na to i kupci i trgovci, koji su uglavnom ostali sami u trgovinama, ali uzalud. Ipak, bilo je i onih koji su pokušali iskoristiti situaciju, primjerice trgovina Jugodrvo, koja je cijene namještaja spustila za 40 posto i, očekivano, sve prodala.
Bez obzira na to je li cijena previsoka ili ne, Osječani su ipak najviše kupovali namještaj osječke tvornice namještaja Mobilija. Nije to bio samo lokalpatriotizam, jer Mobilija je u to vrijeme među prvima imala namještaj koji je istovremeno bio i kvalitetan i moderan, a i proizvodila je modularne elemente koji su se mogli sklapati prema željama kupaca.
Zbog toga je Mobilijin namještaj, koji se mogao kupiti u njezina 44 prodajna salona i skladišta diljem Jugoslavije, na sajmovima izazivao divljenje, ali i osvajao mnoge nagrade.
