Jedan od događaja u Šri Lanki koji ćemo dugo pamtiti bio je naš susret sa slonovima u Millennium Elephant Foundationu, na imanju Samaragiri kod Kegallea, jako blizu Pinnawale, u kojem također postoji utočište za slonove. Millennium se skrbi o šest slonova koji su spašeni iz zatočeništva. Slonovi imaju jutarnje kupanje u rijeci, svakodnevnu njegu i prehranu, a cilj je zaklade zbrinjavanje i zaštita slonova koji više ne mogu živjeti u divljini.

Iako sve to, ovako napisano, zvuči divno, ali je li istina da ti slonovi više ne mogu živjeti u divljini ili je to samo izgovor za turističku atrakciju koja privlači golem broj turista? Iako slonovi više ne služe kao radna snaga, niti im se više na leđa stavljaju goleme košare kako bi nosili ljude, to što oni preko noći i tijekom dresure budu vezani golemim lancima jako je tužno i nepotrebno.

U Millenniumu smo hranili i kupali slonove, pri čemu se ni u jednom trenutku nisam osjećala ugroženom niti sam osjetila strah. Trebate vidjeti te oči i ta usta kada im stavljate hranu! Slon u jednom danu pojede od 130 do 150 kg hrane i popije oko 190 litara vode. U prirodnom smo okruženju slonove vidjeli poslije, tijekom putovanja, na Elephant safariju. Prvo smo vidjeli mužjaka, samca, a onda i krdo slonova s mladuncima. Bilo je nestvarno! Toliko su veliki, a toliko nježni. I sada, dok pišem ovo, osjetim njihovu nježnost i ljubav. Jako mi je žao ako i jedan od njih na bilo koji način pati jer doista su veličanstvene životinje i mjesto im je na slobodi, u prirodi.

Dupli kokos i Stipe Mesić

Royal Botanic Garden botanički je vrt koji se nalazi 5,5 km zapadno od grada Kandyja. Prostire se na 59 hektara i ima oko 4000 raznih vrsta biljaka, a najpoznatiji je po golemoj zbirci tropskih orhideja, velikim palmama i drveću te raznim vrstama fikusa. Vidjeli smo i dupli kokos, koji nije autohtona vrsta na Šri Lanki, ali raste u ovom botaničkom vrtu. To je najveće i najteže sjeme na svijetu u obliku dva spojena srca. Mene su osobno oduševili golemi bambusi svih vrsta. Obožavam bambuse i ovi su me svojom veličinom doista oborili s nogu. Posebno crni bambus. U ovom botaničkom vrtu, u Aleji spomen-drveća, stabla su zasadile brojne poznate osobe, primjerice Josip Broz Tito, Stipe Mesić, kraljica Elizabeta II., Indira Gandhi i Che Guevara. Šri Lanka je u cijelom svijetu poznata kao otok dragulja, ponajviše po svojim vrhunskim plavim safirima, rubinima i mjesečevu kamenju. Posjetili smo jedan gem shop, u kojem smo imali prilike vidjeti i repliku rudnika te opis rudarenja dragog kamenja, kao i proces rezanja i poliranja. Sve je doista zadivljujuće. Na Šri Lanki se i dandanas rudari ručno kako bi se što više očuvao okoliš. Radnici ručno kopaju usko okno zaštićeno potpornjima od bambusa i palmina lišća. Zidovi se bogato ispunjavaju papratima i lišćem palmi kako bi se spriječila erozija od vode. Bogat sloj šljunka izvlači se na površinu u pletenim košarama. Nakon toga se ispire i odvajaju se dragulji. Mojem horoskopskom znaku odgovara najskuplji, plavi safir, no nisam ga ponijela kući, čak iako je ondje cjenkanje uobičajeno.

Kraljevstvo na brijegu (Kandy)

Smješteni u samom centru Kandyja, baš nasuprot Hrama zuba, najvažnijeg budističkog svetišta na Šri Lanki, u kojem se čuva relikvija Budina lijevog očnjaka, imali smo idealan položaj za istraživanje grada, njegove tržnice, brojnih trgovinica, restorana…

Hram zuba smješten je unutar kompleksa bivše kraljevske palače te je uvršten na UNESCO-ov popis svjetske baštine. U obilazak hrama krenuli smo s pratiteljem putovanja i lokalnim vodičem Aškom, koji je i sam budist. Njegova je energija, dobrota i smirenost ostavila duboki trag u svima nama. Bilo mu je važno da nam dostojno predstavi hram te pokaže i objasni što više toga, na čemu smo mu svi zahvalni. Prema predaji, zub je spašen s Budine lomače u Indiji te je u 4. stoljeću potajno prokrijumčaren na Šri Lanku, skriven u kosi princeze Hemamale, što je opisano slikama na izlazu iz hrama. Kroz povijest se vjerovalo da onaj tko posjeduje relikviju zuba ima i legitimno pravo vladanja cijelim otokom. Sam se zub rijetko izravno pokazuje javnosti; čuva se u sedam stupnjevanih zlatnih kovčežića optočenih draguljima unutar strogo čuvane unutarnje komore.

U hram se ulazi prikladno odjeven, pokrivenih koljena i ramena te bos. Budi se prinosi cvijet lotosa te se zaželi želja. Hram je bio prepun ljudi i osjećaj je doista divan, ali je teže fotografirati u toj gužvi. Kada se slika Buda, treba paziti da mu se nikako ne okrenu leđa, tako da je fotografiranje s Budom gotovo nemoguće. Zbog toga nikako nisam htjela pokazati svoje nepoštovanje prema Budi te slikati selfie, zapravo je sve bilo toliko bogato prizorima i doživljajima da sam odlučila samo osjećati.

Ponovno prekrivenih ramena i koljena, bez papuča, uputili smo se u obilazak Kraljevskog hrama Dambulla, koji je poznat po kompleksu budističkih hramova u pećinama, osobito po Zlatnom hramu, koji je upisan na UNESCO-ov popis svjetske baštine. Na toj se lokaciji nalazi najveća i najbolje očuvana skupina vjerskih pećina. Većina budističkih slika potječe iz 1. stoljeća naše ere. Budistički se hramovi u pećinama nalaze u stijeni planine visine 160 metara. Pet se pećina nalazi pod liticom i sadrži ukupno oko 150 statua Bude. Nestvaran je doživljaj hodati kroz špilje i gledati prekrasne Budine kipove. Zapravo, teško je i biti svjestan da je sve to napravljeno unutar žive stijene te da su neki kipovi isklesani u istoj toj stijeni. Najpoznatiji i najimpresivniji među njima je monumentalni ležeći Buda dugačak 14 metara, koji se nalazi u prvoj i najstarijoj špilji pod nazivom Devaraja lena (Špilja božanskog kralja). Ovaj je kolosalni kip u cijelosti isklesan iz jedne granitne stijene unutar špiljskog kompleksa.

Vraćajući se iz hrama prema našem busu, naišli smo na štandove sa svježim voćem i orašastim plodovima. Lokalci prodaju razne suvenire. Naišli smo i na preslatku obitelj majmuna te na ono što mi je baš žao što nismo stigli doživjeti, lokalca koji u košari drži kobru, koja izlazi iz nje na zvukove njegova instrumenta.

Sigiriya - upoznaj lokalce

Seoska je tura u Sigiriyu pravi način upoznavanja lokalaca, njihova načina života i njihove gastronomije. Zakoračili smo među nepregledna rižina polja, pred kuće, gdje nas je dočekala skupina mladih žena koje su bile zadužene spraviti nam lokalnu hranu i pokazati neke od lokalnih običaja, kao što je pletenje palmina lišća kojim se oblažu krovovi kuća. Zasvirali su nam na drumovima tako nam iskazavši dobrodošlicu.

Lokalna je hrana prepuna riže i curryja (mješavina začina poput kurkume, kima i korijandera ili, ako govorimo o jelu, gusti umak od povrća ili mesa koji se poslužuje uz rižu). Meni je hrana savršeno odgovarala (iako sam uvijek tražila manje začinjenu) jer su joj osnova povrće i riža s vrlo malo mesa ili ribe. Moja je kćerka ostala gladna, ona je sanjala o pohanoj piletini, koju ondje nećete naći. Hrana se spravlja i čuva u neglaziranim glinenim posudama, zvanima chatty, koje joj daju specifičan zemljani i dimljeni okus. Jela grabe na tanjur listom banane, i to tako da se riža stavi u sredinu, a svi ostali curryji oko nje, onda prave kuglice, uzimaju ih vrhovima prstiju i stavljaju u usta. Meni je bilo prefino i svidjelo mi se jesti prstima.

Kasnije smo imali priliku pogledati kako se riža u ljusci – paddy - odvaja od nje i postaje riža koju mi poznajemo. Znači, nakon žetve riža se suši na zraku (nije neobično kroz prozor autobusa vidjeti kako uz cestu, tj. točnije na zaustavnom traku, na golemim tkaninama suše rižu), osušena riža stavlja se u mužar i ritmički udara drvenim batom kako bi se odvojila od ljuske. Nakon toga stavlja se u posebnu plitku pletenu košaru – kullu - kako bi se odvojilo zrno od pljeve. Dok riža lagano leti u zrak, vjetar (ili strujanje zraka stvoreno pokretom) odnosi laganu, praznu ljusku (pljevu), a teža zrna riže padaju natrag u košaru.

Kada od Lava ostanu samo šape

U Šri Lanki najviše me se dojmila Lavlja stijena. Monolitna stijena koja se izdiže iz džungle i predstavlja simbiozu 200 metara visoke stijene i ljudske gradnje. Izgradio ju je kralj Kashyapa, nakon što je preoteo vlast vlastitu ocu, čuvši da će kraljevstvo naslijediti njegov brat. Oca je navodno zatočio u zidu palače, gdje je, kaže predaja, i skončao. Bojeći se bratove odmazde, dao je sagraditi golemu palaču usred ničega. Do raskošne su palače vodile kamene stepenice koje su bile pod jakom stražom njegovih podanika, ali i golemog lava, od kojega su danas ostale samo šape. Do vrha stijene ima 1202 stepenice i uspon uistinu nije lagan. Vidjeli smo neke doista uporne koji su se na stijenu popeli doslovce četveronoške. S vrha Lavlje stijene puca fantastičan pogled na šume i planine u okolici. U daljini se vidi golema statua Bude, koja je poravnana s vrtovima i ulazom u kompleks. U kompleksu su očuvani bazen i prijestolje. Moja je kćerka pitala lokalnog vodiča Ašotu kako se je kralju dalo silaziti i uspinjati tako visoko u palaču, na što joj je odgovorio kako su kralja na stolici nosili njegovi sluge.

No to nije sve od atrakcija u ovom kompleksu! Na zidu postoje freske, tj. slike žena prekrasnih grudi (ovo je moj dodatak) i s cvijećem u ruci. Navodno je postojalo 500 takvih freski, ali danas su samo 22. Fotografiranje nije dopušteno. Atrakcija je i ogledalo, koje je navodno bilo toliko ulašteno da je kralj, kada je prolazio, na zidu mogao vidjeti svoj odraz. Inače, prije nego što je odmetnuti sin izgradio tu palaču, na stijeni je bio budistički samostan, a nakon kraljeve smrti opet je to postao, ali je u 14. stoljeću lokacija potpuno napuštena i prepuštena propadanju. Slučajno ju je otkrio, jašući tim područjem, britanski bojnik Jonathan Forbes. Nažalost, britanski su kolonijalisti iz palače odnijeli sve što su mogli, i to se sada nalazi u britanskim muzejima. Premda je Vlada Šri Lanke tražila povrat, to se još nije dogodilo, a čini se da i neće. Iako je nejvjerojatno da su odnijeli i knjige i spise koji su na singelaškom jeziku, koji oni ne poznaju. Singelaško je pismo staro više od 2300 godina i aktivno se i dandanas koristi na Šri Lanki, kao službeno pismo. Ono se ubraja među najstarije svjetske pismene sustave koji su u neprekidnoj upotrebi od svog nastanka do modernog doba.

Jedanaest sjajnih suputnika

I onda, krećući dalje prema istočnoj obali, gdje ćemo napokon umočiti noge u Indijski ocean i malo se odmoriti, u jednom trenutku kao da je netko povukao crtu i gradovi su poslati prljavi, puni smeća. Školske uniforme koje su inače bijele (besplatne za svu školsku djecu) postaju sivkaste. Energija koju sam osjećala prije, odjednom se promijenila. Ništa mi nije bilo jasno! Pitala sam našeg vodiča Ašoku što se je to dogodilo. Objasnio mi je da smo do tada bili na području koje većinom nastanjuju Sinhalezi, većim dijelom budisti, te da smo sada došli na područje koje većinom nastanjuju Tamili, mahom hinduisti. Postoje domicilni Tamili i Tamili koji su došli iz Indije. Uglavnom, meni je energija bila posvema drukčija u hinduističkom u odnosu prema budističkom dijelu na istočnoj obali, gdje smo imali zaslužena četiri dana odmora i kupanjca u Indijskom oceanu. Kao što sam već napomenula, ovaj dio Šri Lanke, što se tiče čistoće, i nije baš sjajan, ali ih je naš pratitelj putovanja iz agencije dotjerao u red, tako da je smještaj bio sasvim u redu, a ako nešto i nije bilo O.K., doista su se potrudili to riješiti.

U cijeloj je Šri Lanki jako puno pasa lutalica, ali jako su mili i pitomi. Postoje organizacije i udruge koje se trude brinuti o njima, ali toliko ih ima da oni nemaju dovoljno kapaciteta kako bi ih sve zbrinuli i kastrirali.

Indijski je ocean divan. Predivan! Volim njegov pijesak i bistrinu. Bilo je prekrasno kupati se ponovno u njemu. Sutradan smo išli na posljednji organizirani izlet. Nikada u životu nisam vidjela toliko dupina kao tada!

Putovanje u Šri Lanku bilo je prekrasno, toliko toga smo vidjeli i obišli, upili toliko energije, slika, okusa i mirisa. Neponovljivo!

Suputnici su nam bili sjajni, nas 11 sa svih strana Balkana. Iako se do ovog putovanja nismo poznavali, besprijekorno smo funkcionirali kao ekipa. Agencija s kojom smo putovali, kćerka i ja već drugi put, ponovno je ispunila sva naša očekivanja. Organizacija je bila savršena, briga o putnicama također. Voditelj putovanja uvijek na usluzi, nije bilo toga što on nije mogao ili znao riješiti. Ni jedan izlet nismo morali platiti ili doplatiti. Savršeno! Lokalni vodič Ašoka, smiren, strpljiv, prepun znanja koje je rado dijelio s nama. Vozač autobusa uvijek, ali baš uvijek nasmijan i vedar. Sve u svemu, putovanje koje se može poželjeti.