Nakon prošlogodišnjeg putovanja na Zanzibar nisam očekivala da išta može nadmašiti doživljeno, ali prevarila sam se! Za to je zaslužna Šri Lanka, otočna država u južnoj Aziji, u prošlosti nazivana Cejlonom. Otok su bili kolonizirali Portugalaci, Nizozemci te poslije Britanci (zato se i danas vozi lijevom stranom ceste). Šri Lanka nikada nije bila dio Indije (što mnogi ne znaju, nisam ni ja), ali su kroz povijest postojale brojne veze, povremene navale indijskih kraljevstava te razdoblje britanske vladavine s Indijskog poluotoka.

Yala – nigdje leoparda

Nakon slijetanja u Colombo, preciznije u Zračnu luku Bandaranaike International Airport, koja se nalazi u Katunayakeu, 30 km sjeverno od samog Colomba, kćerka i ja krenule smo u mjesto po imenu Tissamaharama. U prekrasan hotelčić, koji je nadmašio sva moja očekivanja glede čistoće i ljepote. Hotelčić koji ima bazen, odličnu hranu i jako fine svježe cijeđene sokove od egzotičnog voća. Valuta su šrilankanski rupiji. Euro je otprilike 386 rupija, a jedan svježe cijeđeni sok od, primjerice, manga, papaje, ananasa ili miješani stoji od 1000 do 1200 rupija, što je cca 2,50 eura. Pila sam svježe cijeđene sokove u "hektolitrima".

Ipak, važno je znati da na Šri Lanki medijalna plaća iznosi od 48.000 do 55.000 rupija, tj. od 130 do 150 eura. Zakonski je minimalac 80 eura!? Dakle, prosječna je plaća u Hrvatskoj od osam do 12 puta viša od one u Šri Lanki.

Iako se naše putovanje iskompliciralo, odužilo se do naše prve destinacije od 8 ujutro u petak do 21 sat sljedećeg dana, tropski zrak, vlaga u zraku posve drukčija nego kod nas, osmijesi lokalaca i odličan pratitelj puta učinili su da težina svega onoga iza nas ondje i ostane!

Sutradan rano ustajanje i posjet Nacionalnom parku Yala, koji se nalazi na jugoistočnoj obali, uz Indijski ocean. Osnovan je davne 1900. godine, a status NP-a dobio je 1938. Čini ga pet dijelova, ali samo je jedan dostupan posjetiteljima, koji terenskim vozilima traže životinje. Naš je cilj bio leopard, kojega, nažalost, nismo vidjeli iako je u Yali najveća gustoća njegove nastanjenosti na svijetu i najpoznatije mjesto za promatranje šrilankanskog leoparda. No za nas jedini znak leoparda bila je moja šiltereica s uzorkom njegova krzna te njegovi tragovi u pijesku. Kažu da je leoparda najlakše uočiti u sušnoj sezoni od veljače do srpnja, kada češće izlazi na pojilišta. Srećom, vidjeli smo brojne druge životinje, od kojih su meni najdojmljiviji bili močvarni krokodili te mala obitelj medvjeda. Krajolik je predivan, prepun suhih šuma, grmlja, jezera…

Isti dan nakon safarija krećemo u Ellu. Na putu do nje zaustavljamo se pogledati vodopad Ravana, visok oko 25 metara, koji se slojevito spušta preko stijena. Dobio je ime po kralju Ravani, koji je navodno sakrio princezu Situ u obližnjoj spilji. Područje je puno majmuna koji se svim silama trude ukrasti što je više moguće hrane od turista.

Most s devet lukova

Nakon vodopada spektakl! Posjet Nine Arch Bridgeu - mostu s devet lukova, visokom 24 m i dugom 91 m, preko kojega prometuju vlakovi. Izgrađen je 1921. tijekom britanskog kolonijalnog razdoblja. S obzirom na to da je u to vrijeme vladala nestašica željeza, most je u cijelosti izgrađen od cigle, kamena i cementa. Prema lokalnoj predaji gradnju je vodio lokalni majstor i poduzetnik P. K. Appuhami, kako bi dokazao vrhunsku vještinu lokalnih graditelja. Nakon izgradnje mosta, ljutit zbog sumnjičavosti britanskih inženjera u čvrstoću mosta, navodno je legao ispod njega dok je prolazio prvi vlak kako bi dokazao njegovu kvalitetu i postojanost. Navodno je nakon izgradnje i skončao skokom s mosta, ali to je samo lokalna legenda. I dok smo kći i ja stajale na mostu i fotografirale se, okružene zelenim planinama i ostatkom nevjerojatnog krajolika, razmišljala sam kako je čovjek prije toliko godina, upravo tu, usred džungle, napravio nešto što će postati jedan od simbola Šri Lanke. Možda ipak objektivne okolnosti i nisu presudne u životu, ako postoji vjera u uspjeh i upornost! Šri Lanka je na svakom koraku dokaz tome.

Ella je pak prekrasan gradić podređen turizmu, s velikim brojem prodavaonica, restorana, studija za masažu i sl. Velike su gužve i od turista i od lokalaca, promet je jako gust. Zanimljivo je da je Šri Lanka samo 16 % veća od Hrvatske, ali ima od pet do šest puta više stanovnika! Hrvatska ih ima cca 3,87 milijuna, a Šri Lanka 21,78 milijuna.

Sutradan ponovno rano ustajanje kako bismo uhvatili izlazak sunca na Little Adam's ­Peaku. Na Šri Lanki postoji St. Adam's Peak, koji u stijeni ima udubljenje nalik na ljudsko stopalo. Taj vrh štuju budisti, hinduisti, kršćani i muslimani. Mali Adamov vrh dobio je ime jer oblikom podsjeća na veliki te služi kao lagana pješačka tura i uspon s prekrasnim pogledom na okolno šumom prekriveno područje.

Vlak za kamikaze

Kada googlate Šri Lanku i njene znamenitosti, redovno će vam iskočiti vlak iz kojeg u raznim pozama vise ljude i fotografiraju se. Napokon smo i mi krenuli na taj vlak, kojim ćemo se voziti od Elle do Nuware Eliye zajedno s lokalcima. Vlak je bio krcat i jedva smo našli slobodno sjedalo. Zanimljvo je bilo promatrati ljude koji se voze vlakom te prodavače koji ondje prodaju domaće slane i slatke zalogaje, primjerice začinjeni kikiriki. Ne znam kamo su krenuli, možda kući, možda na posao, možda k liječniku…, ali na svaki su osmijeh uzvratili osmijehom. Zar to nije divno? Ondje je poželjno nasmijati se strancu, a ne okretati glavu. Divan osjećaj! I lokalci su sjedili na vratima vlaka gledajući prekrasan krajolik. Sjećate se mosta sagrađenog od cigle, kamena i cementa? I preko njega smo prošli. Istina, nismo to na vrijeme skužili, ali pruga vodi baš preko njega. Prekrasno je bilo gledati kako se izmjenjuju šume, polja, poneki vodopad, planine…. Dugo nam je trebalo da se odvažimo na fotografiranje iz vlaka. Nije to baš tako jednostavno kako se čini..., ali uspjeli smo. Kažu da bude i nesreća, jer vlak na svom putu prolazi više puta kroz klanac i stijene planina jako su blizu. Ipak, fotografije su legendarne i uspomena su zauvijek.

Nuware Eliya je grad u središnjoj provinciji Šri Lanke, gdje je klima posvema drukčija od svega što smo do tada prošli. Nalazi se na 1868 m nadmorske visine. Noći su svježe, a i preko dana nam je bila potrebna jaknica, ali zato je priroda očaravajuća. Gdje god pogledate polja su poriluka ili čaja. Cvijeće prekrasno uspijeva, njihove su hortenzije čarobne (da su moje bar blizu toga). Zbog kolonijalne arhitekture, svježije klime i prostranih brežuljaka zasađenih čajem, nazivaju ju i "malom Engleskom". I opet ljudi, njihova ljubaznost i jako loš engleski, ali doista se trude i žele vam maksimalno ugoditi. Grad krase uređeni vrtovi – Victoria Park i Jezero Gregory.

S nogu me oborila činjenica da na Šri Lanki postoji više od 250.000 umjetnih jezera. Kada sam pitala našeg lokalnog vodiča Ašoku koliko umjetnih jezera imaju, prvotno sam mislila da je pogriješio brojku na engleskom, da je 2500, ali ne, brojka je doista s još dvije nule. Lokalno ih nazivaju wewa ili tenk. Gradili su ih stari kraljevi prije više od 2000 godina i služe za sakupljanje kiše za vrijeme monsuna te navodnavanje polja i opskrbu vodom. Drevni se sustav navodnjavanja na Šri Lanki smatra jednim od najsloženijih i najnaprednijih inženjerskih pothvata starog svijeta. Svako selo na Šri Lanki ima svoje umjetno jezero koje im služi za navodnjavanje polja, napajanje stoke, kupanje i sl. Većina i dalje služi izvornoj svrsi, ali su i važne turističke atrakcije.

Tvornica i polja čajeva

Sljedeća nam je atrakcija bila jedna od najstarijih i najpoznatijih tvornica čaja na Šri Lanki – Damro Labookellie. Putujući do nje vijugavim cestama kroz planinsko područje, nismo znali gdje gledati od prekrasne prirode i plantaža čaja te vodopada koji se kaskadno spuštaju s planina. U jednom smo trenutku opazili mladića koji trči za busom s buketom cvijeća u ruci. Oni tako prodaju cvijeće! Trče za vozilima koristeći se prečacima. Cijena i nije baš najpovoljnija, ali je trud očit i vrijedan nagrade.

U tvornici nam je Šrilančanka, koja savršeno govori engleski, objasnila cijeli proces - od branja čaja do pravljenja zelenog, crnog ili bijelog čaja. Sve se te vrste čaja dobivaju iz jedne biljke, samo je različit način obrade i stupanj oksidacije. Bijeli je čaj najmanje obrađen i ne prolazi proces oksidacije. Bere se dok su pupoljci još mladi i zaštićeni sitnim dlačicama. Ima blag okus i najmanje kofeina. Zeleni čaj prolazi minimalnu oksidaciju. Zadržava svijetlu boju i bogat je antioksidansima te sadrži umjerenu količinu kofeina. I na kraju, kralj među čajevima – crni čaj. Potpuno je oksidiran, što mu daje tamnu boju i snažan, robustan okus. Sadrži najviše kofeina. Degustirali smo sve vrste čaja, a meni se osobno najviše svidio čaj koji se miješa s mlijekom. Ima blagi, kremasti okus i baš mi je godio.

Nakon degustacije krenuli smo u šoping čajeva. Imali smo priliku na poljima brati čaj i vidjeti kako to izgleda. Čaj na Šri Lanki tradicionalno beru žene koje pripadaju etničkoj skupini indijskih Tamila. Tijekom 19. stoljeća britanski su kolonizatori doveli stotine tisuća Tamila iz južne Indije kako bi radili na plantažama kave, a poslije čaja. Oni su poznati kao "plantažni Tamili" ili "indijski Tamili" i razlikuju se od cejlonskih Tamila koji na otoku žive stoljećima. Na plantažama postoje dijelovi gdje žive Tamili i u kojima imaju "sve", od škola do bolnica te ne izlaze iz tih svojih enklava.

Prilikom našeg posjeta plantaži ondje su bila i školska djeca. Oduševila me je činjenica da je 98 % stanovnika Šri Lanke pismeno. Školstvo je besplatno, i to na svim razinama, kao i knjige, bilježnice, uniforma i obrok u školi. Dječica su bila jako zainteresirana za nas i bilo im je stalo da se fotografiraju s nama, posebno s mojom kćerkom koja ima predivne plave oči, što je kod njih potpuna egzotika.

Kao vila među oblacima

Sljedeća nam je postaja toranj Ambulawawa. Koji je to spektakl od tornja, ma cijeli je kompleks takav! Toranj je spiralni i visok oko 48 metara, ali je već na nadmorskoj visini od 1088 metara, tako da je pogled nevjerojatan. Dio je bioraznolikog i multikulturalnog kompleksa na kojem se nalazi budistička stupa i hinduistički kovil te džamija i katolička crkva. No ja sam odmah nakon dolaska na lokaciju, i to naravno tuk tukom, koji su fenomenalan način prijevoza, ugledala ljuljačku Amber Swing Ambulawawe i znala sam da ću se zaljuljati iznad litica. Bila sam jedina u grupi, no to mi nije nimalo smetalo. Pratitelj puta iz agencije bio je cijelo vrijeme sa mnom i pomogao mi. Radi se o velikoj avanturističkoj ljuljački, koja je postavljena na sam rub litice i s koje se pruža nevjerojatan pogled na planinske krajolike Šri Lanke. Odjenuli su me u prekrasnu haljinu i stavili mi cvjetni vjenčić na glavu - osjećala sam se uistinu prekrasnom. Kao vila među oblacima na najljepšem mjestu na svijetu. Nevjerojatan nalet adrenalina, umotan u prekrasan pogled.

Nakon adrenalinskog uzbuđenja krenuli smo popeti se na spiralni toranj s više od 420 stepenica. Stepenice postaju sve uže i uže kako se penjemo na vrh tornja. Pri vrhu postaju toliko uske da se ne mogu mimoići dvije osobe, pa su napravljene kao male špilje u koje se uvuče jedna od osoba kako bi druga mogla proći. Ne mogu reći da mi je bilo ugodno na vrhu, i to ne zbog visine, nego zbog vjetra, koji je nemilosrdan, ali je zato pogled spektakularan! (nastavlja se)