Dr. Andrašević: Dijabetes traži odgovornost, ali ne smije ograničiti djetinjstvo ni snove
USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
8.8.2026., 11:40
BOLEST GA NE SPRJEČAVA

Dr. Andrašević: Dijabetes traži odgovornost, ali ne smije ograničiti djetinjstvo ni snove

“Danas sam liječnik, specijalizant kirurgije, planinar, ronilac i putnik. Dijabetes mi je donio dodatne izazove, ali me nije spriječio da ostvarim svoje ciljeve”, poruka je koju dr. Andrašević prenosi djeci i mladima s dijabetesom i njihovim roditeljima

Ljeto je najdraže godišnje doba mnogoj djeci. Praznici, igra, more, kupanje, sladoled, sve to najmlađe posebno veseli. Ipak, ima djece koja svim tim aktivnostima i slasticama moraju pristupiti s oprezom. To su djeca koja imaju dijabetes, pa su od malih nogu svjesna opasnosti koje to stanje nosi.

Udruga mladih dijabetičara Osijek MaDi ovog ljeta na Facebooku dijeli avanture svojih članova na ljetovanju, u seriji objava koje nose naziv "Lovimo senzore po plažama". Udruga ima oko 200 članova, a djeluje na području cijele Slavonije i Baranje od 2010. godine.

Dr. Andrašević: Dijabetes traži odgovornost, ali ne smije ograničiti djetinjstvo ni snove
USTUPLJENO

Dijabetes nije odredio tko sam

To su djeca baš kao i sva druga, no zbog dijabetesa ipak moraju paziti više nego njihovi vršnjaci. Na što to moraju obratiti pažnju i koje su opasnosti objasnio je Ivan Andrašević, mladi liječnik koji i sam ima dijabetes tipa 1 te je član udruge MaDi, gdje redovito drži predavanja za roditelje te aktivno sudjeluje u kampovima za njihove mlade članove. Andrašević ima i celijakiju. Osim što je liječnik, voli motore, alpinist je, ronilac i surfer. Ničega se u životu ne odriče. Svakodnevno pomiče granice i pokazuje roditeljima djece oboljele od dijabetesa tipa 1 da postoji svjetlo na kraju tunela, a djeci i mladima on je neiscrpan životni uzor. Iz udruge MaDi puni su riječi hvale za njega.

Dr. Andrašević ističe da djeca ponekad osjećaju frustraciju jer moraju paziti na stvari o kojima njihovi vršnjaci ne razmišljaju. I sam je kao dijete to osjećao – mjerenje glukoze, inzulin, planiranje obroka ili strah od hipoglikemije – sve su to stvari o kojima njegovi prijatelji nisu morali razmišljati. Ipak, s vremenom je shvatio da dijabetes ne određuje tko je on i što može postići, kaže.

“Danas sam liječnik, specijalizant kirurgije, planinar, ronilac i putnik. Dijabetes mi je donio dodatne izazove, ali me nije spriječio da ostvarim svoje ciljeve. To je poruka koju želim prenijeti svoj djeci i mladima te njihovim roditeljima – dijabetes traži odgovornost, ali ne smije ograničiti djetinjstvo ni snove", odlučan je,

Dr. Andrašević: Dijabetes traži odgovornost, ali ne smije ograničiti djetinjstvo ni snove
USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Za što bezbrižnije ljetovanje potrebna je dobra priprema roditelja, ističe liječnik. Oni bi trebali ponijeti dovoljno inzulina za cijelo putovanje, ali i dodatnu zalihu u slučaju nepredviđenih okolnosti. Uza se je potrebno imati rezervne senzore, setove za inzulinsku pumpu, glukometar, test-trakice, glukagon, brze ugljikohidrate te rashladnu torbicu za inzulin. Također, dobro je unaprijed provjeriti gdje se nalazi najbliža zdravstvena ustanova ili ljekarna.

“Kao liječnik to preporučujem svakom pacijentu, a kao osoba s dijabetesom tipa 1 mogu reći da me upravo dobra priprema uvijek činila sigurnijim i omogućila mi da bezbrižno uživam u putovanju", naglašava mladi liječnik.

Dodaje kako ne postoji nešto što djeca s dijabetesom tijekom ljeta nikako ne smiju raditi, ali ipak postoje stvari koje treba izbjegavati. Primjerice, ne preporučuje se ostavljati inzulin ili glukometar na suncu ili u vrućem automobilu, preskakati obroke i hidraciju te ulaziti u more ako je glukoza preniska ili ako postoje znakovi teške hiperglikemije ili ketoacidoze.

“Djeca s dijabetesom mogu plivati, trčati, igrati se i uživati jednako kao njihovi vršnjaci, samo uz malo više planiranja", ističe.

Bezbrižno, uz mjere opreza

Ljeti je potrebno i češće kontrolirati šećer u krvi nego inače. Liječnik je objasnio da tijekom ljeta glukoza može biti promjenjivija zbog visokih temperatura, kupanja, povećane tjelesne aktivnosti i promijenjene prehrane. Visoke temperature mogu ubrzati apsorpciju inzulina, što povećava rizik od hipoglikemije, a istodobno dehidracija može povisiti glukozu u krvi. Zbog toga ne postoji jedno pravilo – kod nekog će šećer padati, kod drugoga rasti.

I plivanje može utjecati na dijabetes. Iako je riječ o izvrsnom obliku tjelesne aktivnosti, često snižava razinu glukoze tijekom aktivnosti, a ponekad i nekoliko sati nakon nje, što znači da hipoglikemija može nastupiti i navečer nakon dana provedenog u moru. Zbog toga je važno pratiti trendove glukoze i po potrebni prilagoditi unos ugljikohidrata ili dozu inzulina.

“Osobito preporučujem kontrolu prije ulaska u more, nakon izlaska iz mora, prije spavanja i uvijek kada se dijete osjeća neuobičajeno", savjetuje i dodaje da je važna dobra hidracija.

Dr. Andrašević: Dijabetes traži odgovornost, ali ne smije ograničiti djetinjstvo ni snove
USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Unatoč svemu navedenom, dijete s dijabetesom (kao i sve druge osobe s dijabetesom) može bezbrižno provesti cijeli dan na plaži, ali uz određene mjere opreza. Dr. Andrašević tvrdi da su potrebni redovita hidracija, zaštita od sunca, povremene kontrole glukoze i dostupni brzi ugljikohidrati.

“Iz vlastitog iskustva mogu reći da dijabetes nije spriječio nijedno moje putovanje, planinarenje, ronjenje ili druge aktivnosti. Potrebno je samo malo više organizacije", govori.

Ako se pak u moru pojave simptomi hipoglikemije ili senzor pokaže niske vrijednosti, dijete treba odmah izići iz mora, ako je moguće izmjeriti glukozu te odmah uzeti 15-20 grama brzodjelujućih ugljikohidrata poput soka ili tablete glukoze. Nakon 15 minuta ponovno treba provjeriti glukozu. Liječnik pojašnjava da je, ako je riječ o težoj hipoglikemiji s gubitkom svijesti, potrebno primijeniti glukagon i odmah pozvati hitnu medicinsku pomoć.

Sigurnost najvažnija

Dr. Andrašević se dotaknuo i inzulinskih pumpi i senzora za mjerenje glukoze tijekom kupanja. Iako je većina njih otporna na vodu, uvijek treba slijediti preporuke proizvođača. Visoke temperature, govori, mogu utjecati na stabilnost inzulina. Zbog toga ga ne treba ostavljati na suncu ili u pregrijanom automobilu. Također, zbog znojenja, kupanja i boravka u moru ljepila senzora i setova za pumpu mogu se brže odlijepiti, pa je korisno koristiti dodatne zaštitne flastere.

“Iz vlastitog iskustva mogu reći da mnoge osobe tijekom ljetovanja privremeno prijeđu s inzulinske pumpe na inzulinske penove. Razlog nije medicinski, već praktičan – na plaži je često jednostavnije ne razmišljati gdje je pumpa, hoće li biti izložena suncu, pijesku ili vodi ili postoji mogućnost da bude izgubljena ili ukradena. S penovima je organizacija često jednostavnija i bezbrižnija. Naravno, i inzulinska pumpa može se bez problema koristiti tijekom ljeta ako se pravilno zaštiti i ako se korisnik s njom osjeća ugodno", objašnjava i dodaje da je najvažnije odabrati način koji će osobi omogućiti sigurnu regulaciju glukoze i bezbrižno uživanje u odmoru.

Dr. Andrašević: Dijabetes traži odgovornost, ali ne smije ograničiti djetinjstvo ni snove
USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Upitali smo ga i što bi osoba s dijabetesom uvijek trebala imati u svojoj torbi za plažu. To su brzi ugljikohidrati (tablete glukoze ili sok), voda, glukometar (čak i ako koristi senzor), rezervni senzor ili materijal za pumpu ako je potrebno, rezervni inzulin, zaštitu od sunca i malu rashladnu torbicu za inzulin. Dobro je imati i identifikaciju karticu ili narukvicu koja pokazuje da osoba ima dijabetes.

Djeci je preko ljeta jedna stvar posebno važna – sladoled. Andrašević ne smatra da bi dijete s dijabetesom trebalo biti uskraćeno tog ili nekog drugog ljetnog užitka. Ključ je, ističe, u planiranju. Potrebno je procijeniti količinu ugljikohidrata, dati odgovarajuću dozu inzulinu i pratiti glukozu nakon obroka.

“Cilj nije zabraniti hranu, nego naučiti dijete kako sigurno uživati u njoj", odlučan je.

Dr. Andrašević: Dijabetes traži odgovornost, ali ne smije ograničiti djetinjstvo ni snove
USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Liječnik Andrašević istaknuo je da dijabetes tipa 1 ne mora biti prepreka ni za ronjenje ni za mnoge druge aktivnosti koje možda na prvi pogled djeluju nedostižno. Uz znanje, odgovornost i dobru pripremu moguće je sigurno uživati u, kazao je, ovom prekrasnom sportu i u svim drugim morskim aktivnostima. Sigurnost ipak uvijek mora biti na prvom mjestu, pa je važno držati se preporuka i pripremiti sve što je potrebno kako bi što bezbrižnije uživali u ljetu.

Ronjenje zahtijeva planiranje, iskustvo i odgovoran pristup

Dr. Andrašević je uz sve druge uzbudljive aktivnosti, kako je već spomenuto, i ronilac. Inače postoji stigma kako osobe s dijabetesom ne bi smjele roniti, a on ju odvažno razbija. Ronjenje mu je jedna od najljepših aktivnosti koje je imao priliku iskusiti, ali ujedno i jedna od onih koja zahtijeva najviše odgovornosti. Ronjenje zahtijeva dobro planiranje, iskustvo i odgovoran pristup.

Tijekom ronjenja ne postoji mogućnost da se jednostavno prekine aktivnost ako se netko ne osjeća dobro. Nagli izron može biti jednako opasan kao i sama hipoglikemija. Baš zato prije svakog urona treba učiniti sve da bi rizik od hipoglikemije bio što manji.

"Ne preporučujem ronjenje osobama koje imaju česte hipoglikemije, izražene oscilacije glukoze ili još nisu dobro upoznale reakcije vlastitog organizma. Ronjenje je aktivnost za osobe koje imaju stabilnu regulaciju dijabetesa i koje znaju kako prilagoditi inzulin i prehranu fizičkom naporu", ističe.

Za sve osobe s dijabetesom koje se ipak žele okušati u ronjenju ima nekoliko važnih savjeta. Prije samog urona važno je ne ulaziti s aktivnim inzulinom u organizmu, odnosno izbjegavati situacije u kojima inzulin još uvijek snažno djeluje. Također, glukoza prije ulaska u vodu ne bi trebala biti na donjoj granici normale.

"Osobno mi je sigurnije započeti uron kada je glukoza 7 - 10 mmol/L nego s vrijednostima od 5 mmol/L ili nižima. Tijekom ronjenja organizam troši energiju, a dodatni napor, hladnija voda ili nepredviđene situacije mogu dodatno povećati potrošnju glukoze", pojašnjava i dodaje da je uvijek potrebno imati određenu sigurnosnu rezervu jer pod vodom nema mjesta za improvizaciju.

Preporučio je i da se prije urona skine inzulinska pumpa, koja se može odspojiti jer većina njih nije predviđena za veće dubine, a i nije ju praktično nositi tijekom ronjenja. Nakon završetka urona potrebno ju je ponovno spojiti i nastaviti terapiju prema prethodno dogovorenom planu. Spomenuo je i senzore za kontinuirano mjerenje glukoze. Većina nije predviđena za ronjenje na većim dubinama. Pri uronima dubljim od desetak metara prestanu raditi ili pokažu netočne vrijednosti. Zato je glukozu najbolje provjeriti klasičnim mjerenjem iz jagodice prsta neposredno prije ulaska u more i odmah nakon izlaska.

"U mom slučaju bilo je urona do približno 20 metara tijekom kojih je senzor nastavio raditi, no to nije nešto na što se može računati niti preporučiti kao pravilo", ističe.

"Osobno sam do sada odradio velik broj urona i zahvaljujući dobroj pripremi nikada nisam imao ozbiljnijih problema povezanih s dijabetesom. Nikada nisam morao prekinuti uron niti naglo izroniti zbog hipoglikemije ili previsokih vrijednosti glukoze. Glikemije su tijekom ronjenja uglavnom bile vrlo stabilne upravo zato što sam svaki uron unaprijed isplanirao, prilagodio inzulin i provjerio glukozu prije ulaska u vodu. Takvo iskustvo dodatno potvrđuje koliko su planiranje i dobra priprema važni", ističe liječnik.

Osvrnuo se na praksu namjernog podizanja glukoze na visoke vrijednosti hiperglikemije prije ronjenja ili bilo koje druge tjelesne aktivnosti samo da bi se "osigurala" dovoljna razina šećera. Takav pristup, objašnjava, nije siguran i može imati posljedice poput dehidracije, lošije fizičke izvedbe te povećanog rizika od akutnih i kroničnih komplikacija.

"Cilj nije ući u aktivnost s izrazito visokim šećerima, nego postići stabilne i sigurne vrijednosti glukoze uz dobru prilagodbu inzulina i kvalitetno planiranje. Po mom mišljenju puno je sigurnije ući u ronjenje s glukozom 7 - 10 mmol/L, bez aktivnog inzulina koji bi mogao izazvati hipoglikemiju tijekom urona, nego namjerno stvarati hiperglikemiju kao oblik 'zaštite'", zaključuje.