Uoči Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja u Osijeku se danas spominjala pobjeda u Domovinskom ratu njezin povijesni značaj. Kod Kapelice Kraljice mira odana je počast poginulim i nestalim braniteljima i i civilima. Počast su odali brojni suborci, predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata, županica Nataša Tramišak i dožupan Goran Ivanović Lac, te čelnici Grada Osijeka dogradonačelnik Dragan Vulin, predsjednik Gradskog vijeća Tihomir Florijančić i Jurica Tolj, predsjednik Odbor za branitelje Domovinskog rata i braniteljske udruge Grada Osijeka uz ceremonijalnu podršku Počasne sokolske garde Osijek - povijesne postrojba udruge Hrvatski sokol Osječko-baranjske županije Osijek.

Riječi molitve i zahvale herojima u obrani Hrvatske izrekao je donjogradski župnik vlč. Filip Perković.

- Posebno se sjećamo i s velikim pijetetom i velikim ponosom VRA Oluje kao jedne od najslavnijih stranica hrvatske povijesti. Oluja je bila na prvom mjestu vojna pobjeda, ali ne samo vojna pobjeda, a već i pobjeda prava hrvatskog naroda na slobodu, naroda koji je želio živjeti u miru i u vlastitoj državi. S velikim ponosom i pijetetom trebamo se sjećati žrtava svih hrvatskih branitelja zahvaljujući kojima danas imamo u slobodnu i suverenu Hrvatsku, koju smo danas dužni i obvezni graditi kako bi generacije koje dolaze nakon nas živjele u miru i u slobodi. Izjavila je Tramišak.

BRUNO JOBST

Županica je podsjetila da je veliki broj hrvatskih branitelja, posebno s područja Osječko-baranjske županije i cijele Slavonije sudjelovanju u obrambenoj akciji Oluja, ali i u svim vojno-redarstvenim operacijama koje su obranile hrvatsku državu.

Vulin je istaknuo da sutra slavimo pobjedu.

- Ama baš uvijek se moramo sjećati onih koji su dali najviše za tu pobjedu, koji su podnijeli najveću žrtvu, dali živote, jer njima dugujemo sve za ovo u čemu danas uživamo. Sve što baštinimo u našoj slobodnoj domovini Republike Hrvatskoj. Da nije bilo njih ne bismo, zasigurno, danas stajali ovdje ispod hrvatskoga stijega u slobodnoj državi. Svakako želim spomenuti kako je i ovaj dio Hrvatske, Osijek, Slavonija i Baranja, općenito dao veliku žrtvu u Domovinskom ratu - u svakom smislu ono najvrjednije, ljudske živote hrvatskih branitelja i civila. Pretrpjeli smo i velike materijalne štete, ali želim istaknuti kako su i naši vojnici, hrvatski branitelji iz Osijeka, iz Osječko-baranjske županije, iz cijele Slavonije i Baranje, sudjelovali na svim ratištima u Republike Hrvatskoj. Želim reći kako je i, nažalost, naša slavna Treća gardijska brigada Kune imala i najveće žrtve, najveći broj poginulih i ranjenih vojnika u Domovinskom ratu. To je nešto na što smo ponosni, zapravo to je nešto što istovremeno miješa osjećaje i tuge i ponosa. Svakako njih se sjećamo svakoga dana, ne samo na obljetnice poput ove kada slavimo pobjedu. To je temelj moderne hrvatske države, pobjede u Domovinskom naratu. Nikada ne smijemo zaboraviti one koji su podnijeli najveću žrtvu za tu pobjedu - istaknuo je Vulin.

BRUNO JOBST

Dopredsjednik KUBIS-a Damir Buljević, koji je ujedno i predsjednik Hrvatskoga društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Osječko-baranjske županije, evocirao je uspomene na povijesne dane ponosa i slave popričavši s novinarima o tome gdje je bio u ovo vrijeme 1995. godine, kako se osjećao tada i što je to njemu značilo.

- Zaista s posebnim ponosom sjećamo tog vremena - 1995. godine na današnji dan - svih prijatelja tog ratnog vremena. Jer prvo se vrate te emocije, od 1991. do 1995. godine. Na današnji dan bili smo upravo ovdje gdje se mi sad svi zajedno nalazimo. Moram to podijeliti s vama. Kao pripadnik 3. gbr na položajima tu kod Katakombi i kod pruge. Imali smo samo jedan zadatak - čekali smo zapovijed da krenemo prema granici, prema Baranji, prema mađarskoj granici. Sjećam se tog vremena, ali se sjećam i dečki koji su upravo i tada, 1995. godine, poginuli ovdje. Sve vrijeme Domovinskog rata, od 1991. do 1995. godine, svaki dan, svaki sat je ispunjen ponosom, dostojanstvom svih onih koji su branili, bez obzira jesmo li bili u Hrvatskoj vojsci, policiji. Svaki čovjek, svaki Hrvat, i svi oni koji su nekoga izgubili današnji dan im je jedan moralni dokaz da je Hrvat ponovo, da smo svoj na svome, da smo pobijedili agresora koji je napao Hrvatsku, jednom brutalnom agresijom. Kao što vidite, polažemo danas vijence upravo za one koji nisu s nama, koji su poginuli od 1991. godine. Sjećamo se, a možemo vidjeti ovdje i imena poginulih naši branitelja i civila koji su poginuli za grad Osijek, za našu Hrvatsku. Ali kad to sve vidimo, možemo samo reći isplatilo se. Te žrtve nisu uzaludne bile. Te sve žrtve koje smo podnijeli i kao narod, i kao država, i kao ljudi, kao hrvatski muževi, žene, sve zajedno, isplatilo se. Stoljećima smo čekali taj dan.

BRUNO JOBST

Na neki način je peti kolovoza, Dan pobjede i domovinske zahvalno je potvrda, u stvari, našeg ostanka zauvijek. I nadam se i vjerujem da će ova hrvatska država, kao što smo i čekali, stoljećima i stoljećima nastaviti živjeti - prisjetio se Buljević.

Žrtve u Oluji zapravo su pridonijele tome da se ostatak tada okupirane Hrvatske vrati u sastav cijela Republike bez žrtava, tri godine kasnije.

- Mirna integracija, koja je provedena u Hrvatskoj, jedna je u stvari najuspješnija u cijelom svijetu. Čak mislim da je jedino u Hrvatskoj to uspjelo. Puno je u tom trenutku bilo emocija - je li to tada trebalo ili nije trebalo, jer mi smo bili vojno spremni. Ali nije više bilo žrtava, hrvatski narod, hrvatski vojnik, policajac nije morao ginuti, a mi smo ostali suvereni u svom teritoriju. Znači, ipak se ta mina integracija u konačnici pokazala ispravnom i odluka tada vodstva države Hrvatske, prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana se pokazala da je bila ispravna. Sačuvali smo nove živote i zauvijek smo tu svoji na svome, uživamo i svoju državu izgrađujemo, najbolje što znamo - kazao je Buljević koji je prokomentirao što su posljednjih dana, ali i posljednjih godina, iz inozemstva stižu provokacije, negiranja Oluje kao oslobodilačke akcije….

-I prije je bilo toga. Znači, postoji ljudi u Hrvatskoj koji nisu željeli Hrvatsku, to nije ništa novo. Postoje i oni koji se nikad neće pomiriti s ovom Hrvatskom, neovisnom, samostalnom državom. Međutim oni su u manjini, oni su beznačajni i svi oni nikada neće uspjeti ništa bitno postići. Oni samo pokušaju biti glasni. Ali uvijek, od 90. godine kad je hrvatski narod izglasao želju da bude neovisan do 95. godine a i dan danas hrvatski narod gaji isto to zajedništvo kao u devedesete. To zajedništvo danas je malo drugačije, ali je bitno i važno, zato što smo svi na istoj strani. A tih pojedinaca ima ih i bit će ih, ali su beznačajni - cijeni Buljević.