Kolovoz u Osijeku tradicionalno je otvoren Sajmom antikviteta na Trgu Vatroslava Lisinskog u osječkoj Tvrđi, manifestacijom koja se održava jednom mjesečno i već godinama okuplja zaljubljenike u starine, kolekcionare i znatiželjnike u potrazi za predmetima s posebnom pričom.

Na štandovima se moglo pronaći gotovo sve – od starih satova, nalivpera i razglednica do vojnih predmeta, fotoaparata, novca i kućanskih potrepština iz prošlih vremena. Iako mnogi posjetitelji dolaze u potrazi za rijetkim primjercima, izlagači ističu kako vrijednost tih predmeta često nadilazi njihovu cijenu.

Osječanin Drito Mušani već više od 25 godina prikuplja antikvitete. Na osječki sajam dolazi jednom godišnje kako bi izložio dio svoje bogate zbirke, a iza svakog predmeta, kaže, stoje godine truda i istraživanja.

– Imam satove stare i po 150 godina, nalivpera i razne druge predmete. Posebno se ponosim kamerom Leica kakvu, vjerujem, nitko drugi nije donio na ovaj sajam. Takve su kamere u Drugom svjetskom ratu nosili samo oficiri – kaže Mušani, koji za taj rijedak primjerak traži 1500 eura.

Sajam antikviteta, naravno, ne može proći bez cjenkanja. Brojni izlagači cijene svoje dugogodišnje kolekcije i predmete koje su godinama prikupljali, no nerijetko se uz trgovinu čuju i šala i smijeh. Tako je bilo i kod Dritina štanda.

– Vidi, ovaj lančić ti je isto jako star. I ovo ti je srebro. Stvarno je stari sat. Ekstra. Eto ti, ovako, za 150 eura. Ekstra. Pošto se znamo, zato ti dam za 150. A da se ne znamo, onda bih nekome prodao za 50 – našalio se Mušani, a njegovu su dosjetku popratili smijehom i ostali posjetitelji u blizini štanda.

Ipak, naglašava kako se kolekcionarstvom ne može baviti bez ljubavi, znanja i velikih ulaganja. Za svoju strast, kaže, može zahvaliti Ici Periću koji ga je uveo u svijet antikviteta.

– Nakon svih ovih godina još uvijek učim. Nikada ne možete znati sve – ističe.

Među izlagačima bio je i Branko Božić iz Vukovara, koji je na sajam stigao sa sinom Petrom. Nakon tri desetljeća skupljanja starina odlučio je dio svoje kolekcije ponuditi na prodaju.

– Kuća nam je puna predmeta i jednostavno ih više nemamo gdje držati. Teško ih se odreći, ali došlo je vrijeme – priznaje Božić.

Ljubav prema antikvitetima naslijedio je od oca, koji je još kao četrnaestogodišnjak kupio svoj prvi fotoaparat. Danas se nada da će obiteljsku tradiciju nastaviti njegov sin, koji rado dolazi na sajmove i pokazuje interes za kolekcionarstvo.

Sajam antikviteta i ovoga je puta pokazao da stare stvari nisu samo predmeti, nego čuvari uspomena i svjedoci vremena. Upravo zato svakog mjeseca privlači brojne izlagače i posjetitelje te ostaje jedno od najprepoznatljivijih događanja u osječkoj Tvrđi.