Jona Patković i Nika Krolo
Nika Krolo: U umjetnosti ne smeta to što sam “drukčija”, a u Berlinu su svi normalni
Namjeravam učiti, pogađati i griješiti, raditi, putovati i dalje po svijetu i vraćati se kući. Ne moraju mi se ostvariti Hollywood i crveni tepisi, ma ionako najviše volim sâm proces i suradnju s ljudima
Nedavno smo pisali o dvoje osječkih maturanata, Heleni i Benjaminu, koji će od ove jeseni studirati u Nizozemskoj, oboje na STEM fakultetima, no Osječanka Nika Krolo odlučila je u Njemačku otići na umjetnički studij. Ondje će, na privatnom fakultetu SRH Berlin University of Applied Sciences, na preddiplomskom studiju, studirati dizajn filma i pokreta, a na diplomskom planira odabrati režiju.
Prvi put u Berlinu
“Zanimljivo je da nikada nisam bila u Berlinu, onamo ću otići prvi put najesen, kada počne akademska godina. Ludo, zar ne? (smijeh) Kad me pitaju zašto baš Berlin, odgovaram da je to zato što je u njemu i svatko nenormalan - normalan. Uvijek sam bila drukčija, ponajprije, cijeli sam život pretila. Kad si dijete i mlada osoba, iza te naizgled bezazlene riječi koja označava osobu s viškom kilograma (i često manjkom samopouzdanja) krije se poražavajuće nerazumijevanje okoline, pa i puno izrugivanja, neprihvaćanja, čak i izopćavanja. Ipak, uspjela sam zavoljeti sebe baš takvu kakva jesam, osvijestiti svoje vrijednosti i snagu, iskoristiti svoje talante, naći svoje mjesto u svijetu koji me okružuje - to je moja najveća pobjeda", kaže 18-godišnja Nika, koja je na nedavnoj godišnjoj produkciji "U snovima nevidljivosti" Dramskog studija za srednjoškolce, na pozornici Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića, zaradila gromoglasan pljesak publike.
“Nije mi išao ni jedan sport, pa su se roditelji sjetili Dramskog studija. Na dramsku sam išla i u Centar izvrsnosti, a u svojoj školi - II. gimnaziji - pohađala sam dramsku skupinu na engleskom i njemačkom jeziku, koje sam oduvijek rasturala. Čak sam napisala dramski tekst na njemačkom i hrvatskom, koji je i izveden. Pišem i poeziju, glumim, volim pomicati vlastite granice. Jezična je gimnazija sjajna škola, u kojoj nastavnici imaju razumijevanja za učenike koji se trude u izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima. U njoj doista možeš steći širok spektar znanja, no ono što je meni najvažnije, pruža učenicima slobodu u onome što ih najviše zanima i za što su talentirani", ističe Nika, koja je bila vrlo dobra učenica.
“Uvjeti za upis na fakultetu u Berlinu bili su portfolio s pet radova (među njima i story board), dva scenarija od desetak stranica i videouradak. Sastavni je dio predupisne procedure i intervju u kojemu se provjerava znanje, a imaš po 60 sekunda za odgovor po pitanju. Mjesec dana sam čekala odgovor jesam li primljena!" otkriva.
Niki će studij financirati baka i djed, neizmjerno im je zahvalna na povjerenju i podršci. Stanovat će u privatnom smještaju, s cimerima. Planira raditi studentske poslove, ispočetka što nađe, poslije se nada angažmanima u svojoj zoni interesa.
“Razmišljala sam i o studiju režije na ADU u Zagrebu, gdje primaju samo četiri kandidata. Zapravo, obeshrabrio me je proces prijave i općenito politika studiranja. Ono što sam čula o studiju nije mi se činilo po mjeri mojih očekivanja, vjerujem da ću u Berlinu naći umjetničku slobodu i pristup studiju koji potiče razvoj autentičnih umjetničkih osobnosti", optimistična je Nika.
Izazovi i poticaji
Kaže, ide u nepoznato, no ne strahuje, osjeća tek tremu poput one prije izlaska na pozornicu. "Što bude, bit će. Mlada sam, izazovi i nepoznanice dobar su poticaj. Očekujem nastavnike koji će nam biti inspiracija, poput Arete Ćurković, glumice i dramske pedagoginje, čiji sam Dramski studio pohađala četiri godine. U tom je kreativnom inkubatoru sve bilo moguće, on nije bio samo prostor naše mašte nego i sigurno mjesto u kojem smo mogli pokazati tko smo doista", ističe Nika.
Ne boji se, naglašava, da će umjetna inteligencija zamijeniti kreativce, dapače, smatra da napredni tehnološki alati mogu umjetniku otvoriti nove obzore, pa i pomoći da lakše izrazi ono što želi, a da mu pritom ne uskrate originalnost. Kao što je to pisalo u programskoj knjižici za godišnju produkciju, "ovo je priča o čovjeku, potrebi za razumijevanjem i onoj iskonskoj želji – da budemo viđeni i istinski doživljeni".
Kako Nika to kani postići? Koji su joj ciljevi?
“Učiti, pogađati i griješiti, raditi, putovati i dalje po svijetu i vraćati se kući. Ne moraju mi se ostvariti Hollywood i crveni tepisi, ma ionako najviše volim sâm proces i suradnju s ljudima”, zaključuje Nika Krolo.