Zavod za transfuzijsku medicinu KBC-a Osijek: Jedina osječka “tvornica” koju dragocjenom sirovinom neumorno pune dobrovoljci
Jedno od rijetkih mjesta u Kliničkom bolničkom centru Osijek u kojemu veseli vidjeti gužvu zacijelo je čekaonica Kliničkog zavoda za transfuzijsku medicinu, na kojem se može darovati krv.
Zajedništvo i solidarnost
Tako je bio i prije nekoliko dana kada su, u dogovoru sa Zavodom i uz podršku Gradskog društva Crvenog križa Osijek, pripadnici HGSS-ove stanice Osijek i članovi Sveučilišnog planinarskog društva "Altius" pozvali svoje članove, ali i ostale sugrađane na još jednu akciju dobrovoljnog davanja krvi. Desetu u njihovoj organizaciji, pa je to bila prigoda da reporterska ekipa Glasa Slavonije zaviri i u ostale kutke ove "tvornice" krvi i krvnih pripravaka. Drugi će radije upotrijebiti metaforu "banke krvi", no kako god okreneš, u ovoj su priči manje važne semantika i stilistika, a puno više njezini akteri, odreda nesebični ljudi, dokazani heroji svakodnevice.
Naši su domaćini bili Goran Ivanković uime osječkog HGSS-a i Branislava Latas, dr. med, spec. transfuzijske medicine, voditeljica Odjela za prikupljanje krvi, proizvodnju i distribuciju krvnih pripravaka.
- Na inicijativu HGSS-ove stanice Osijek i djelatnika Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera, 2022. godine osnovano je Sveučilišno planinarsko društvo "Altius", kao udruga građana koja promiče planinarenje kao zdrav način života, sportsku aktivnost i očuvanje prirode. S obzirom na bogato iskustvo pripadnika HGSS-a, naši članovi imaju jedinstvenu priliku sudjelovati u edukacijama o prvoj pomoći, orijentaciji, prepoznavanju planinskih opasnosti i mnogim drugim vještinama koje mogu spasiti život. Kroz ove edukacije poduzimamo preventivne mjere kako bismo minimizirali rizike i spriječili nesreće.
Zadovoljstvo nam je što imamo velik broj mladih članova koji su već prošli edukaciju i koji će nakon povratka sa studija ponijeti stečeno znanje i vještine. Upravo s njima, kako bismo proširili našu misiju, razvila se ideja o promicanju humanosti i podizanju svijesti o važnosti darivanja krvi. Tako smo u srpnju 2023. godine organizirali prvu akciju darivanja krvi. Odaziv je bio iznad svih očekivanja, a jasna poruka koju smo dobili bila je da smo započeli nešto uistinu vrijedno. Te su akcije postale sastavni dio programa našeg društva i organiziramo ih tri puta godišnje. Počeli smo skromno, ponajprije su krv darivali naši članovi iz SPD-a "Altius" i HGSS-ove stanice Osijek, zatim su se pridružile naše obitelji i prijatelji. S ponosom ističemo kako su se ovoj humanitarnoj akciji pridružili i pripadnici Hrvatske vojske - Zapovjedništvo za obuku i doktrinu "Fran Krsto Frankopan" te djelatnici Satnije riječnih brodova iz Osijeka - rekao nam je Ivanković, za kojega su ove akcije simbol zajedništva i solidarnosti. Ovaj smo put svjedočili i njegovu stotom darivanju krvi.
Izvrstan osjećaj
- Izvrstan je osjećaj svaki put kada dajete krv, ja sam još iz one starije generacije koja je za vrijeme Domovinskog rata darivala krv, pa znam i što to znači i u takvom vremenima - kaže naš domaćin, pa kao pravi stari vuk pozira u trenucima darivanja krvi.
Darivanjem je zarazio i svog sina Luku, već je za njim dvoznamenkasti broj darivanja. Njega pitamo koliko su mladi danas svjesni potrebe za humanim djelovanjem.
- Sve je to u osnovi individualno, no, generalno, osjećaj humanosti postoji kod moje generacije. Dosta je onih koji o tome ne govore, a redovno se odazivaju na pozive i mislim da je to poanta ove priče. Moj otac i ja to nekako najbolje radimo kroz vlastiti primjer - kaže nam mladić.
Krv se, unatoč svekolikom napretku, ne može ni na koji drugi način proizvesti, jedini je njezin izvor - čovjek. Dakle, govorimo o dobroj volji da muškarci (svaka tri mjeseca ako žele) i žene (svaka četiri mjeseca ako žele) dođu i daruju 450 ml krvi za nekog koga ne poznaju. Osnovni su uvjeti i dalje nepromijenjeni, administrativni su doba davatelja od punoljetnosti do 65. godine te hrvatsko državljanstvo. Zdravstveni kriteriji: zdrava osoba bez težih kroničnih bolesti (oni koji uzimaju lijekove za visoki tlak ili masnoću u krvi također mogu biti davatelji), odnosno proporcionalna visina i težina. Donja je granica kilaže 55 kilograma.
Zanimljivo je da nema razlike između krvi mlade i stare osobe, između ženske i muške niti u kvaliteti niti u količini koja se uzima. Ali zato ima razlike u raspoloživim količinama krvi na zalihama.
- Ljeti su, kada su u pitanju zalihe krvi, ovakve akcije dobrodošle, što zbog godišnjih odmora, pa je broj darivatelja uvijek manji, a naša je potrošnja krvnih pripravaka ista ili čak i veća. To više jer mi smo u KBC-u zapravo regionalni centar, opskrbljujemo sedam bolnica krvi i krvnim pripravcima, dakle ako ih nemamo mi, neće ih imati ni sedam centara u istočnoj Hrvatskoj. Zato se posebno moramo brinuti da u ljetni mjesecima imamo dovoljno zaliha. Zahvala u ovom slučaju organizatorima ovog davanja - kazuje nam dr. Latas.
Krvni pripravci
U njezinoj smo pratnji imali priliku zaći u prostore u kojima se krv čuva i proizvodi. Pa pitamo: Što su to krvi pripravci?
- To je sve ono što dobivamo od krvi. Kada se kaže transfuzija, valja znati da više ne postoji transfuzija pune krvi, tko god je transfundiran, dobiva zapravo jedan od krvnih pripravak ovisno o tome što mu je potrebno. Znači, svaka doza darovane krvi ide u proizvodnju i od nje se rade tri komponente - eritrociti, trombociti i plazma - upućuje nas naša sugovornica.
Krv, odnosno ovi pripravci, čuva se u hladnjacima, eritrociti na temperaturi od dva do šest Celzijevih stupnjeva, plazma se čuva zamrznuta na prosječnoj temperaturi od minus 25 stupnjeva. Koncentrati trombocita na sobnoj su temperaturi uz specifično skladištenje u tzv. agitatorima - moraju se stalno mućkati kako bi se spriječila agregacija a da bi u trenucima primjene imali svoju funkciju. U KBC-u rade i još neke pripravke, primjerice kriopreciptat. On je vrlo sličan plazmi, radi se od deset doza svježe smrznute plazme uz faktor zgrušavanja koji se koristi u određenim indikacijama. I da, marom dobrog domaćina, ovdje se neprestano vodi inventura - krvni se pripravci, kako ne bi došlo do njihova prestarivanja, preslaguju po starosti i koriste po modelu "first in - first out".
Izlazimo iz prostora ove tvornice, vraćamo se u čekaonicu, koja se i ovom prigodom dobro napunila. No dobrovoljni su se davatelji doista pokazali samozatajnima, pristaju na zajedničko fotografiranje, ali nisu od velikog razgovora.
- Nema se tu što puno reći, svatko tko je bio u situaciji da je bila potrebna krv za nekoga iz obitelji, posebice ako je u pitanju dijete, bez razmišljanja ulazi u obitelj dobrovoljnih davatelja krvi - rekao nam je kratko Ivan.
Davanje krvi ne boli
Pozivu se odazvao i Darko Bušić, predsjednik Planinarskog društva "Zanatlija".
- Došao sam podržati ovu akciju, a sa zadovoljstvo mogu reći kako ćemo iduće godine zajedno s "Altiusom" sudjelovati u njihovu organiziranju - kaže Bušić.
Za one koji još razmišljaju o tome bi li se uključili u obitelj dobrovoljnih davatelja, nekoliko korisnih naputaka pružila nam je Slađana Janjić, mag. sestrinstva, s ovog Odjela. Za početak pitamo: Boli li davanje krvi? Odgovara odlučno: Ne!
- Osjeti se samo mali ubod, no njega prevlada osjećaj zadovoljstva da ste pomogli nekome kome je to potrebno. Davanja krvi traje između pet i sedam minuta, ovisi o osobi, ali i o krvnoj žili koja se bode. U većini slučajeva mi koji ovdje radimo možemo prepoznati osobu koja dolazi prvi put, i to po blagoj neizvjesnosti jer ne zna što može očekivati. Po pogledu se vidi da tu nije na domaćem terenu, no naša je uloga da neiskusnog davatelja uputimo, umirimo, prema potrebi i razgovaramo s njim - kaže sestra Janjić.
Ranije je radila na kardijalnoj kirurgiji, gdje su trošili iznimno puno krvi. Kaže, tek sada vidi kako je do određenog krvnog pripravka teško doći i koliko ljudi treba dati krv da bi se nekoga spasilo. I sama je darivatelj krvi, učinila je to već 29 puta. Vrijedi, naposljetku, znati kako su u suradnji s Crvenim križem i dalje na snazi vaučeri za tzv. zahvalni obrok za darivatelje.
Rezime našeg posjeta: tog je dana u poslijepodnevim satima zabilježeno stotinjak prikupljenih doza svježe krvi, a na ponos Gorana Ivankovića, prednjačili su njegovi HGSS-ovci u prepoznatljivim crvenim majicama.
