Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća pred spomen-pločom poginulim hrvatskim braniteljima na crkvi u Antunovcu u utorak je svečano obilježena 35. godišnjica osnutka Antunovačke satnije 106. brigade Zbora narodne garde.

Kako je izgledao 14. srpnja 1991. godine kada je služeno osnovana ova satnija prisjetio se Željko Kožul, predsjednik Udruge veterana 106. brigade Osijek.

"Bio je to velik dan u smislu ustroja i preustroja naših snaga. Bilo je važno da naši ljudi vide da se organizirano ustrojavamo i da pomalo ličimo na vojsku. Iako smo bili jadno naoružani, nosio nas je moral koji je vladao među tim ljudima, koji su inače bili angažirani još od jeseni 1990. godine čuvajući objekte od posebnog značaja, jer rat u Antunovcu psihološki je počeo barem šest mjeseci prije službenog ustroja 106. brigade", kazao je Kožul te dodao kako je Antunovačka satnija pripadala 2. pješačkoj bojni 106. brigade te je sa svega stotinjak ljudi pokrivala prostor od preko 20 kilometara.

"To je smiješno malo i skoro je nevjerojatno da je ta šačica ljudi uspjela toliko dugo čuvati i braniti sav taj prostor. Vojnički gledano, to zvuči suludo, ali bilo je nadasve hrabro. Sve su to bili mali ljudi koji su nosili toliku hrabrost i ljubav prema domovini, da im vlastiti život očito nije ništa značio naspram svetog i velikog cilja", rekao je Kožul.

GOJKO MITIĆ

Svečanosti je prisustvovao potpredsjednik vlade i ministar obrane Ivan Anušić, koji je i sam bio pripadnik Antunovačke satnije.

Ovdje je prije 35 godina bila ledina, tada nismo imali ovu crkvu, okupljali smo se kod druge, male crkve, i kada smo počeli organizirati obranu našeg sela i kada smo vidjeli da će 1991. biti teška. Satnija je osnovana 14. srpnja, no mi smo već puno prije toga bili u odorama, neki u policiji, neki u vojsci, neki u civilu, ali svi na linijama obrane našeg sela prema Tenji i mjestima koja su prijetila Antunovcu. Drago mi je nakon toliko godina vidjeti da je puno ljudi došlo položiti vijence. Svake godine smo sve stariji, sve nas je manje i manje, ali moramo poštovati uspomenu na te dane i prenositi ju novim generacijama", rekao je Anušić te se također osvrnuo na vrlo skromno naoružanje kojim su raspolagali branitelji Antunovca.

GOJKO MITIĆ

"Oružja nije bilo, koliko se sjećam, 10-15 automatskih pušaka, nešto M48 pušaka, a ostalo je bilo lovačko i privatno naoružanje, tko je što imao, no nije bilo izbora, morali smo ići na linije. Smiješno će možda zvučati, no tako smo bili organizirani: ako je jedan imao automatsku pušku, drugi je išao naoružan samo s nožem. Nekima možda neshvatljivo, ali stvarno je tako bilo u proljeće 1991. godine. Ni srpanj nije bio puno bolji, tek je u rujnu i listopadu zarobljavanjem naoružanja i padom Luga po tom pitanju postalo bolje", kazao je Anušić.