Ima koncerata koji su posebni zbog glazbe, ili zbog dvorane, ili zbog izvođača, ili zbog publike... Ovaj u Zlatnoj dvorani bečkog Musikvereina bio je poseban zbog svega toga, zapisala je na društvenim mrežama maestra Antoaneta Radočaj-Jerković nakon trijumfa njezina Vokalnog ansambla Brevis na jednoj od najslavnijih glazbenih pozornica svijeta.

Neraskidive niti

Glas Slavonije, iz pera kolegice Ivane Paušić, izvijestio je žurno o tom za osječku i hrvatsku kulturu značajnom događaju, kao i mnogi drugi hrvatski mediji. No ovako, post festum, kad su se dojmovi malo slegnuli, ali srca još živo kucaju, a kadrovi iz austrijske prijestolnice, s pozornice i mimo nje, preslaguju se kao u kaleidoskopu, ispunit ćemo novinske stupce i pričom o našim Brevisicama iz nešto drukčije perspektive kako bismo vam dočarali važan segment djelovanja toga višestruko nagrađivanog osječkog vokalnog ansambla, koji djeluje u okrilju Instituta za zborsku glazbu Polifonija.

VA Brevis nije samo zbor, to je glazbena obitelj u najljepšem smislu te riječi, koja je pak povezana s obiteljima svih pjevačica, sadašnjih i bivših, neraskidivim nitima nalik na notno crtovlje. Poseban je to, usuđujem se reći iz osobnog iskustva, brevis-efekt. Zbog njega su se pozivu da se vrate na svoje mjesto u zboru spremno odazvale mnoge bivše Brevisice, zaposlene, udane, s djecom, uoči diplomskog i drugih velikih životnih događaja, a dočekale su ih mlađe članice, njihove nasljednice, spremne za koncertne izazove unatoč obvezama u školi, na maturi, ispitima na fakultetima... Našle su način i nekadašnje zboristice, ne prvi put, da se opet pridruže - pa poziv se za nastup u Musikvereinu ne odbija! Dirigentica Antoaneta Radočaj-Jerković (odmilja Neta) i klavirski suradnik Davor Dedić više su puta potegnuli i do Zagreba kako bi omogućili probe Brevisicama koje ondje žive, rade ili studiraju, a koje su, u završnici priprema, također presložile obveze i dojurile na dobro poznatu osječku adresu na Trgu baruna Trenka kako bi do savršenstva sve zajedno ispeglale vrlo zahtjevan materijal. Neta kao Neta - repertoar je samo za šampionke, Brevisice se svojim ljestvicama baš uvijek penju na Mount Everest!

Isti žamor, smijeh, cilj

“Obično sam na putovanja s Brevisicama odlazila vrlo bezbrižno. U ruksaku su mi bili sendviči koje je mama pravila, koji su se, naravno, pojeli već do Čepina, ali za mene je ovo putovanje bilo znatno drukčije. Ovaj sam put ja mama. Željela sam pjevati i nastupati sa svojim curama, ali ostaviti nekoliko dana moju djevojčicu od nepune dvije godine nije bilo opcija. S obzirom na to, u Beč su išli i moj suprug i moja mama. Ipak, jedna je osoba morala čuvati Janu, a jedna je mogla ići na koncert.

Na dan koncerta podzemnom sam se željeznicom vozila do postaje Karlsplatz, prolazila sam parkom okruženim velebnim građevinama i već sa semafora vidjela poznati Musikverein, a ispred njega još poznatija lica Brevisica, mojih prijateljica. Stajale su (u nešto većem sastavu) ispred te poznate koncertne dvorane baš kao što dosljedno stoje svake srijede i petka ispred naše Polifonije. Isti žamor, smijeh, cilj. Ovaj put nije bilo onoliko lako i bezbrižno otići na Brevis putovanje, ali uz obitelj koja za tebe plješće i navija iz publike ili navija sasvim tiho uspavljujući bebu u nekom bečkom Airbnbu, osjećaj stati i pjevati sa svojim prijateljicama uz glazbu Davorovih prstolomija i pod dirigiranjem Netinih svjetlucavih, nasmiješenih očiju bio je veličanstven, predan, posvećen, svjestan i odvažan. Ili, kako bismo na našem lijepom hrvatskom rekli, totalni core memory (smijeh)", prenosi svoje dojmove Vedrana Kuti Romić.

Vedrana Kuti Romić sa
suprugom i kćeri u Beču

Na Zumbiće je krenula u dobi od pet godina. U osnovnoj je školi dvije-tri godine pauzirala, a potom je prešla u Brevis. Pjevala je s njim u New Yorku, Sankt-Peterburgu, Sydneyu, Llangollenu, Južnoj Koreji... Zaposlena je kao odgojiteljica u Dječjem vrtiću Osijek, ali trenutno se koristi mjerom mirovanja radnog odnosa do djetetove treće godine kako bi bila sa svojom Janom. Vanjska je suradnica i asistentica na nekoliko kolegija na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti. Doktorandica je na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu i vrijedno završava svoj doktorat.

Mnoge Vedranine zborske kolegice također imaju uspješne karijere, bile su nekad izvrsne učenice i studentice, mlađe pjevačice, dakle, uvijek imaju sjajne uzore u starijima, kao u sestrama.

I žene i djevojčice

Karla Blažević, matematičarka koja radi u reklamnoj agenciji, počela je pjevati u VA Brevis 2013. godine, u sedmom razredu.

“I dandanas kad netko kaže girlhood, prvo pomislim na svoje vrijeme provedeno među Brevisicama.
Pomislim na prekrasne mlade žene uz koje sam odrasla, na školske zimske praznike 2016., koje sam provela u Polifoniji jer smo se pripremale za Svjetsko natjecanje u Rusiji, i pomislim na osjećaj koji mi se u životu više nije ponovio, a to je silazak s pozornice nakon finala tog istog natjecanja. Kad sam ušetala u Polifoniju na prvu probu za Beč, osjećala sam se kao da sam prošla kroz vremenski stroj i opet mi je bilo šesnaest, kada bih u žurbi nakon škole s prijateljicama iz razreda pojela usput sendvič u pekari i uputila se na probu. Sjela sam opet na svoje standardno mjesto, a oko mene su se polako počela skupljati dobro poznata lica. Iako danas mlade žene, s poslovima, muževima, djecom i karijerama, u mojoj smo glavi još uvijek sve iste djevojčice", emotivna je Karla te dodaje: "Biti dio zbora, i to OVAKVOG zbora, iskustvo je koje je uvelike zaslužno za osobu kakva sam danas. Nalazite se u zajednici mladih žena u kojoj svi skupa stvarate nešto na što ste iznimno ponosni i to je na kraju prepoznato na svjetskoj razini. Zajedno putujete po svijetu i dijelite emocionalno intenzivne trenutke i zato ću sa svojim prijateljicama Brevisicama zauvijek imati posebnu vezu. Neka od mojih najbližih današnjih prijateljstava potekla su upravo iz taktova Primorskih napjeva."

Karla Blažević s obitelji ispred Musikvereina

Karla ističe kako je neizmjerno zahvalna na tome što su Brevisice imale čast kročiti na svjetski priznatu pozornicu, još jednom zajedno. "Očima se pokušavamo maksimalno fokusirati na dirigenticu, a u obrisima iza nje kroz suze vidimo roditelje, prijatelje, partnere i sve druge ljude bez kojih nikada ne bismo ni postale Brevisice", ističe Karla, koju su u Beču bodrili mama, tata, dečko, ujak i njegova obitelj.

Umjetnički put

Anja Papa Peranović i u Beču je pokazala svu raskoš svog talenta i nepatvoreno pjevačko udarništvo, kao zboristica i solistica. Počela je u dječjem zboru Osječki zumbići 1998., nastavila je u VA Brevis, diplomirala pjevanje i klavir na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je i danas, kao doktorica umjetnosti, asistentica.

“Odrastanje u zborovima Instituta za zborsku glazbu Polifonija, uz dirigenticu Antoanetu Radočaj-Jerković i pijanista Davora Dedića, oblikovalo je moj umjetnički put i naučilo me da se sigurnost i istinska prisutnost na pozornici grade temeljitim pripremama, predanim vježbanjem i međusobnim povjerenjem. Zbog toga mi je koncert u Zlatnoj dvorani Musikvereina bio velika čast, odgovornost i radost. Posebno mi je značilo interpretirati složenu solističku sopransku dionicu u Papandopulovim Dodolicama, jednom od kapitalnih djela hrvatske vokalne literature. Budući da mi je bila povjerena važna solistička uloga, moj je fokus u Beču bio na umjetničkoj izvedbi. Koncert je bio razlog našeg odlaska u Beč i kao profesionalnoj glazbenici bilo mi je važno potpuno se posvetiti pripremi za nastup, pa sam dane uoči koncerta provela u svojevrsnoj izvođačkoj karanteni, čuvajući glas i pripremajući se za izvedbu. Znala sam da je muž u publici i bilo ga je posebno lijepo ugledati s te pozornice, među publikom, iako smo se zbog priprema i samog nastupa zapravo vidjeli tek nakon koncerta", otkriva Anja.

Anja Papa Peranović i ekipa ispred plakata bečkog koncerta

Trenutak za pamćenje

Sara Hocenski Zumbićima se pridružila četiri godine prije Anje, 1994. Na putovanje u Beč krenula je kao jedna od "starijih" Brevisica. "Pripadam generaciji koja je među posljednjima objesila svoje pjevačke cipele o klin, tek 2023. godine. Iako sam nakon toga imala sreću ponovno zapjevati s Brevisom na otvorenju Koncertne dvorane Franje Krežme 2024. godine te ponovno ove godine u bečkom Musikvereinu, vjerujem da će upravo ovaj posljednji nastup zauvijek ostati vrhunac moje zborske priče.

Mia Cirkveni i Sara Hocenski u autobusu za Beč

Brevis za mene nikada nije bio samo zbor. To je mjesto uz koje sam odrasla. Pjevala sam dok sam išla u vrtić, osnovnu i srednju školu, na fakultet, pa čak i tijekom svojih prvih poslovnih godina. To je moja cjeloživotna ljubav i dio mog identiteta. Ovaj je koncert za mene imao i jednu posebno emotivnu dimenziju. Na pozornici je, doslovno rame uz rame sa mnom u mezzosopranima, stajala moja sestrična Mia Cirkveni. Zajedno pjevamo još od 1994. godine i gotovo cijelo djetinjstvo, odrastanje i mladost provele smo uz Zumbiće i Brevis. Naš je zajednički pjevački put na neki način okrunjen upravo ovim nastupom u Musikvereinu. Mislim da ćemo obje cijeli život pamtiti trenutak kada smo nakon posljednjeg tona pogledale jedna drugu, nasmiješile se očima punim suza i shvatile da smo ostvarile ono o čemu smo kao djevojčice mogle samo sanjati.

Mia i Sara u Zumbićima sa svojim
mlađim sestrama te s Antoanetom i Davorom

Posebno je zanimljivo što ni Mia ni ja nikada nismo pohađale glazbenu školu, te danas obje radimo poslove koji nemaju izravne veze s glazbom. Ja sam operativna menadžerica u dječjoj edukacijskoj franšizi Tinker Labs, a Mia je doktorica znanosti i viša predavačica engleskog jezika na Ekonomskom fakultetu u Osijeku. Ipak, ljubav prema glazbi, koju su u nama od najranijih dana njegovali Zumbići i Brevis, ostala je trajan dio naših života.

Uz glazbu, od Antoanete i Davora naučile smo mnogo više od pjevanja. Naučili su nas disciplini, zajedništvu, odgovornosti, upornosti i vjeri u vlastite mogućnosti. To su vrijednosti koje nosimo sa sobom i danas, u svim područjima života, i zbog kojih ćemo Brevis uvijek smatrati jednim od najljepših i najvažnijih dijelova svog odrastanja", na najljepši način rekapitulira Sara.

Lectio brevis

Proširena Brevis obitelj također opet nije iznevjerila! Mame i tate, bake i djedovi, muževi, zaručnici i dečki, ujaci, stričevi, tete, sestrične i bratići... ma kompletna genealogija doputovala je u Beč da bi svjedočila još jednom nezaboravnom koncertu, a neki, što vrijedi jednako, kako bi pričuvali mališane koji su premaleni da bi izdržali cijeli koncert svojih mama. Išla bi ta karavana obožavatelja posvuda za njima, no daleke zemlje i drugi kontinenti bili su joj predaleko. Beč, srećom, nije. Dirljivi su bili prizori kako se svi vesele susretu, grle i ljube, osmijesi im širi od bečkih avenija, bljeskaju mobiteli kako bi nastale fotografije za obiteljske albume, na kojima bi mogao stajati ovaj lectio brevis: Glazbe i ljubavi!