Dragutin Medvedec
Osječanin ima 94 godine, čita bez naočala, radi u vinogradu i - produžio je vozačku!
Drago Medvedec, rođen 1932., mladima je dao savjet za dugovječan život - nasmijte se pet puta dnevno
Dragutin Medvedec čovjek je koji je u 95. godini života odlična fizičkog i mentalnog stanja te posjeduje vozačku dozvolu. Vozi samo do trgovačkog lanca, udaljenog nekoliko stotina metara od njegove kuće u Osijeku, ili pak do obližnjeg groblja, no od vožnje mu je važnija činjenica što je još uvijek sposoban i može voziti ako za time ima potrebe.
Vitalni Dragutin rođen je 17. veljače 1932., no nikad mu ne biste dali te godine. Drago, kako ga svi zovu, još uvijek čita bez naočala! Kuha, peče kolače, održava kuću i okućnicu, radi u vinogradu i proizvodi vino, no napominje da ipak u tome posljednjih nekoliko godina ima pomoćnike. Lucidan, pozitivna duha, zdrav i aktivan, Drago je svjestan da više nije za duge vožnje, ali ne može zamisliti da je živ a da nema vozačku. Njegov ga Peugeot 406 spremno čeka pred kućom. Iako je star, vrlo je očuvan i tehnički ispravan.
Vojni vozački ispit položio je 25. svibnja 1953. (Drago se dobro sjeća svih važnih datuma u životu) u Mučićima kod Rijeke kao vojnik. Završio je školu za stolara u Đakovu, a u Osijek je došao živjeti 1954. Inače je rođen u Zagorju, u Šemnici Donjoj, a s obitelji je prije Osijeka živio u Srijemu te u okolici Đakova. Oko 1960. kupio je motocikl, a ubrzo i popularnog fiću, čija su se vrata tada još otvarala u kontrasmjeru, prema naprijed. Po fiću je, prisjeća se, išao u Zagorje. Kupio ga je od svog nećaka, koji je prodao njivu kako bi imao taj auto.
Nakon što je nekoliko mjeseci u Osijeku radio kao stolar, prekvalificirao se, te postao vozač kamiona u tadašnjem Transportu. Tako je, priča nam Drago, od 1964. godine stalno u vožnji. Mjesečno je znao proći 12-13 tisuća kilometara. Doživio je, kako kaže, i prometnu nesreću, u Sarajevu, kad je završio u provaliji, a detalja se i danas dobro sjeća.
“U životu sam radio pošteno, bez ičije pomoći", ističe Drago. Život ga nije mazio, proživio je i ratove, siromaštvo, glad, a završni udarac bio je prije tri godine, kada su mu u razmaku od 20 dana preminuli i sin i supruga. Srećom, ima unuka i dvije unuke, čije nam fotografije ponosno pokazuje. Unuk Nikola završio je ekonomiju, a Lina i Ana su blizanke te studiraju farmaciju i stomatologiju. Iako se svi brinu o njemu, imaju svoje obveze i život, pa Drago većinu vremena provodi sam. Najviše mu nedostaje upravo to, šačica razgovora.
“U mojoj situaciji čovjek bi poludio, jer preboljeti suprugu i sina nije lako, ali život ide dalje", ističe Drago. Ipak, život nije obojio u sivo. U jednom trenutku ga svladaju emocije, a u drugom već priča viceve. Njegova gerontodomaćica Snježana Stanić kazuje da je Drago stari šarmer i šaljivac. Kad ga posjeti, mora se prepirati s njime kako bi mu u nečemu pomogla jer uvijek sve voli obaviti sam. Ističe da ga upravo rad spašava, a uz njega i smijeh te šala.
Nepresušan je izvor mudrosti, znanja i pozitive, o njemu bi se mogla napisati i knjiga, govori Snježana i dodaje da joj je zadovoljstvo brinuti se o njemu. Drago i sam piše zapise iz svog života.
“Da ima za pročitati netko kad mene ne bude", govori Drago.
Njegov savjet mladima za dugovječan život je jednostavan – nasmijte se dnevno bar pet puta i ne živcirajte se. Nervoza ubija čovjeka, a ne rad, smatra Drago. U pravu je!
