Zajednica povratnika Osječko-baranjske županije obilježila je u srijedu 32. obljetnicu blokade UNPROFOR-a kojom su, istaknuo je predsjednik Zajednice povratnika OBŽ-a Ladislav Ferenc, prognanici organizirali 46-dnevne prosvjede protiv UN snaga na razini cijele Hrvatske kako bi prisilili međunarodnu zajednicu da ubrzaju povratak u okupirana područja. Odali su počast kod križa u Nemetinu onima koji su dali život braneći Hrvatsku, da tragedija ne bude još veća u Domovinskom ratu.

- Domovinski rat se ne smije nikada zaboraviti jer osim ratnih stradanja bilo je tu još važnih datuma poput odlučnosti prognanika koji su ustrajali da se vratimo kućama. Prosvjedima smo uspjeli promijeniti mandat mirovnih snaga UN-a koji je omogućio povratak prognanika i na kraju mirnu reintegraciju. To je od velikog značenja, evo, punkt na ovom mjestu prvih dana svojim su tijelima držale obitelji poginulih i nestalih zaustavivši UN-ova vozila. Do tada je status i nas i UN-a, okupatora i Srba koji su ostali na nama nedostupnom prostoru bio zacementiran, nitko se od njih baš nije brinuo posebno za našu sudbinu - kazao je Ferenc podsjetivši kako su nakon toga slijedile i akcije i Bljesak, Oluja i mirna reintegracija.

Osječki prosvjed protiv UNPROFOR-a 1994. godine

ZORAN JAĆIMOVIĆ/Arhiva

I Ladislav Ferenc iz Laslova, prvi načelnik Općine Ernestinovo, i Branko Vadlja, hrvatski branitelj iz Antunovca, prisjetili su se teških dana i progonstva i povratka. "Mene je dočekala prazna i devastirana kuća, samo jedna utičnica mi je ostala od svega jer su sve drugo pokrali u novoj kući, razmontirali i odnijeli, čak i električne instalacije. Još i danas tu utičnicu držim kao "suvenir". Hvala Bogu, vratili smo se kućama, krenuli sa životom ispočetka. Povratak je bio vrlo dobar, ali ostanak na tom području je vrlo slab. Svaki prognanik ima svoju priču, počevši od izlaska van bez ičega pa do povratka, koji je bio grozan, morali smo u Ernestinovu tjerati van Srbe iz zapadne Slavonije iz naših kuća koje su bili tada zauzeli, a u Laslovu smo tražili naše domove, gdje su nam kuće. Sve je bilo porušeno, nismo se mogli snaći gdje se nalazimo. Svaki prognanik, svako selo i svaka ulica bili su priča za sebe", prisjetio se Ferenc.

Vadlja, kao vojnik, misli da se trebalo osloboditi taj prostor kao i ostatak Hrvatske, ali je razboritom politikom to odrađeno tako kako jest. Sjeća se da su se prognanici jedva dočekali vratiti kućama, neki su dolazili iz svih krajeva Hrvatske, ali i Australije, Mađarske, Njemačke... gdje god su se tada bili snašli i zbrinuli u osam godina progonstva. “Nismo se mogli pomiriti s time da se ne možemo vratiti u svoje domove i kao pripadnici ZNG-a smo ostali na crti obrane Antunovac - Ivanovac”, kazao je Vadlja.