Gorna i Ana Fuštin navijali su za Vatrene u Tokiju
Osječani Ana i Goran žive u inozemstvu, ali su im srca vatrena: Navijali su za Hrvatsku u Londonu, Tokiju i Kjotu
Ana i Goran Fuštin radili su u više zemalja, sada su u Ujedinjenom Kraljevstvu
Volimo popratiti sve događaje na kojima se predstavlja Hrvatska, od Eurosonga do Svjetskog prvenstva u nogometu. Nije to lijek za nostalgiju, ali i dalje nam daje osjećaj bliskosti i povezanosti s našom zemljom i ljudima, kažu 35-godišnja Ana i tri godine stariji Goran Fuštin, bračni par iz Osijeka koji već dugo živi i radi u inozemstvu, sada, nakon nekoliko europskih zemalja, u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Ljudski resursi i interna revizija
Ondje su navijali za Vatrene na posebnom mjestu.
“U Londonu se na jednom mjestu u povodu utakmice Hrvatska - Engleska okupilo više od 150 Hrvata. Event je organizirala Udruga hrvatsko-britanskih profesionalaca (Association of Croatian British Professionals) u Pimlicu, u centralnom Londonu. Atmosfera je bila odlična i, unatoč za nas nepovoljnom rezultatu te utakmice, svi smo se dobro zabavili”, kaže nam Goran Fuštin.
Goran je odrastao na Sjenjaku. Ondje je pohađao Osnovnu školu “Mladost”, a obrazovanje je nastavio u nedalekoj Trećoj gimnaziji. Nakon mature odabrao je VERN u Zagrebu, gdje je stekao magistarsku diplomu. Ana je odrasla u Cvjetnom naselju, osnovnu je školu pohađala u Čepinu, u OŠ Vladimira Nazora, potom i Isusovačku klasičnu gimnaziju. Od trinaeste je godine znala da želi studirati psihologiju, što je i ostvarila - završila je preddiplomski studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Osijeku, a diplomski studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Goran se cijeli život bavio sportom, najviše rukometom, a Ana je tijekom osnovne škole plesala latinoameričke plesove. Upoznali su se u Osijeku još 2010. godine. Zajedno su odlučili graditi karijeru izvan granica Hrvatske, za sada ne razmišljaju o trajnom povratku, no dolaze u rodni grad kad god mogu.
“Imam dugogodišnje iskustvo u radu u ljudskim resursima, poduzetnica sam usmjerena na savjetovanje start up kompanija vezano uz zapošljavanje i razvoj recruitment softwarea”, otkriva Ana svoje profesionalne preokupacije. “Ovlašteni sam interni revizor i direktor interne revizije u Hitachi Railu, s fokusom na umjetnu inteligenciju i IT sustave. Često idem na poslovna putovanja zbog prirode posla, a Ana mi se pridruži kako bi održala poslovne odnose s klijentima ili sudjelovala na konferencijama. Sada smo u Japanu, nakon čega idemo u Ženevu gdje ćemo oboje sudjelovati na UN-ovoj konferenciji AI for Good, vrlo vjerojatno najznačajnijem AI eventu u Europi”, dodaje Goran.
Zatekli smo ih u Japanu, u “kockastim” dresovima, gdje su pogledali dvije utakmice hrvatske repke, dokazujući da je u svakom kutku svijeta, ako se malo potrudite, moguće naći nekoga srca vatrenoga.
“Naše su se utakmice po japanskom vremenu održavale u ranim jutarnjim satima, a s obzirom na to da u Japanu većina lokala radi tek od 10 ili 11 sati ujutro, opcija za gledanje utakmica bili su pojedini hotelski lobbyji u kojima se gledaju prijenosi utakmica Svjetskog nogometnog prvenstva i gdje se okupljaju male skupine navijača”, otkriva Goran.
Okršaj između Hrvatske i Paname odgledali su u Tokiju, a ogled s Ganom u Kjotu. Ana dodaje kako su oboje stekli dojam da su Japanci poprilično zainteresirani za Mundijal.
“O da, Japanci itekako prate Svjetsko prvenstvo! Više smo puta vidjeli ljude u Tokiju kako hodaju gradom i žure na posao, a istodobno gledaju u mobitele i prate utakmicu japanske reprezentacije. Metro u Tokiju pun je reklama s njihovim nogometašima i reprezentacijom, a na malim se ekranima u vagonima vrte vijesti i tijekom dana više puta prikazuju istaknuti trenuci iz utakmica njihove reprezentacije”, dodaje Ana.
Prvi komentar: Modrić
Simpatični su Osječani stekli dojam da Japanci poznaju Vatrene i njihove dosadašnje uspjehe, primijetili su, kažu, samo pozitivne reakcije.
“Čim spomenemo Hrvatsku ili nas vide u majicama s hrvatskim obilježjima, prvi je komentar uvijek: - Modrić! Dakle, nije pretenciozno tvrditi da Japanci znaju za našu reprezentaciju i da je naš kapetan Vatrene učinio još prepoznatljivijima u svijetu”, ističe Goran.
Utakmicu s Ganom pogledali su, kažu Ana i Goran, u hotelskoj postelji, jer je u Japanu tada bilo 6 ujutro pa nije bilo moguće pogledati ju negdje u javnosti, s drugim ljubiteljima najvažnije sporedne stvari na svijetu. No za pobjedu se može nazdraviti i prvom jutarnjom kavom, dres može biti pidžama, uz želju da vatreni navijači imaju još puno razloga za slavlje bez obzira na to gdje su u svijetu. “Igrajte za nju, našu voljenu. Nek’ jače kuca to srce vatreno”, pjevušilo je dvoje Osječana u dalekom Kjotu...
