Crkva je zajednica svih koji su krštenjem u zajedništvu s Isusom Kristom. Kako su vaša djeca od vas primila život, tako sada primaju i smisao života, svjetlo vjere. Ako su hrana i odjeća potrebne za život, vjera je još potrebnija, jer s Bogom život nalazi svoje spasenje. Božja providonosna ljubav očekuje se na zemlji preko majki i očeva koji traže vjeru za svoju djecu.

Tim je riječima, citirajući pri tome papu Lava XIV., đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić u Župi sv. Leopolda Mandića u Osijeku u nedjelju uveo vjernike u krštenje dvaju novih članova zajednice. Krstio je Željka, prvo dijete u obitelji Bičvić, i Filipa, sedmo dijete obitelji Dornjak. Svečano i veselo bilo je u toj crkvi, punom nešto starije djece, najponosniji su ipak bili Filipovi roditelji - Magdalena i Hrvoje.

Kratko smo razgovarali prije početka misnog slavlja, na uobičajeno novinarsko pitanje jesu li planirali imati tako puno djece, odnosno je li imati sedmero djece puno, mama Magdalena uz osmijeh kaže:

- Nismo ništa planirali, prepustili smo se Božjoj providnosti i Njegovoj volji - kazala je jednostavno Magdalena. Predstavlja nam obitelj, najstariju Patriciju (15 godina), potom Leonardu, Mariju, Franju, Josipa, Antu i najmlađeg među njima - Filipa. Od jeseni bit će ih četvero školaraca, ostali su kod kuće, zanimljivo, nitko od djece nije išao, odnosno ne ide, u dječji vrtić!

- Svi sudjelujemo u organizaciji dnevnog života, naravno da tu bude svega, i teških dana, plaća i veselja, ali u pravilu na radost svih nas. Imamo raspoređene poslove, tko što radi... Podržavamo mjere potpore koje dolaze od naših vlasti, ali uvijek može bolje, jer doista je potrebno poboljšati natalitet. U tom smislu, možda bi trebalo razmisliti da se još poboljša situacija majki, na način da one mogu biti još više doma, s djecom, jer tada je ipak dom topliji i ugodniji - kaže Magdalena.

U razgovor uključujemo i tatu Hrvoja, koji ne taji kako je svaki dan drukčiji.

- To više što je tu za odraslu djece sve više aktivnosti na koje ih treba odvoziti/dovoziti. S najmlađima je lakše, no s ovima koji rastu, to je posve druga priča. Tu onda uskaču bake i djedovi, tako da se sve stigne - kaže Hrvoje.

Žive u Briješću, posvećeni su vjeri, molitva je prisutna u njihovoj svakodnevici.

Ovo nije prva prigoda da im biskup krsti dijete, Mariju je krstio nadbiskup.

I za kraj, za samog čina krštenja Filip je pokazao da ima nasljeđe obiteljskog iskustva - sve je mirno i bez glasa podnio, njegov "sudrug" Željko ipak je pustio malo dječjeg plača.