Kad biste pse pitali kako izgleda najbolji tulum na svijetu, odgovor bi vjerojatno bio jednostavan: puno hrane, igre bez kraja, ljudi po kojima se može skakati i pokoja poslastica za ponijeti kući.

Kad biste isto pitanje postavili ljudima, ni njihov popis želja ne bi bio puno drukčiji — dobra klopa, hladna cuga, glazba, smijeh, druženje, igre i, naravno, psi.

E pa, postoji jedan dan u godini kada se sve to spoji na jednom mjestu.

U nedjelju, 31. svibnja, od 10 do 16 sati, na lijevoj obali Drave kod amfiteatra održava se „Povratak otpisanih”, samoprozvani praznik udomljavanja u organizaciji osječkog Azila za pse Udruge Pobjede.

Riječ je o događaju koji iz godine u godinu okuplja sve više posjetitelja, ljubitelja životinja, obitelji s djecom i četveronožnih prijatelja, a ovogodišnje izdanje podržava čak tristotinjak sponzora.

USTUPLJENO

Iz Azila najavljuju bogat program za sve generacije i sve njuške — tombolu, bingo, grill bar, šankove s hladnim sokovima, pivom, ciderima i craft pivima lokalnih pivara, radionice za djecu i pse, žonglere, DJ-a, kereći šank, kuhanje kotlića te glazbene nastupe.

Dodaju kako su za savršenu atmosferu već osigurani sunce, Drava i najljepši grad na svijetu.

Organizatori pozivaju građane da dođu sa svojim psima, prijateljima i obiteljima te provedu dan slaveći ideju svijeta koji je dobar prema životinjama.

Posebno ističu kako je cijeli događaj veganski ili cruelty free, što smatraju jednim od razloga zbog kojih manifestacija svake godine raste. Prošlogodišnji „Povratak otpisanih” posjetilo je nekoliko stotina četveronožnih gostiju koji su sa sobom doveli više od tisuću dvonožnih posjetitelja.

Atmosfera je, kažu, bila dostojna titule najljepšeg dana u godini.

Osječki Azil posljednjih je godina postao prepoznatljiv po velikom broju udomljavanja i fotografijama sretnih ljudi i još sretnijih pasa snimljenih ispred danas već kultne azilske kapije u trenutku odlaska kući.

Uz program kumstava za pse i najveći broj volonterskih sati među skloništima u Hrvatskoj, Azil je postao važno mjesto lokalne zajednice i primjer visokog standarda skrbi za životinje.

Velik naglasak stavljaju i na edukaciju, želeći pomoći ne samo psima koji su već završili u skloništu, nego i onima koje, kako kažu, zahvaljujući pravovremenim intervencijama možda nikada neće morati upoznati.

Njihov krajnji cilj je, poručuju, svijet u kojem azili više neće biti potrebni.

Neki ih zbog toga nazivaju optimistima.

Oni odgovaraju kako bez optimizma nema ni smisla pomagati drugima.

I unatoč svemu što su vidjeli — još uvijek vjeruju u dobro u ljudima.