Kamilo Firinger
O dr. Firingeru i osnutku planinarskog društva u Osijeku: Kako je Jankovac postao simbol slavonskog planinarstva
Godinu dana nakon osnutka organiziran prvi izlet na Jankovac
U dnevnim novinama “Obzor”, koje su izlazile u Zagrebu, u broju 293,2 iz 1925. godine nalazimo kratku vijest: “Nova podružnica Hrvatskog planinarskog društva osnovana je 10. listopada u Osijeku. Predsjednik je dr. Kamilo Firinger, tajnik Dragutin Malivuk, blagajnik Stjepan Zwingl, odbornici: Nada Bosutić i Slavko Diklić. Nadzorni odbor: I. Laslović, Zdenko Novak i Ivo Flod.”
Dakle, osječki intelektualac, odvjetnik, arhivist, povjesničar i osnivač Povijesnog arhiva u Osijeku, Kamilo Firinger bio je prvi predsjednik. Poslije je prozvan ocem slavonskog planinarstva, a u nekim planinarskim krugovima i osječkom planinarskom legendom.
Rodio se u Daruvaru 1893. godine, ali od 1903. godine živi u Osijeku. Sudjeluje u I. svjetskom ratu, između ostalog i na talijanskom ratištu. Za taj je dio njegova života važno to što je ondje, zahvaljujući jednom Slovencu, časniku, upoznao i zavolio planinarenje. Tako 1925. godine okuplja grupicu istomišljenika i osniva Planinarsko društvo u Osijeku.
Danas, kada znamo da je prije Jankovca u Osijeku djelovalo i Planinsko društvo Bršljan osnovano 1895. godine, a trag o aktivnostima gubi mu se već 1898. godine, postavlja se pitanje zašto novo društvo nije preuzelo ime prvog društva.
O tome sam Firinger piše u članku “Preko pola stoljeća planinarstva u Slavoniji” (“Naše planine”, 4 - 5/1951.,100,101).
“Kako i zašto je ovo prvo osječko planinarsko društvo prestalo djelovati ne vele nam do sada poznati izvori, a kada je iza četvrt stoljeća, dne 19. X. 1925. u Osijeku osnovano drugo planinarsko društvo, podružnica Hrvatskog planinarskog društva ‘Jankovac’, iako je nekoliko članova prvog društva bilo još na životu, nisu oni više za planinarstvo imali nikakvog interesa. Nisu dapače ni spominjali, da je u Osijeku postojalo planinarsko društvo i da su mu oni bili osnivači. To se saznalo tek sada iz pronađenih spisa.”
Da je bilo nedoumica i različitih prijedloga u vezi s imenom podružnice vidimo iz original zapisnika “sjednice održane 11. prosinca 1925. godine”, kojoj su nazočili dr. Firinger, Malivuk, Bosutić, Laslović, Flod i Diklić. Pod točkom II. Zapisnika piše (citirano):
“Tajnik Malivuk saopćuje da je potpredsjednik središnjice društva Pasarić savjetovao da naša podružnica primi ime ‘Jankovac’, jer je Osijek i onako vezan sa tradicijom imena Jankovac. Predsjednik dr. Firinger predlaže da se kao ime prihvati ‘Papuk’, koji se prijedlog ne prihvaća, već se usvaja prijedlog Nade Bosutić, koja je već i prije predlagala za podružnicu ime ‘Jankovac’.”
Citirani zapisnik vodila je i potpisala Nada Bosutić, zajedno s dr. Firingerom, pa se može shvatiti zašto je baš takvo oblikovanje, sadržaj i formulacija teksta.
Godinu dana nakon osnutka ova je podružnica priredila svoj prvi izlet na Jankovac i tom prilikom je član Rudolf Kiraly uočio ljepote jankovačke kotline i sinula mu je zamisao da bi ovdje trebalo sagraditi planinarski dom kao uporište za planinarske pohode u svim pravcima. Kada je nakon nekoliko godina, zaslugom u prvom redu Kiralya, ondje i izgrađen planinarski dom, nikada više nije došlo na red preispitivanje je li donesena prava odluka kod izbora imena društva.
Ipak, 1993. godine dodano je imenu Jankovac još i Bršljan.
