AIDS, bolest prouzročena HIV-om, virusom koji uništava imunološki sustav, pojavila se u svijetu 1981. godine, a prvi su slučajevi u bivšoj Jugoslaviji registrirani 1985., koja se i smatra godinom kada je bolest i službeno dokumentirana. No tek su se dvije godine poslije o toj bolesti raspisali mediji u bivšoj Jugoslaviji, pa tako i u Osijeku.

(Ne)službene informacije

Pisalo se kako je sida kuga 20. stoljeća, neizlječiva bolest koja vreba na svakom koraku, te da je bolest na ljude prenio majmun. No konkretnih informacija o samoj bolesti i zaštiti od nje uglavnom nije bilo, na što su se tada žalili i građani i novinari.

Glas Slavonije nekoliko je puta anketirao građane, koji su uz ostalo kazali kako se mnogo toga drži u tajnosti umjesto da se javnost detaljno upozna s tom bolešću, odnosno da joj se kaže istina. Mnogi su upozorili na to da su im mediji jedini izvor informacije, te da bi trebale biti organizirane tribine gdje bi se od zdravstvenih djelatnika doznalo o kakvoj je zapravo bolesti riječ.

I kao i uvijek kada nema službenih informacija, caruju neslužbene, pa je tako i Glas Slavonije u nekoliko navrata objavio kako kruže kuloarske priče kako se u Osijeku pojavila sida, odnosno kako je na Internoj klinici osječke bolnice čovjek koji je obolio od side te da je analizom krvi ta bolest utvrđena u još nekoliko slučajeva. Tada su se konačno javnosti obratili i zdravstveni djelatnici kako bi demantirali te priče, premda je u jednom od slučajeva u osječkoj bolnici doista bio pacijent koji je imao pozitivan test na AIDS.

No poslije je na Medicinskom fakultetu u Ljubljani, koji je bio jedini referentni centar za sidu u bivšoj Jugoslaviji, utvrđeno da pacijent nije inficiran virusom side. Objašnjeno je tada javnosti da test može biti lažno pozitivan, ali nikada ne može biti lažno negativan.

Ipak, prvi slučajevi zaraženih osoba u Osijeku pojavili su se 1985. godine, a kod jednog od prvih pacijenta bivše Jugoslavije koji je zaražen 1982. dijagnoza je utvrđena tek 1987. godine. U ljeto 1987. godine prvi je put uvedeno obvezno laboratorijsko ispitivanje prisutnosti antitijela virusa AIDS-a u krvi svih dobrovoljnih davatelja. I tada su mnogi odahnuli jer od 1620 dobrovoljnih davatelja krvi ni u jednom slučaju nije pronađen virus AIDS-a. Ipak, strah nije do kraja nestao, prije svega zbog toga što je tadašnja vlast, kao i u mnogim drugim slučajevima, sve pokušala zataškati.

Uz ostalo, a na što su reagirali i novinari Glasa Slavonije, te 1987. godine najavljeno je kako Turistički savez Jugoslavije neće tiskati najavljene letke s informacijama o sidi jer je, kako se neslužbeno doznalo, uvjerenje nadležnih da bi organizirana i masovna zdravstvena propaganda mogla biti shvaćena kao znak da je Jugoslavija ugrožena zarazom. Tako nakon brojnih upozorenja da letci mogu donijeti više štete nego koristi oni nisu tiskani, i to unatoč preporuci Svjetske zdravstvene organizacije svojim članicama, a među kojima je i Jugoslavija, da saznanja o bolesti treba širiti svim sredstvima.

Mali broj slučajeva

Iznesene su i brojne kritike kako zdravstveni sustav nije spreman za borbu protiv ove opasne bolesti, te su ponovo pokrenuta pitanja o financiranju nečeg što bi bila prevencija i što se ranije trebalo riješiti. Neki su se ipak borili protiv side, i to na pomalo neuobičajen način, poput tadašnje knjižare Naprijed, u čijem je izlogu osvanuo natpis: "Sida se ne događa nekom drugom".

Godine 1988. prvi je put obilježen Svjetski dan AIDS-a, a strah je polako jenjavao jer je u Osijeku i okolici zabilježen mali broj slučajeva.