Crna je statistika nasilja nad ženama obilježila i prethodnu godinu, potvrđuje Natalija Havelka, direktorica Centra za mir, nenasilje i ljudska prava u Osijeku, u intervjuu iz serijala udruŽENE. Djelovanje Centra usmjereno je na izgradnju mira, zaštitu i promoviranje ljudskih sloboda te promicanje kreativnih metoda rješavanja sukoba na individualnoj i političkoj razini. Počevši od pružanja besplatne pravne pomoći i monitoriranja suđenja za ratne zločine, među rijetkima je koji djeluje kao podrška građanima i neovisni korektiv institucija. Savjetovalište zbrinjava više od 1500 građana godišnje, a većina su žrtava žene koje trpe nasilje u obitelji.

Nadgledanje suđenja za ubojstvo M. Berak

Koje probleme susrećete pri pružanju pomoći žrtvama nasilja?

- Našu uslugu besplatne pravne pomoći većinski koriste žrtve obiteljskog nasilja, a prijavljuju ga uglavnom žene. Najveći je problem što su žene često ekonomski ovisne o nasilniku, odnosno o partneru, i to im je veliki problem pri donošenju odluke o tome hoće li napustiti zajednicu. Problem je i razdoblje nakon prijave jer nakon izlaska iz sigurne kuće ili ako ostaju u svom domu, kada nasilnik napusti obitelj, dolazi do pitanju njihova egzistencija. I u tom dijelu pomažemo omogućujući pristup socijalnim pravima sukladno s važećim propisima te im nakon izlaska iz sigurne kuće pomažemo ostvariti pravo na stambeno zbrinjavanje.

Kako se Centar okrenuo k nadgledanju suđenja u slučaju ubojstva Mihaele Berak?

- Odmah nakon ubojstva Centar i druge organizacije civilnog društva uputili su javnu reakciju, apelirajući da nadležne institucije transparentno izvijeste javnost o utvrđenim činjenicama, odgovornosti za pogrešnu kvalifikaciju zločina te mogućim propustima u procjeni sposobnosti za obavljanje policijske službe. Upozorili smo na netočno informiranje javnosti, osobito na blažu kvalifikaciju zločina, što je izazvalo sumnju na zataškavanje činjenica jer je počinitelj policijski službenik. Naglasili smo važnost odgovornog, objektivnog i senzibiliziranog izvještavanja u medijima te istaknuli potrebu sustavne borbe protiv nasilja nad ženama na lokalnoj razini i pozvali Grad Osijek da pokrene proces suočavanja s tim problemom kroz razvoj lokalnih politika za rodnu ravnopravnost. Grad ima odgovornost osigurati sigurno okruženje za sve građane i pridonositi izgradnji ravnopravne zajednice. Nakon početka suđenja, s kojeg je javnost isključena radi zaštite privatnosti žrtve i počinitelja, zatražili smo od Županijskog suda u Osijeku odobrenje za praćenje postupka. Zahtjev smo temeljili na odredbi Zakona o kaznenom postupku koji omogućava sudjelovanje neovisnih stručnjaka na raspravama. Mislim da je ovo presedan u Hrvatskoj jer smo jedina organizacija civilnog društva kojoj je odobreno sudjelovanje na kaznenoj raspravi s koje je isključena javnost.

BRUNO JOBST

Centar se intenzivno bavio i slučajem ginekologa KBC-a Osijek koji je silovao pacijenticu na radnom mjestu i nastavio raditi unatoč nepravomoćnoj presudi i sigurnosnoj mjeri zabrane obavljanja rada. Što ste postigli?

- Utvrdili smo niz nepravilnosti u funkcioniranju sustava, od izvršne i zakonodavne vlasti do pravosuđa. Prvi je ozbiljan problem bio taj što je osoba protiv koje se vodio kazneni postupak, od počinjenja djela 2021. pa sve do rujna 2024., neometano radila. Liječnik čak nije bio ni premješten na radno mjesto na kojem ne bi bio u kontaktu s pacijenticama. Utvrdili smo da ne postoji zakonska odredba koja bi ravnatelju bolnice omogućila da u takvim slučajevima udalji liječnika s radnog mjesta i zato smo s pučkom pravobraniteljicom zagovarali izmjene Zakona o zdravstvenoj zaštiti i Zakona o liječništvu. Epilog je da od srpnja svi zdravstveni djelatnici protiv kojih se vodi kazneni postupak za kaznena djela protiv spolne slobode moraju biti udaljeni s radnog mjesta do donošenja pravomoćne sudske odluke. Na taj smo način, bar djelomice, utjecali na promjenu javne politike.

Što je otkrila vaša detaljna analiza tog slučaja u kontekstu ženskih prava?

- Smatramo da se radi o diskriminaciji bolnice prema ženama, i to po više osnova, uključujući spol i zdravstveno stanje. Postoje ozbiljne manjkavosti u sustavu podnošenja pritužbi pacijenata. Sustav je netransparentan, a posebno je problematično to što podnositelji pritužbi ne znaju što se s njihovim prijavama događa. U medijima postoji informacija da je, u razdoblju od podizanja optužnice do prestanka rada tog liječnika, više od 300 pacijentica podnijelo pritužbe na njegov rad. Bolnica nam ne želi dostaviti podatke, tvrdeći da ne vode evidenciju o broju pacijentica koje liječnik pregledava. Ministarstvo nas preusmjerava na bolnicu, a Hrvatska udruga za zaštitu prava pacijenata ne želi nam dati podatke i samo potvrđuje da su pritužbe proslijeđene relevantnim institucijama. Sve je obavijeno velom tajne, što je nedopustivo u demokratskom društvu. Zato i dalje radimo na pravnoj analizi kako bismo poduzeli dodatne korake u cilju zaštite pacijentica.

Koji bi bili prvi pravni koraci prema učinkovitoj zaštiti žena?

- Rodno uvjetovano nasilje većinski je usmjereno prema ženama i zato trebaju imati posebnu zaštitu. Ono što je izuzetno važno, a što nam nedostaje, jest sustav rane prevencije jer ne djelujemo na uzroke nasilja. Imamo Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji iz 2020., a 2024. uvedeno je kazneno djelo femicida, odnosno teško ubojstvo žene od bliske osobe. Dakle, penaliziramo nasilje tek kada se ono dogodi, a vrlo malo radimo na prevenciji, već od najranije dobi djece. U formalnom obrazovnom sustavu nemamo uveden spolni odgoj, a potrebna je i edukacija sustava kako ne bi retraumatizirao žrtve tijekom sudskih postupaka i komunikacije sa žrtvama. Potrebno je i uvođenje sustavne supervizije za stručnjake koji rade sa žrtvama jer i njima treba određena vrsta podrške. Premalo se radi i s počiniteljima nasilja jer što se događa kada odsluži kaznu zatvora? Vraća se u obitelj i društvo. Ako ne prođe odgovarajući tretman i rehabilitaciju, vrlo je vjerojatno da će ponoviti nasilje.

Kaznena djela preko interneta

Direktiva Europske unije donesena 2024. godine o prevenciji nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, kao jednu od mjera predviđa upravo uspostavu interventnih timova koji bi, između ostaloga, radili s počiniteljima radi prevencije. Hoće li ona znatno promijeniti stanje u Hrvatskoj?

- Pratit ćemo njezinu transpoziciju u naš pravni sustav, a potom i njezine primjene u praksi. Ta Direktiva uvodi i nova kaznena djela koja se već sada događaju, poput uhođenja i uznemiravanje preko interneta. Predviđa se da će biti kažnjivo slanje neželjenih fotografija ili videozapisa spolno eksplicitnog sadržaja drugoj osobi, a iako već imamo prijave takvih slučajeva, cilj je da se oni strože kaznenopravno reguliraju. Ono što mene zabrinjava jest sve veći broj osvetničke pornografije. To smo kazneno djelo uveli u pravni sustav, čime je kažnjivo dijeljenje intimnog sadržaja bez pristanka osobe na koju se sadržaj odnosi, ali opet je nužno raditi na prevenciji. Direktiva ujedno i brani postavljanje pitanja tijekom suđenja o prijašnjem seksualnom životu ili odjeći koju je nosila žrtva tijekom napada, no vidjet ćemo na koji će način naš zakonodavac tu direktivu primijeniti tijekom sljedeće godine.

Kako se nosite s tako teškim temama i što vam pomaže?

- Nije lako. Više od 18 godina pružam besplatnu pravnu pomoć iako zbog pozicije direktorice zapravo ne bih trebala imati vremena za to. Međutim, moje stranke kojima sam godinama pružala pomoć, javljaju mi se i uvijek nastojim pomoći. Rad sa žrtvama nasilja ili kaznenih djela vrlo je emotivan. Priče tih ljudi pogađaju osobu koja im pomaže, to je potpuno ljudski. Pomagali su mi satovi supervizije, iako su bili rijetki jer ih moramo sami financirati. Razgovor sa stručnjakom ipak mi je omogućio da se emocionalno oslobodim težine. Neizbježno je da takav rad snažno utječe i na moje kolegice koje prate suđenja za ratne zločine i rade sa žrtvama seksualnog nasilja iako je od rata prošlo više od 30 godina. Ti događaji i dalje snažno utječu na žene koje su ih doživjele.