U serijalu razgovora pod egidom UdruŽENE, posvećenog osnaživanju žena i poticanju solidarnosti, Glas Slavonije u suradnji s inicijativom Žena s glasom predstavlja Lejlu Šehić Relić, direktoricu organizacije za društveni razvoj DKolektiv i predsjednicu Europskog volonterskog centra te Hrvatskog centra za razvoj volonterstva. Dobitnica Nagrade za promicanje mirotvorstva, nenasilja i ljudskih prava "Krunoslav Sukić" aktivna je i u kreiranju javnih politika za razvoj i afirmaciju civilnoga društva.

Spoznaje u djelovanje!

Svoj je profesionalni put posvetila radu u zajednici, razvoju civilnog društva i promicanju solidarnosti, a iskustvo rata i izbjeglištva snažno je oblikovalo njezino razumijevanje odgovornosti i društvene povezanosti. Govori o tome kako je u njezin rad i život utkano pitanje rodne ravnopravnosti, te kakva je uloga civilnog društva kada je potrebno jačati povjerenje i suradnju.

Ove godine obilježavate 20 godina djelovanja. Kako se vrijednosti DKolektiva odražavaju na projektima namijenjenima za osnaživanje žena?

- Naša organizacija jača povjerenje i suradnju između građana i institucija te razvija društvene inovacije utemeljene na vrijednostima uključivosti i ravnopravnosti, uz jasno strateško opredjeljenje za sudjelovanje svih, osobito onih koji se suočavaju s većim društvenim preprekama ili rizikom socijalne isključenosti. Kada je riječ o osnaživanju žena za aktivnije sudjelovanje, prepoznali smo izazove poput nedovoljne zastupljenosti žena u procesima donošenja odluka, ekonomskih nejednakosti te ograničenog pristupa resursima i mrežama podrške. Kroz edukacije, mentorstvo, umrežavanje i javne kampanje nastojimo osnažiti žene da preuzmu aktivniju ulogu u društvu, Radile smo i s lidericama u civilnom društvu koje često rade na izloženim i zahtjevnim temama, kao što su skrb, zaštita prava, siromaštvo i diskriminacije. Njihov je rad izložen emocionalnim pritiscima, nesigurnom financiranju i često nerazumijevanju okoline. Osnaživale smo ih za strateško promišljanje i dugoročnu održivost, ali i za brigu o vlastitim granicama i otpornosti.

GLAS SLAVONIJE uz sugrađanke

Žena s glasom! Želimo biti ravnopravne. To je naše ljudsko pravo

Iz perspektive predsjednice Europskog volonterskog centra, koje su razlike u fokusima i provedbi inicijativa u odnosu prema Hrvatskoj? Zaostajemo li za Europom?

- Razlika se vidi u razini razvijenosti infrastrukture koja omogućuje snagu civilnog društva u području zaštite ljudskih prava. Na europskoj razini ljudska prava vrlo su snažno integrirana u javne politike i programe financiranja te postoji jasniji okvir praćenja, kao i snažnija povezanost između civilnog društva i institucija. Prepoznavanje femicida u kaznenom zakonodavstvu važan je signal. Ali sigurnost žena ne ovisi samo o formulaciji zakona, nego o tome kako sustav reagira, od prevencije i rane intervencije do koordinacije institucija. Upravo tu civilno društvo može kao partner institucijama upozoravati na nedostatke i poticati razvoj rješenja. Takav sustav ovisi o tome koliko je civilno društvo u pojedinoj zemlji snažno i održivo, a izravno je povezano i s razinom demokracije, ulaganjima u civilno društvo te njegovom neovisnošću. Tamo gdje su ti mehanizmi razvijeni, izvješća su kvalitetnija i utjecajnija. U Hrvatskoj sustavi postoje, ali pitanje je pretvaramo li spoznaje u djelovanje.

Na izložbi Lica grada

PRIVATNI ALBUM

S obzirom na to da su EU fondovi jedno od vaših područja stručnosti, koliki je interes javnosti za projekte vezane uz zaštitu žena?

- Rodna ravnopravnost jedna je od horizontalnih vrijednosti Europske unije i integrirana je u većinu programa financiranja. Osim toga, postoje i posebni programi koji izravno financiraju projekte usmjerene na rodnu ravnopravnost, poput programa CERV (Citizens, Equality, Rights and Values). Međutim, ti programi nisu namijenjeni pojedinačnim aktivnostima, nego dugoročnim intervencijama koje trebaju dovesti do sustavnih promjena. Uspješnost provedbe uvelike ovisi o pripremljenosti institucija, njihovoj spremnosti na suradnju i jasno definiranim strateškim ciljevima u području rodne ravnopravnosti. Sredstva su važna, ali sama po sebi nisu dovoljna za trajne promjene. One zahtijevaju otvorenost sustava, stabilne kapacitete i stvarnu međuinstitucionalnu podršku, a ne oslanjanje isključivo na europske izvore financiranja.

Jeste li ikada u svojoj karijeri doživjeli neki oblik rodne diskriminacije?

- Da, diskriminacija se često pojavljuje u vrlo suptilnim oblicima, a upravo oni dugoročno oblikuju iskustvo. Prepoznavala sam suptilne obrasce diskvalifikacije i marginalizacije koji nisu uvijek bili otvoreni, ali su bili prisutni. Podaci i iskustva pokazuju da se od žena često očekuje više, više odgovornosti, više truda, više dokaza stručnosti. Kroz osobno i profesionalno sazrijevanje naučila sam to ne internalizirati, ne dopustiti da smanji moj prostor djelovanja. Važno mi je razumjeti iz kojih društvenih i institucionalnih obrazaca takve prakse proizlaze, kako bih ih mogla adresirati na razini sustava, a ne samo na osobnoj razini.

Politički koraci

Koji bi bili prvi politički koraci prema postizanju rodne ravnopravnosti?

- Prvi korak je sigurnost žena, od osobne do institucionalne. U kontekstu zabrinjavajućeg broja femicida, jasno je da sigurnost ne smije ovisiti o osobnoj izdržljivosti i hrabrosti žena, nego o učinkovitosti sustava i dostupnoj mreži podrške. Budući da najveća opasnost često dolazi iz bliskih odnosa, nužna je i sustavna edukacija o nasilnim obrascima ponašanja te ozbiljan razgovor o suvremenim ulogama muškaraca. Drugi korak odnosi se na ekonomsku ravnopravnost. Žene i dalje nose najveći teret neplaćenog rada, osobito skrbi za članove obitelji, što dugoročno nije održivo i zahtijeva ravnopravniju podjelu odgovornosti. Treći korak tiče se javnog prostora. Kultura govora koja žene izlaže diskreditaciji i etiketiranju sužava njihov prostor djelovanja. Bez promjene diskursa i jačanja standarda poštovanja teško je govoriti o punoj ravnopravnosti. Ravnopravnost se ne postiže jednom mjerom, nego dosljednošću u sigurnosti, skrbi i kulturi dijaloga.

Kako vještine mirotvorstva mogu pridonijeti ravnopravnosti i dijeljenju odgovornosti u društvu?

- Ravnopravnost je zajednički projekt svih nas. Iskustvo mi je pokazalo da su ljudi sposobni preuzeti zajedničku odgovornost kada im se pruži prilika da se vide i djeluju zajedno. Društvo bez solidarnosti je samo skup paralelnih interesa i ne može ostvariti zajednički razvojni potencijal. Načela mirotvorstva polaze od pretpostavke da razlike same po sebi nisu prijetnja, nego stvarnost svakog društva. Mirotvorstvo podrazumijeva slušanje i razumijevanje različitih perspektiva, spremnost na dijalog, ali i jasne granice kada su ugrožena temeljna prava. U kontekstu naše teme rodna ravnopravnost ne može biti projekt jedne skupine, već zajednički zadatak kao mjera civiliziranosti i zrelosti.

GOJKO MITIĆ