Kako je Glas pokrenuo otvaranje - dragstora
U "Bombonijeri" IPK u 22.30 imali su Glas sa "sutrašnjim vijestima"
Osječani su 1987. godine poželjeli trgovinu koja će raditi 24 sata te vikendom i praznicima, a neki su odlučili učiniti sve da se ta želja i ispuni. U današnje vrijeme, kada se trgovine svako malo otvaraju i zatvaraju - i to malo tko i primijeti - možda se čini glupim pisati o otvorenju jednog običnog dragstora. Ipak, nije to priča samo o novoj trgovini nego i priča o zajedništvu jednoga grada, kakvo se danas rijetko može doživjeti.
Tko i gdje?
Cijelu je akciju otvaranja prvog dragstora u gradu pokrenuo Glas Slavonije, i to s Mjesnom zajednicom Gornji grad. Za početak, pitali su Osječane što žele, a u anketama koje je objavio Glas Osječani su se izjasnili da trebaju trgovinu koja bi radila ne samo radnim danom nego i vikendom i praznicima, jer, kako su kazali, neprihvatljivo je da grad s više od 100 tisuća stanovnika nema bar jedan takav maloprodajni objekt.
Nakon izražavanja želje građana Glas Slavonije i Mjesna zajednica Gornji grad održali su brojne sastanke s predstavnicima tadašnje vlasti, ali i s gospodarstvenicima, kako ih danas nazivamo, a koje tada nije bilo teško okupiti na jednom mjestu jer je većina velikih proizvođača djelovala upravo u Osijeku.
Tako su se na poziv Glasa, uz ostale, odazvali Nama, OTP (najveća trgovinska radna organizacija), IPK Osijek, Tvornica šećera i kandita te Tvornica mlijeka u prahu - i svi su oni podržali otvaranje dragstora te ponudili pomoć.
Ideja je bilo podosta i o lokaciji i o ponudi nove trgovine. Neke su od ponuđenih lokacija bile ugao Trga slobode i Adžijine ulice, ali i ona u blizini Željezničkog kolodvora, u pothodniku, na uglu kod Slona i u Kapucinskoj ulici.
Što se tiče ponude dragstora, ideje su bile da uz trgovinu ondje bude i specijalizirani ugostiteljski dio, gdje bi se nudio velik izbor bezalkoholnih pića te razne slastice i takozvana jela na brzinu, a glavna bi ponuda bila velik izbor sendviča, kojih, kako je rečeno, u pravim svjetskim dragstorima ima i po tridesetak vrsta, a trebao bi imati i miniljekarnu.
Prvu je konkretnu ponudu dala Nama, iz koje su iskazali interes za otvaranje dragstora kod Slona, koji bi se sastojao od samoposluge s kvalitetnim asortimanom, mesnicom i dijelom namijenjenim za ugostiteljsku ponudu i takozvani sitni tekstil. Za novi dragstor mogli su osigurati i novac.
No, kako bi se odlučilo što učiniti i tko će otvoriti trgovinu, mjesec je dana nakon početka akcije u Glasu Slavonije održan sastanak na kojem su sudjelovali predstavnici osječkih trgovačkih, ugostiteljskih i radnih organizacija te Komitet za privredu. Uz ostalo, na njemu se čulo kako je najbolje rješenje da dragstor bude u središtu grada, dobro povezan prometnim vezama. Osječke su tvornice ponudile da ondje nude svoje proizvode te financijski sudjeluju u uređenju, a iz Općinske skupštine Osijek Komiteta za privredu čulo se kako je u toj fazi, kada su poznate teškoće oko novih investicija, najbolje da dragstor bude u jednoj od postojećih trgovina. Dakako, zbog traženog radnog vremena morat će promijeniti odluku o radnom vremenu, što ne bi trebao biti problem.
Friški šlag
U nešto manje od dva mjeseca dogovoreno je kako će dragstor biti otvoren krajem travnja u "Bombonijeri" IPK u Kapucinskoj ulici, za što će, kako je bilo rečeno, biti potrebna samo mala adaptacija, ali neće raditi 24 sata, nego do 24 sata, te vikendom i praznicima, a poslije će se vidjeti hoće li se radno vrijeme regulirati drukčije.
Iako ne na planirani datum, nego 1. lipnja 1987., na oduševljenje Osječana, otvoren je prvi dragstor sa svim potrebnim proizvodima. Odlazila sam i ja u "Bombonijeru" IPK. Gotovo svake nedjelje prije ručka mama me slala po friški šlag za kolače. Bio je to najbolji šlag koji sam u životu jela. Uz njega je "Bombonijera" IPK imala još jednu posebnost, u njoj se svakoga dana nakon 22.30, kako su to lijepo napisali glasovci, mogao kupiti još "vrući" Glas sa "sutrašnjim vijestima". n
