Šokačke buše dobile su novo muzejsko ruho
U Muzeju Slavonije razgovaralo se o bušama, pokladnom običaju koji stoljećima obilježava kulturni identitet Baranje
U sklopu Muzejskog četvrtka u Muzeju Slavonije održan je razgovor posvećen bušama - pokladnom običaju koji je snažno obilježio kulturni identitet Baranje te stoljećima opstaje kao živa i prepoznatljiva praksa lokalne zajednice. Posebno značenje daje činjenica da je pokladni običaj baranjske buše, poklade i fašange odlukom Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske proglašen nematerijalnim kulturnim dobrom i upisan u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Razgovor je moderirala Jesenka Ricl.
- U Muzeju već posjedujemo jednu larfu, bušinu masku. Nedavno smo, u suradnji s Đurom Jakšićem, nabavili i cijelu bušinu odoru kako bismo u Muzeju mogli još kvalitetnije promovirati ovu baštinu koja je napokon dobila svoju službenu zaštitu. Kolegica Mirela Ravas izravno je sudjelovala u tom procesu. Buše su se prirodno mijenjale kroz vrijeme i zato je muzeju teže prikazati samo jedan dio. Smatram da i u procesu zaštite treba pronaći ravnotežu jer ona može dati snažan poticaj ako je zajednica doživljava kao priznanje vlastitog običaja. No, ponekad, zaštita se shvaća kao nešto završeno i zaključeno, kao da se običaj više ne smije mijenjati. Nadam da će ova zaštita dati novi polet običaju baranjskih buša i da će zajednica još dugo živjeti - objašnjava Tünde Šipoš-Živić, kustosica etnografske zbirke u Muzeju Slavonije.
Riječ je o izvornom običaju koji je imao funkciju protjerivanja zime, zla i zazivanja proljeća. Prema jednoj legendi buše su svojom bukom i galamom tjerale Turke krajem 17. stoljeća, čime su “oslobodile” Baranju. Đuro Jakšić, predsjednik Hrvatske samouprave u Mohaču, Šokac i tvorac bušinih odora, odrastao je u obitelji buša, a danas nastavlja povijesnu tradiciju.
- U početku su maske, tj. larfe, bile samo kao lice, bez rogova, a šezdesetih su ljudi počeli uviđati da se time može baviti ozbiljnije, pa su počeli stavljati sve veće rogove i larfe su postajale sve veće. Do sedamdesetih godina gotovo su isključivo Šokci izrađivali larfe za tržište. Poslije su se počele rezbariti i za potrebe turizma, proširilo se i na grad koji je prepoznao vrijednost običaja. Uključili su se i stručnjaci iz muzeja, formiran je žiri koji je ocjenjivao izgled larfi i dogovoreni su kriteriji, a mi smo službeno postali narodni umjetnici. Trenutno ima više od pedeset rezbara, no ja sam prešao na izradu bušarskih rekvizita. Izrađujem buzdovane, škrebetaljke i obramenice. Zanimljivo je da su se obramenice izlagale u kućama u kojima su bile lijepe djevojke za udaju, a prema njihovu broju znalo se koliko se mladića zaljubilo u djevojku - objašnjava Jakšić.
