Dana 25. srpnja 1980. godine u Osijeku je svečanim rezanjem vrpce otvoren pješački most, nazvan Mostom mladosti – jedan od najpoznatijih simbola grada na Dravi.

Pripreme za njegovu izgradnju počele su 1978., kada je izrađen idejni i glavni projekt. Zanimljivo je kako u to vrijeme nitko nije bio protiv te ideje. U to je vrijeme beogradska Mostogradnja sa svojim kapacitetima bila angažirana na gradnji mosta kod Erduta te je zbog blizine gradilišta odlučeno da se krene i u izgradnju osječkog mosta.

I premda je završen u rekordnom roku, problema je ipak bilo, pa su tako radovi morali stati na četiri mjeseca jer izvođač nije imao potreban materijal. No nisu to bili jedini problemi. Kako nam je ispričala gospođa Branka, koja živi u neposrednoj blizini mosta, početkom radova počela je invazija mrava, kojih se stanari stanova u blizini ni na koji način nisu mogli riješiti. Zanimljivo, sami su nestali čim je most bio završen, stoga se vjeruje kako su mravi u Osijek stigli s građevnim materijalnom potrebnim za izgradnju mosta.

O svim je fazama izgradnje mosta izvještavao a tko drugi doli Glas Slavonije. Zabilježeno je kako je 4. srpnja mostom potpuno premošćena Drava i radnici su prvi put po njemu mogli prijeći s desne na lijevu obalu rijeke. Nakon toga radnici su krenuli u postavljanje zaštitne ograde na tom mostu dugom 209,6 metara i širokom šest metara, s obalnim stupovima visokim 34 metra. Investicija u most iznosila je 54,7 milijuna dinara, što je iznos podmiren kroz komunalnu naknadu koju su plaćali Osječani. Stoga je tada zabilježeno kako je pješački most velika radna pobjeda Osijeka.

Usporedno s radovima na mostu radilo se i na dovršetku šetnice na lijevoj obali koja je vodila prema Gradskom rekreacijskom centru.

Na svečanom otvorenju mosta moglo se čuti kako će omogućiti orijentaciju grada na rijeku Dravu te pružiti bolju mogućnost korištenja Gradskog rekreacijskog centra, Copacabane. Rečeno je i kako je osječki pješački viseći most jedan od najljepših i najdužih objekata te vrste u bivšoj Jugoslaviji i Europi.

Te su osamdeset godine čelnici u gradu Osijeku imali velike planove ili, bolje rečeno, snove, pa je tako najavljeno kako će se prema Generalnom urbanističkom planu razvoja Osijeka do 2000. godine na lijevoj obali Drave dići novi Osijek sa 70 tisuća stanovnika, zbog čega je i sagrađen pješački most.

To se nikada nije dogodilo, ali to nikako ne umanjuje značenje mosta koji su svi Osječani obožavali i tada kada je tek izgrađen i danas. Pješački je most postao i ostao jedan od najčešćih motiva na fotografijama Osijeka.

Zahvaljujući mostu oživjela je i Copacabana, koja je, premda izgrađena nekoliko godina prije, rekordnu posjećenost doživjela tek nakon njegove izgradnje, ali ju je i zadržala tijekom cijelih 80-ih.

Inače, u vrijeme izgradnje i otvaranja Mosta mladosti gradonačelnik Osijeka, ili, kako se tada nazivala ta funkcija, predsjednik Skupštine općine Osijek, bio je Ivica Fekete, koji je prema nekim podatcima bio glavni pokretač izgradnje mosta. Zbog njega je most dobio posprdni nadimak “Fekete bridge” – most koji ne vodi nikamo. No Fekete sigurno nije zaslužio ruganje, jer zaslužan je za brojne velike infrastrukturne projekte i danas važne Osijeku i Osječanima. Ali to je neka druga priča.