Osječka prošlost i sadašnjost: Hengl je bio vizionar, ali nije imao sredstava. Današnji gradonačelnik može promijeniti Osijek
Osijek je zadržao svoje mjerilo i pristup uređenju grada koji obećava i daje visoku kvalitetu životu, ono što je u Zagrebu teže postići s obzirom na veličinu. Mislim da je i zahvaljujući političkim odlukama, sada kada je ista stranka na čelu županije i grada, grad oživio. U njega dolazi kapital, gradit će se nova bolnica, ulaže se u gospodarstvo... Jedan, nakon rata, zapušteni grad počinje se buditi
Osijek je bio jedan od malobrojnih hrvatskih gradova koji je 20-ih godina 20. stoljeća osmišljavanje svog središta proveo putem međunarodnog natječaja. Arhitektonsko-urbanističkim natječajem bio je obuhvaćen neizgrađen neosmišljen prazan prostor oko nekadašnje vojne utvrde (Tvrđe). Uz prethodno realiziran secesijski potez zgrada uz Europsku aveniju, taj je prostor postao najvažniji činitelj identitetskog sustava grada Osijeka. Prvu je nagradu na pozivnom natječaju i izradu regulacijskog plana dobio natječajni rad "Meine Scheibe" pejzažnog arhitekta Alberta Escha. U vremenu između dva svjetska rata vrijedio je za jednog od malobrojnih i najznačajnijih vrtnih arhitekata u Beču, a cijeli je svoj život posvetio radu na oblikovanju vrtova i pejzažnom uređenju, kao i borbi za adekvatnu edukaciju pejzažnih arhitekata. Osijek je pet godina prije Zagreba proveo međunarodni natječaj za gradsko središte.
Loša Odluka
Rečenice su ovo iz poziva na predavanje "Sto godina od međunarodnog urbanističkog natječaja za središte Osijeka", koje je prije koji dan u prostoru HAZU-a održao prof. emer. dr. sc. Tihomir Jukić, dugogodišnji nastavnik na Katedri za urbanizam, prostorno planiranje i pejzažnu arhitekturu Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Predavanje je organiziralo Znanstveno vijeće za arhitekturu, urbanizam i uređenje, nazočili su mu ugledni naši arhitekti, baš kao i znatiželjnici te novinar na zadatku. I predavanje je bilo upravo takvo da se sa zadovoljstvom s profesorom Jukićem, rođenim Osječaninom, sjelo kasnije i na kavu i razgovaralo, o urbanizmu, dakako, i Osijeku, koji baštini tradiciju urbanističkih natječaja odvajkada, pa je tako zabilježeno i to da je prvi arhitektonsko-urbanistički natječaj Osijek imao prije 200 godina. Sjelo se i zato što spomen "starog" neizbježno vuče na spomen "novog".
- Dugogodišnja je tradicija naše struke da najvažnije lokacije u gradu provjeravamo kroz arhitektonsko-urbanističke natječaje. Postojali su pravilnici, način kako se radi. Dogodilo se, međutim, prije dvije godine, 2023., da ministar prostornog uređenja donosi Odluku koja praktički derogira sve arhitektonsko-urbanističke natječaje. U njoj stoji da se jedino mogu provoditi natječaji ako su zahvati u prostoru javne i društvene namjene te se moraju nalaziti na zemljištu u vlasništvu lokalne samouprave. I to moraju biti oba segmenta zadovoljena i zajedno. Ne znamo zašto je ta odluka donesena, je li to bilo pod pritiskom investitora ili nekih drugih, jer natječaji su određeni urbanističkim planovima i odlukama grada. U Zagrebu su tako najvrjednije lokacije uvijek provjeravane kroz arhitektonsko-urbanističke natječaje. To znači da u konačnici dobijete po dvadesetak različitih rješenja za lokaciju, a imenovano stručno povjerenstvo odlučuje koja su najpovoljnija i koja bi u budućnosti bila najkvalitetnija. Spomenutom odlukom svi oni natječaji prethodno propisani gradskim odlukama, baš kao i oni propisani urbanističkim planovima, nisu se smjeli ni mogli uvjetovati i provoditi. Najsmješnije je to da se danas, prema toj odluci ministra, ni za ovu aktualnu, za grad značajnu, lokaciju Vjesnika, za koju se zauzimamo da mora biti provjeravana kroz arhitektonsko-urbanističke natječaje, i to ne samo lokalno naše nego međunarodne, s obzirom na značenje lokacije, natječaj ne bi trebao provoditi jer to niti je javna namjena niti je zemljište lokalne samouprave. Iz toga se vidi koliko je Odluka bila ishitrena i stručno neopravdana – veli nam Jukić.
Sto godina od natječaja
Znači li to, hipotetski, da se taj sto godina star osječki natječaj ne bi mogao danas provesti, da se ne može dogoditi!?
- Može se dogoditi, jer od prosinca prošle godine vrijedi novi Zakon o prostornom uređenju. Posljednje dvije godine Komora arhitekata intenzivno surađuje s Ministarstvom prostornog uređenja, obrazlaže im zašto to sve ne može, tako da je u prosincu 2025. donesen novi Pravilnik o natječajima iz područja arhitekture i urbanizma – ističe Jukić.
Valjalo bi znati što se želi. Osijek je, prije sto godina, imao gradonačelnika koji je znao što želi, ili je bar slutio. U svom je predavanju Jukić istaknuo izrazito negativno okruženje, političko i ekonomsko, u trenutku kada je gradonačelnik Vjekoslav Hengl pokrenuo inicijativu vezano uz zemljište, nekadašnje vojno, oko Tvrđe, u kojem se do tada nije moglo ništa graditi.
- Kada je zemljište 1923. prešlo u vlasništvo Grada, tek onda je mogao njime raspolagati. Tad je odvjetnik Hengl pokrenuo inicijativu da se pokuša budućnost grada, spajanje Gornjeg grada i Tvrđe, provjeravati kroz urbanističko-pejzažni arhitektonsko-urbanistički natječaj – veli Jukić.
Postojala je tad regulatorna osnova iz 1912. godine za cijeli Osijek koja je, kako kaže, pokušala riješiti problem, ali su gradske vlasti bile nezadovoljne tim rješenjem jer se ogoljela Tvrđa počela ugrađivati u stambene zgrade, a oko svega je bio veliki zeleni pojas koji nije omogućio direktno i željeno spajanje.
- Prvonagrađeni je rad dao najviše odgovora kako to spojiti, kako to uključiti u gradsko tkivo i uz to dati izrazito kvalitetan javni prostor s javnim građevinama – ističe Jukić.
Zapravo, veli, sve je krenulo zbog jedne ranije inicijative da se novo središte grada prebaci u neizgrađeni prostor. Novi teatar i nova gradska vijećnica trebali su, među ostalim, biti dio tog novog prostora.
- Evo i sada, nakon sto godina, niti je izgrađen novi teatar niti nova gradska vijećnica, ali je Osijek dobio poveznicu između dvaju svojih dijelova. Tvrđa se kvalitetno uklopila u cijeli taj prostor grada i dobili smo u našim uvjetima najljepši sustav javnih prostora u nas. Slično kao što je Lenucijeva potkova u Zagrebu, u Osijeku smo dobili sustav perivoja – naglašava Jukić.
Bio je gradonačelnik Hengl vizionar, stavio puno toga u željeni program, samo Osijek je tad imao oko 30.000 stanovnika i možda je, kaže Jukić, taj program bio prevelik, preambiciozan, s obzirom na ekonomsku moć grada u tom razdoblju.
- To su i dvadesete godine, kada se pojedina carstva nakon Prvog svjetskog rata raspadaju, raspada se Monarhija, mi ulazimo u Državu Srba, Hrvata i Slovenaca s euforijom i brzim otrežnjenjem. U svojim "Refleksijama" Krleža to razdoblje od 1914. do 1924. zove krvave godine – podsjeća Jukić.
Ne može odmah, ali moći će jednom
S jedne strane u svom predavanju podsjeća tako Jukić na političko i gospodarsko okruženje koje je bilo sve samo ne sjajno, ali s druge strane ističe kako je natječaj za Tvrđu iz 1925. bio vrhunsko dostignuće tadašnjeg urbanizma, ali očima Beča i K und K monarhije. Jer istih tih godina u Europi se događa nešto novo. S istoka, kaže Jukić, dolazi utjecaj Oktobarske revolucije i ruskog konstruktivizma, na zapadu je i futurizam, i dadaizam, i Bauhaus, a pokreće se i prvi međunarodni kongres arhitekata CIAM, pa drugi i treći na kojem se razdvaja stanovanje od rada i rekreacije. Događaju se novi pristupi planiranju grada.
- Ovo je bio i završetak razdoblja koje zovem umjetničko oblikovanje grada, kada ne radite plan cijelog grada, nego pojedine segmente, a ti segmenti sadržavaju i arhitekturu, i urbanizam, i pejzažno uređenje, i vodu, i fontane, i skulpture. Znači, izrazito kvalitetno okruženje za život – ističe Jukić.
Osijek natječaj ima pet godina prije Zagreba. I ne treba to, čini se, čuditi.
- Treba se vratiti u povijest i vidjeti da je Osijek bio uvijek drugi grad po značenju, po ekonomiji, po svemu odmah za Zagrebom. Imao je snažne veze s Bečom, Peštom, bio je razvijen gospodarski. Imao je 25 tvornica, 2000 radnika u industriji, a mnogi su veleposjednici doveli svoje arhitekte školovane u inozemstvu. Ne treba zaboraviti da je na prijelazu stoljeća, kada je krenula secesija, u Osijeku dominantno stanovništvo bilo njemačko i mađarsko, više od 50 posto, a 40 posto hrvatsko. Sve se to promijenilo nakon Prvog svjetskog rata i potpuno je drugo okruženje dočekalo gradonačelnika Hengla 20-ih godina nakon Prvog svjetskog rata. Ali on je ipak, kao vizionar, pokušao nešto učiniti vodeći se time da ako se i ne može nešto u tom času napraviti, može se makar istražiti vizije razvoja grada u budućnosti – kaže Jukić.
U Osijek se pozivaju tri vrsna pejzažna arhitekta (Albert Esch, Fritz Kratochwil i Wilhelm Debor) iz Beča, ponajprije orijentirana na pejzažnu arhitekturu, da daju svoje prijedloge za središnji prostor oko Tvrđe i povezivanje Gornjeg grada i Tvrđe.
- Naravno da se to sve nastavljalo na izrazito dobro i kvalitetno planiran i oblikovan prostor iz razdoblja secesije. Građevni red za Osijek, Zemun i Varaždin izdan je 1900. godine, isto tako 1913. i Statut na temelju regulatorne osnove kojima je praktički definirana kompletna prometna mreža. Građevni red govori o tome koliko su zgrade udaljene od pločnika, koje su visine, koji sadržaji. Građevnim redom dana su pravila kako se u tom prostoru gradi. Mi danas takva pravila nemamo, sve je dosta uprosječeno, pa je rečeno, u načelu, da je sve prizemlje, dva kata i mansarda bez obzira na to je li na otoku, u gradu ili na livadi. Tad se, u tom razdoblju, potpuno drukčije planiralo i puno je toga uređeno kroz građevne redove, a ne kroz regulatorne osnove, odnosno ono što danas zovemo GUP – ističe Jukić.
Tvrđi treba dati život
Osijek je, reklo bi se, ''gazio'' prije drugih što se urbanizma tiče, a ovo predavanje na to podsjeća, odnosno o tome uči.
- Osijek je zadržao svoje mjerilo i pristup uređenju grada koje obećava i daje visoku kvalitetu životu, ono što je u Zagrebu teže postići s obzirom na veličinu. Mislim da je i zahvaljujući političkim odlukama, sada kada je ista stranka na čelu županije i grada, grad oživio. U njega dolazi kapital, gradit će se nova bolnica, ulaže se u gospodarstvo... Jedan, nakon rata, zapušteni grad počinje se buditi i nadam se da će biti i primjer kako bi to trebalo izgledati u budućnosti – mišljenja je Jukić.
Možda, tko zna, i aktualni gradonačelnik Ivan Radić, poput Vjekoslava Hengla, shvati da mu valja raspisati neki novi natječaj, možda i on uputi poziv vrhunskim arhitektima i urbanistima. Jukić, uostalom, podsjeća na činjenicu da je Osijek jedan od gradova koji je do sada imao najveći broj urbanističko-arhitektonskih natječaja.
- Prvi je bio 1834. godine za zgradu današnje županije, 1892. rađen je onaj za osječku konkatedralu, pa niz natječaja za obalno područje. Jedan od posljednjih onaj je za veliki kompleks bivše osječke ljevaonice OLT, gdje se predviđa novo širenje grada u samom njegovu središtu, planiraju sportske zgrade, dvorana, bazen i stambeno naselje, a isto tako i veze sa Sveučilištem i s Dravom. Kada govorimo o Osijeku, jednu osobu ne bih htio zaboraviti spomenuti, arhitekta i urbanista Radovana Miščevića, koji je 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeća kroz urbanističke planove dao osnovu kako će Osijek izgledati, izvukao Osijek na Dravu, napravio šetnicu. On je najviše u poslijeratnom razdoblju promijenio grad Osijek u pozitivnom smjeru – ističe Jukić.
A Tvrđa! Ima li se što oko nje još događati, raditi?
- Ima! Osijek je imao jaku ekipu koja je pribavljala međunarodne fondove i tim je sredstvima kompletno obnovljena infrastruktura Tvrđe, prometnice, opločenja. Imamo, međutim, drugi problem. Da bi grad živio, on mora imati sadržaj. I sadržaji su došli u Tvrđu, ali, nažalost, samo dva tipa sadržaja, upravni i ugostiteljski. Tu nedostaje ono nešto što je život. Nedostaju studenti, mladež, nedostaje ono čega je nekada bilo, a to su obrti, galerije, specifične djelatnosti. Čini mi se da bi tu mogla pomoći aktualna akcija priuštivog stanovanja. Osijek bi morao srediti svoje vlasništvo u Tvrđi, vidjeti čime Grad raspolaže, pa da se i na taj način pokuša vratiti život. U budućnosti Tvrđi treba dati život – poručuje Jukić.
