Angelina Paić i Ivana Gracin
Zanimljiv projekt Ivane Gracin: Povedi i ti priju na piju!
Povratak na tržnicu nije korak unatrag. To je korak prema svjesnijem životu. Prema zdravijim izborima
Subota na tržnici ritual je koji ne bismo smjeli zaboraviti. Postoje mirisi koji nas u trenutku vrate u djetinjstvo. Miris svježe zemlje na korjenastom povrću. Miris jabuka složenih u drvene gajbe. Cvijeća koje se nosilo kući za stol, prozor ili vrt. Mnogim je Osječanima odlazak na glavnu gradsku tržnicu bio subotnji ritual. Nešto što se nije propitivalo - išlo se s roditeljima, bakama i djedovima, pozdravljali su se poznati prodavači, razmjenjivale su se kratke priče, savjeti, ponekad i brige. Tržnica nije bila samo mjesto kupnje nego i mjesto susreta i povjerenja - kaže Ivana Gracin, Osječanka koja je odrasla uz jednu takvu priču.
Dijete cvjećara
Srećom, i mnogi drugi Osječani i Osječanke također. Mojoj je baki, esekerskoj kuharici par excellence, glavna tržnica bila polazna točka njezinih savršenih recepata. Iako nismo živjeli zajedno, kuhala je svakodnevno za muža (mog djeda), sebe, mog tatu (svog starijeg sina), moju mamu (svoju snahu), mene i moju mlađu sestru, a za važne datume i za svu ostalu djecu i unučad. Za doručak uvijek friško domaće kuhano jaje, za ručak obvezno juha, glavno jelo, kolač, kompot ili voćka, domaći sok... Bila je to balansirana nutricionistički vrijedna prehrana bazirana na svježim domaćim namirnicama koje čuvaju mikrobiom i ukupno zdravlje, kako se to kaže danas, a nekad je bilo dovoljno reći samo - bakina kuhinja. Dakle, kako bi svako jelo na obiteljskom stolu bilo fino, a tjedni jelovnici raznovrsni i zdravi, baka je imala svoje saveznike i pouzdanike - prodavače/proizvođače iz okolice Osijeka, kojima je bila vjerna, kao, uostalom, i oni njoj. Moji roditelji (potom i ja) "naslijedili" su ih od bake i poslije našli neke svoje. Moja kći, kad stigne sa studija u Zagrebu, prvo pita jesmo li kupili sir i vrhnje od "naše sirašice". Kad dolazimo u Zagreb, naručuje med "našeg medara" i kulenovu seku iz "naše mesnice". "Svaka čast Dolcu, ali pija je pija", odlučna je.
Moja je imenjakinja uz tržnicu vezana neraskidivim nitima - obiteljskim. "Moji su roditelji vodili OPG Kolarić – proizvodnju cvijeća, a tržnica je bila dio naše svakodnevice, našeg rada i našeg identiteta. Prošle su godine, nakon dugogodišnjeg truda i rada, zasluženo otišli u mirovinu. No iako su oni zatvorili svoje poglavlje, naša povezanost s tržnicom nije nestala. I dalje dolazimo, kupujemo lokalno i podržavamo kolege s kojima smo godinama dijelili isto mjesto, iste brige i iste nade", kaže kći Aleksandre i Damira. Ivani i njezinu suprugu Marku, Primoštencu, koji je i njezin poslovni partner, važno je da im kći i sin jedu pravu hranu, kojoj znaju podrijetlo, pa ne začuđuje što je baš Ivana pokrenula projekt kojim, kako kaže, želi potaknuti sugrađanke i sugrađane da osvijeste to koliko je danas, kada nam je sve dostupno "na klik", vrijedno znati od koga kupujemo hranu, tko stoji iza nje i kakav put ona prolazi prije nego što dođe na naš stol. "Upravo iz te potrebe da se ponovno vratimo tim vrijednostima nastao je projekt Povedi priju na piju, online-magazin (mjesečnik), koji će javnosti biti dostupan od ovoga petka (30. siječnja), a cilj mu je povezati ljude s lokalnom proizvodnjom, sezonskom hranom i pričama koje stoje iza njih", otkriva Ivana.
Nutricionistica Angelina
Na projektu surađuje s Angelinom Paić, iskusnom specijalisticom nutricionizma, koja je svojedobno objavljivala u Glasu Slavonije, a u kojem je svoju mirovinu stekao i Ivanin djed Tibor Ileš.
“Angelinin je pristup prehrani jednako stručan koliko i empatičan. Angelina za sebe kaže da su joj ime dali roditelji, a struku je izabrala sama iz čiste ljubavi prema hrani. Izvor te ljubavi u njezinoj je obitelji, u kojoj je hrana uvijek bila više od potrebe da se prehrane, bila je znak njihove sloge, privrženosti, povjerenja i poštovanja predaka. Ona će davati jasne i primjenjive savjete o sezonskoj prehrani, nuditi recepte prilagođene stvarnom životu te posebno naglašavati maksimalnu iskoristivost namirnica i smanjenje bacanja hrane, što je danas važnije nego ikad prije", otkriva detalje suradnje Ivana.
Kao netko tko je uz roditelje proveo puno vremena među klupama, Ivana tržnicu i njezine junake poznaje u dušu. Stoga je u projektu Povedi priju na piju sebi namijenila ulogu pouzdane pripovjedačice. "Pričat ću priče lokalnih OPG-ova, ljudi koje često poznajemo samo 's klupe', ali rijetko znamo koliko je rada, odricanja i ljubavi utkano u ono što prodaju. U suradnji s drugim stručnjacima iz različitih područja, želimo govoriti i o važnosti lokalne kupnje i proizvodnje, ne samo zbog emotivnih nego i zbog društvenih i ekonomskih razloga. Povratak na tržnicu nije korak unatrag. To je korak prema svjesnijem životu. Prema zdravijim izborima. Prema podršci ljudima iz naše zajednice. Možda je baš ovaj vikend prilika da ponovno odete na tržnicu. Da se prisjetite kako je to nekad izgledalo. I da stvorite nove uspomene – za sebe i za one koji dolaze nakon nas. Jer tržnica nikada nije bila samo mjesto kupnje. Ona je dio naše priče", poručuje Ivana, koja će jednu subotu u mjesecu, prvi put 7. veljače, u bistrou "Sloboda" okupiti deset žena (muškarci su također dobrodošli, nap. a.), odakle će u zajedničku šetnju tržnicom uz nutricionisticu, koja će taj obilazak učiniti i poučnim.
A kad se vi, kao i inače, vratite s pije, kliknite na fitkapule.com, gdje ćete naći recepte sa sezonskim namirnicama, za cijeli mjesec. Prema nekom ćete sljedećih dana nešto skuhati, drugi će vam dobro doći pri sastavljanju liste za kupnju za idući odlazak na tržnicu.
Bolje reći piju - mala je to imenica iz osječkog slenga kojoj svi znamo osnovno značenje, ali i mnoge njezine konotacije.
