Oficir i džentlmen očarao 26.000 Osječana
Osječkih je pet kina samo 1980. posjetilo 386 tisuća gledatelja
Papuk, Crvena zvijezda, Zvečevo, Slavija i Narodni bili su kina koja su Osječani posjećivali osamdesetih. U njima su uglavnom mogli gledati filmske hitove, od kojih su mnogi rušili rekorde gledanosti. Nabrojiti ih sve nemoguće je na nekoliko novinskih stupaca, pa ćemo izdvojiti neke, ponajprije iz vremena filmske renesanse nastale 1984. godine.
Hit do hita
Te se godine dogodio “Amadeus”, film Miloša Formana koji je dobio osam Oscara, ali i “Footloose” s Kevinom Baconom, komedija “Istjerivači duhova”, rock-drama “Purple Rain”, s Princeom u glavnoj ulozi, “Terminator” s Arnoldom Schwarzeneggerom... Tu su i filmovi “Beskrajna priča” i “Karate Kid”, zbog kojih su i najmlađi pohodili kina, ali i “Noćna mora u Ulici brijestova” s ultimativnim Freddyjem Krugerom.
Popis je daleko od kraja, no spomenut ćemo još samo filmove koji su te, 1984., godine u osječkim kinima pobudili najveće zanimanje. Na prvom je mjestu bio film “Oficir i džantlmen”, koji je pogledalo 26.460 gledatelja, na drugom je mjestu bio “Flashdance” s 23.522 gledatelja, potom “Medeni mjesec” sa 20.068, “Balkan ekspres” sa 17.321, “Conan” sa 16.633, “Tootsie” sa 15.718 i “Rambo”, koji su pogledala 15.363 gledatelja.
S obzirom na spomenute filmove, nije teško zaključiti zašto su rezultati bili tako dobri. Pet osječkih kina uspješno je poslovalo. Ipak, kako je u nekoliko navrata zabilježio Glas Slavonije, radnici kina, koja su tada bila pod okriljem Kinematografske radne organizacije “Prosvjeta”, žalili su se na to da od ulaznica imaju samo 40 posto, a od toga moraju podmiriti sve tekuće troškove i plaće za 40-ak djelatnika. Uz to trebalo je platiti i najam filmova, tako da, koliko god su to željeli, nisu mogli razmišljati o novim ulaganjima u kinodvorane, kao i potrebnom kvalitetnijem ozvučenju.
Kina Papuk i Crvena zvijezda u samom središtu Osijeka bila su dobro posjećena, kao i kino Zvečevo, koje je radilo i u prijepodnevnim satima, ali i prikazivalo erotske filmove. Slavija, u Donjem gradu, bila je slabije posjećena, a kino Narodni u Retfali, zbog slabog interesa publike, zatvoreno je 1986., i to nakon 40 godina rada s gubitcima. Bili su djelatnici kina zabrinuti i zbog opstanka kina Zvečevo, jer se pričalo kako će ga morati srušiti zbog druge faze izgradnje hotela Osijek. Požalili su se tada novinarima Glasa i kako znatno bolje prolaze komercijalni filmovi, a ostvarenja veće umjetničke vrijednosti Osječani baš i ne gledaju.
Unatoč problemima, u današnje vrijeme zvuči nevjerojatno podatak da je osječka kina samo 1980. posjetilo 386 tisuća gledatelja, a filmove se skidalo s repertoara ako dvorana dva dana zaredom nije bila 50 posto popunjena.
No vratimo se još malo filmovima koji su obilježili osamdesete, a to su, među ostalima, “Batman” iz 1989., “Kišni čovjek” iz 1988. godine s Tom Cruiseom i Dustinom Hoffmanom, “Lice s ožiljkom” iz 1983. s Alom Pacinom i u režiji Briana De Palme, “Top Gun” iz 1986., kojim su bili zaluđeni svi, ali i film koji su obožavala sva djeca - “E.T.” iz 1982. Film zbog kojeg su uzdisale sve djevojčice i zbog njega upisivale satove plesa pojavio se 1987. godine - “Prljavi ples”.
I domaći briljirali
Jugoslavenska je kinematografija također briljirala osamdesetih. Tako je 1980. stigao film “Tko to tamo peva”, dvije godine poslije dotrčali su i kultni “Maratonci”, a Šteficu smo “U raljama života” upoznali 1984. godine. “Otac na službenom putu” Emira Kusturice iz 1985. bio je jedni jugoslavenski film dobitnik Zlatne palme u Cannesu. Da smo i mi oficira za romantični film imali, dokazao je Dean Šorak svojom uspješnicom “Oficir s ružom”, u kojoj je naslovnu ulogu tumačio tada najpopularniji glumac Žarko Laušević.
Čini mi se da sam kao klinika stalno bila u kinu, najčešće u Papuku (danas Uraniji), jer se dobro sjećam niza filmova koje sam ondje pogledala, ali i dugih redova u kojima sam morala čekati ulaznicu za svoje mjesto, uvijek na balkonu. Uvjerljivo najdraži bili su mi Vrdoljakovi “Glembayevi” iz 1988., iz kojih znam sve dijaloge napamet. Iz današnje perspektive ne znam zašto, ali obožavala sam film “Vod smrti” iz 1986. te komediju “Požuri, zabava počinje” iz 1984., u kojoj je glumila tada popularna njemačka pjevačica Nena. Kao i sve klinke, bila sam očarana “Prljavim plesom”, ali ipak ne toliko da bih se upisala na plesni tečaj.
