Osijek okovala studen, no u Sv. Vinku nude toplu postelju i obrok
Beskućnik dolazi s uputnicom Centra za socijalnu skrb, no u vrijeme velikih hladnoća procedura traje samo nekoliko sati
U posljednja dva-tri tjedna, zbog zime koja je okovala Osijek, nešto je veći broj zahtjeva za smještaj u Caritasovu Centru za prihvat beskućnika "Sv. Vinko Paulski" u Strossmayerovoj ulici, no mjesta i dalje ima i svi oni koji nemaju krov nad glavom, a ispunjavaju uvjete za smještaj u Centru, ondje će ga zasigurno pronaći.
Trenutno 13 korisinika
Trenutno je ondje 13 korisnika, što je nešto više od polovine kapaciteta kojima raspolaže Centar. Od ukupno 24 postelje, 20 ih je namijenjeno muškarcima, a četiri ženama, doznajemo u razgovoru s Marinom Tadić, voditeljicom programa resocijalizacije Centra, u koji smo se zaputili kako bismo se upoznali s prilikama koje vladaju u prihvatilištu u koje dolaze beskućnici iz triju slavonskih županija (Osječko-baranjske, Vukovarsko-srijemske, Požeško-slavonske), pa, iako prevladavaju, ovdje ne možemo govoriti isključivo o osječkim beskućnicima.
“Trenutno je mala gužva kada govorimo o ženskim krevetima. Naime, slobodan je samo jedan, no kroz vrijeme koje radim s beskućnicima primijetila sam kako je puno manje žena nego muškaraca s takvom sudbinom, a i neka istraživanja pokazuju kako se žene puno lakše snalaze. Ipak, u slučaju potrebe za dodatnim prihvatom žena, uspjeli bismo se reorganizirati i primiti ih", napominje Marina Tadić.
Kada govorimo o najvećem slavonskom gradu, konkretan broj beskućnika nije poznat, otkriva nam naša sugovornica. Mnogi od njih ulaze u Centar i izlaze iz njega, ovisno o životnim okolnostima, a postoje i oni korisnici za koje se trenutno ne zna gdje su, jer su zbog čestih kršenja pravila kućnog reda, gdje nisu rijetki i fizički sukobi, morali napustiti njegove prostore.
“Tu je najčešće riječ o ovisnicima o drogama i onima koji zloupotrebljavaju supstitucijske terapije. Jesu li oni ponovno na ulici, jesu li se vratili u zatvorski sustav, što najšečće i jest slučaj, to ne znamo", kaže Tadić.
Važno je napomenuti da oni koji traže smještaj u Centru, ne mogu samo tako pokucati na njegova vrata, već se ponajprije trebaju obratiti nadležnom centru za socijalnu skrb, koji će im, ako ispunjavaju uvjete, izdati uputnicu za smještaj. Ipak, u ovo vrijeme velikih hladnoća procedura je puno brža i sve se može riješiti za nekoliko sati.
“Nadležna socijalna radnica šalje nam zahtjev za smještajem korisnika, uz njegovu kratku socijalnu anamnezu, no trenutno maksimalno skraćujemo tu proceduru i nastojimo sve riješiti u jednom danu, kako ljudi ne bi boravili na ulici, kolodvorima i sl.", napominje Tadić.
Važno je naglasiti kako Centar za prihvat beskućnika Sv. Vinko Paulski nije prenoćište. Za razliku od takvog oblika smještaja, njegovi korisnici tu borave od 0 do 24, neki i više godina u kontinuitetu.
“Za razliku od prenoćišta, naši korisnici ne moraju ujutro nakon doručka napustiti smještaj, ovdje mogu boraviti cijeli dan, a organiziran im je, uz doručak i večeru, i topli obrok za ručak, koji se dovozi iz Caritasove Pučke kuhinje. Dok su ovdje, naša tri djelatnika u smjenama ih nadziru 24 sata, a oni mogu obavljati svoje privatne stvari poput odlazaka k liječniku, u Centar za socijalnu skrb i drugo. Jedino što moraju doći do 22 sata, kada zaključavamo prihvatilište", kaže voditeljica programa resocijalizacije Tadić.
Iako u prihvatilište smještaju radno sposobne osobe, računajući kako se ondje neće dugo zadržati, kako će ići za poslom i snaći se, neki se zadržavaju više godina. U Centru mogu biti do 65. godine, a ako nemaju uvjete za mirovinu, preko Centra za socijalnu skrb zbrinjava ih se u udomiteljskim obiteljima.
“Imamo korisnika koji je ovdje gotovo 15 godina, iako je po pravilniku vrijeme boravka ograničeno, s obzirom na to da nema kamo te bi opet završio na ulici, i dalje je s nama, kao i nekim drugima, Centar mu je postao dom", kaže Tadić.
U urednom i toplom prostoru korisnici na raspolaganju imaju TV, računala, internet, prostor je ljeti klimatiziran... Tu su i obveze. Dvoje korisnika svakodnevno čisti i posprema prostor, a jednom mjesečno svi sudjeluju u "generalki".
U vrijeme blagdana građani dobrog srca zovu i raspituju se što im je potrebno, a s obzirom na to da su im dnevni obroci osigurani, najčešće im donose slatkiše, kavu i sl., otkriva Marina Topić.
Teške sudbine
“Mogli ste me frizerki poslati", dobacila je u prolazu korisnica Marija, u šali, dakako, a nama je bilo lijepo vidjeti kako ljudi ovako teških sudbina ne gube vedar duh.
Doznajemo kako ova 61-godišnjakinja u Centru boravi već desetu godinu. Pristala je na kratki razgovor s "Glasovim" reporterima, uz zamolbu da ne ulazimo u razloge zbog kojih ju je zadesila takva sudbina.
“Osijek je pun beskućnika, a ovdje su 24 topla mjesta, pa oni koji uhvate svoj moraju biti zadovoljni. Ne mogu zamisliti da moram biti na ulici, ovo je sreća i Božji blagoslov! Imamo tri obroka, kompletnu higijenu, toplo nam je i danju i noću. Želim pohvaliti sve djelatnike, i ovdje, i u Upravi, i našeg poštovanog ravnatelja (dr. Drago Tukara, nap. a.), jer se stvarno dobro brinu o nama, možda i više nego što je potrebno", rekla je gospođa Marija.
Korisnik Tihomir (63) u Centru boravi točno mjesec dana, a stigao je, kako nam je otkrio, iz trošnog stana bez vode, struje i grijanja, na nagovor prijatelja.
“Imao sam kakav-takav smještaj i nisam ga želio napustiti, govorio sam prijatelju kako ima onih kojima je još gore, koji nemaju ni to, no s obzirom na moju boležljivost, prijatelj me je uspio nagovoriti. Nisam požalio, dobro je ovdje, a nakon dugo vremena osjetio sam i radost Božića", rekao je.
