Statističari bi, metodama kojima se služe, lako izračunali ono što se u obljetničkim prilikama obično računa – koliko bi se puta, spoje sva izdanja u proteklim desetljećima, mogla opasati Zemljina kugla, ili, koliki bi neboder nastao kad bi se sva dosadašnja izdanja složila jedno na drugo. Mogli bi se pobrojati i svi natpisi pa bi se dobile efektne brojke koje, kao i sve ono što na čas bljesne, brzo padne u zaborav.

Statistika bi pokazala, zacijelo, da je kroz četrdeset godina “Glasa” najmanje bilo riječi o njemu samom, o ljudima koji ga stvaraju i problemima s kojima se suočavaju. Novinari ponajmanje pišu o sebi – u trci za novim i velikim vijestima, bilješkarenju ili lamentiranju u vječnoj borbi s rokovima i minutama, vlastiti problemi i posao postaju za novinara nešto svakodnevno i obično, samim tim i profesionalno nezanimljivo.

Danas je to radna organizacija sa 79 zaposlenih, od kojih su 34 novinara, dakle dio njih najizravnije radi na proizvodnji “Glasa Slavonije”. S ponosom smo, prije nekoliko mjeseci, objavili vijest da je rast prosječne dnevne naklade “Glasa Slavonije” najviši u Jugoslaviji. Međutim, borba za veću nakladu, a time i veći utjecaj lista, ograničena je brojnim problemima koji su izvan moći “Glasa Slavonije”….

Prosječna dnevna naklada lista u prošloj je godini iznosila 14.454 primjeraka, ali je bilo dana kada smo, opet nevoljko i opet bez mogućnosti izbora, bili prisiljeni štampati manji broj primjeraka od onog koji se dnevno proda

Problema, kao i svugdje, ima i u “Glasu”, ali se oni rješavaju kako bi se što uspješnije riješio i onaj osnovni zadatak – pravovremeno, istinito i potpuno informiranje radnih ljudi i građana. Četrdeset godina na tom poslu i taj je zadatak uvijek bio u prvom planu.

Drago Hedl

Glas Slavonije, 24. lipnja 1983.