Drvene svijeće, mirisi doma i filozofija balansa: Kako je nastao Wooden Glow iz Bilja
Alen je radio u marketinškoj agenciji, Ivana u investicijskim fondovima. Kažu, ti su im poslovi ubijali kreativnost i krali vrijeme za obitelj. Njihovi su prioriteti našli plodno u okolici Osijeka
Baka mi je uvijek govorila: "Sinko, najbolje ti je pronaći sredinu, ali to je i najteže." Kao klinac nisam ju baš kužio, ali prije tri-četiri godine počeo mi je sjedat smisao njezinih riječi. Balans! Balans je jako važan i treba ga hvatat u svemu, ali nije lako, govori nam Alen Filipović dok sjedimo u šarmantnom obiteljskom domu u Bilju, gdje živi s partnericom Ivanom Brkić, njihovo dvoje djece, kćeri Inom i sinom Neom te s tri simpatična psa koja su spasili s ulice i jednom kornjačom.
Puno srodnih duša
Razlog je našeg posjeta priča o njihovoj maloj obiteljskoj radionici u kojoj izrađuju najmirisnije svijeće pod imenom Wooden Glow, primjenjujući, u nastojanju da njihovi proizvodi budu što kvalitetniji, a opet priuštivi kupcima, životnu formulu Alenove bake. Baš kao proizvođači sami, i njihove su svijeće nesvakidašnje. Rađene s puno ljubavi i pažnje u svakom detalju, one zapravo reflektiraju Ivanin i Alenov pogled na život i zajednicu u kojoj su pronašli puno srodnih duša.
Ljubav prema drvu prati ih već godinama, pa je, reći će, sasvim prirodno došla ideja o spajanju topline drva i čarolije mirisa. Tako su nastale svijeće u ručno izrađenim hrastovim posudama – spoj prirode, obiteljskog zajedništva i održivog pristupa. Priroda im je najveća inspiracija. Koriste se prirodnim sojinim voskom koji izgara čisto i bez štetnih para, za razliku od parafinskog voska, koji se često upotrebljava u industrijskoj proizvodnji. Njihove svijeće imaju i drvene fitilje, koji prilikom gorenja lagano pucketaju, stvarajući ugodnu, toplu atmosferu doma. Svaka je svijeća obogaćena najkvalitetnijim mirisnim uljima, bez štetnih sastojaka, koja prostor ispunjavaju nježnim notama. Posebnost svijeća Wooden Glow, kao i drugih mirisnih proizvoda poput difuzora za automobile, mirisnih voskova koji se otapaju u aroma-lampama i zahvalnica od sojina voska u obliku cvjetića, jest i u mogućnosti personalizacije – svaka drvena posuda može postati jedinstven poklon. Graviraju ime, citat, posvetu, portret, logo ili bilo koji motiv koji nosi osobno značenje, čineći svaku svijeću jedinstvenom i posebnom.
Kao obitelj trude se biti što više ekološki osviješteni, tako da u ambalaži nećete pronaći ni jedan komad plastike. Sve se pažljivo pakira u pamučne vrećice i kartonske kutijice jer i najmanji korak prema održivosti čini razliku. Bitno je spomenuti da prave refile, što znači da se drvene posude svijeća mogu upotrijebiti više puta. Nakon što izgore, mogu se oprati sapunom, a zatim se ubaci refil od voska, što je jeftinije od kupnje nove svijeće.
“Svijeće su nastale spontano jer smo već radili s drvom. Imali smo našeg kvalitetnog slavonskog hrasta i, najjednostavnije rečeno, htjeli smo napraviti nešto dobro iz njega, a kako u Hrvatskoj baš i nema drvenih svijeća - naišla sam na samo jedan, ali totalno drukčiji primjer - ideja je došla iz SAD-a, gdje je, kao i puno toga drugoga, priča s drvenim svijećama i krenula", kaže Ivana.
S obzirom na to da znamo kako se inače slažu drvo i plamen, od ideje do konačnog proizvoda trebale su proći čak dvije godine.
“Prototipovi su bili svakakvi, a najveća pitanja kako zaštititi posudu, jer, normalno, riječ je o drvu. Testirali smo posude gotovo dvije godine. Maksimalno pazeći kakvim se preparatima koristimo, išli smo na što je više moguće prirodnija rješenja. Sve naručujemo iz EU-a, jer želimo samo najkvalitetnije sastojke. Pazimo, koliko god možemo, i na to da ne upotrebljavamo plastiku. Rekla bih da su naši proizvodi 99 posto bez plastike. Trudimo se što više razmišljati u tom smjeru, ali da to opet bude proizvod koji se može prodati da budemo zadovoljni i mi i kupci", ističe Ivana.
Jednako kao i svijeće, fascinirali su nas njihovi proizvođači. Ivana je rođena Osječanka, a Alen je iz Našica. Dom u Bilju pronašli su prije sedam godina, tražeći kućicu u okolici Osijeka, zbog triju pasa koja su spasili s ulice, ali i zbog dvorišta i vrta... i tako su stigli u Bilje. Oboje su visokoobrazovani ljudi koji su imali dobro plaćene poslove, no nije im odgovarala narav tih poslova. Vrijeme za obitelj i duhovni mir na prvom su im mjestu, a ti su se prioriteti, kažu, savršeno uklopili i naišli na plodno tlo u biljskoj zajednici, koja ih je, kažu, jako lijepo prihvatila i u kojoj pronalaze inspiraciju.
Ekonomist i matematičarka
“Završio sam ekonomski fakultet, zatim sam radio u jednoj velikoj marketinškoj agenciji čiji su klijenti poznati svjetski brendovi. Nula bodova! Stalno si na terenu, idi 'vamo, idi tamo, svuda si, a nisi nigdje. Svatko ima svoje prioritete, ne kažem da je bilo tko u krivu. Znam ljude koji zarađuju velike novce, ali nema ih nigdje. Mi smo gledali pronaći prostor koji bi bio dobar za djecu i pronašli smo ga u Bilju", govori Alen.
“Kuću smo kupili taman kada je Alen prestao s radom u struci. Kako oboje volimo prirodne materijale, spontano nam je došla ideja za obrt za proizvodnju proizvoda od drva. Alen je počeo s igračkama, koje zbog korone nisu isplivale, ali smo nastavili čačkati dalje. Htjeli smo drukčiju priču, nešto neuobičajeno. Ja sam u to vrijeme radila u struci, u investicijskim fondovima, također dosadan posao koji ubija kreativnost, no više sam željela gurati obiteljsku priču, i tako smo došli u Bilje, u zajednicu u kojoj živi puno ljudi koji rade kreativne stvari, poput, recimo, OPG-a Duša Baranje", dodaje Ivana, inače po struci matematičarka.
“Osjetili smo i direktnu i indirektnu podršku zajednice. Recimo, Mario Romulić (vlasnik OPG-a Čudesna šuma, koji se bavi ekološkom proizvodnjom hrane na principima biodinamike i prirodnog poljodjelstva, nap. a.). On je među prvim ljudima koje sam upoznao kada smo došli u Bilje. Kod njega sam vidio priču o održivosti i ostalom čime se bavi. To je i moja priča "jedan kroz jedan", da imam dovoljno novca kupio bih dva hektara šume i ondje napravio dom za umirovljenike s vlakićem za teško pokretne, da ne budu zabijeni u svojim sobama, organizirao bih posjete itd., samo što su to i novac, i politika, i sve. Ne kažem da toga nikada neće biti, ali do tada će nam priroda biti u fokusu na ovaj ili onaj način. Tako je bilo oduvijek, uvijek gledamo da pobjegnemo u prirodu, i zbog djece i zbog nas, pa je iz toga proizišla i ideja o našem obrtu. Imali smo već cijeli setup za svijeće, CNC stroj za obradu drva, pa smo malo gledali oko sebe. Jer, kažem, nije to samo naša priča, osjetili smo istu energiju u našim sumještanima, recimo, u Danijela iz Duše Baranje, koji nam je ustupio štand na božićnom sajmu. Ovdje u Bilju radimo za sebe, radimo ono što volimo, borimo se, i vidimo da nismo ludi, da ima još ljudi koji isto to pokušavaju, a to nam puno znači", kaže Alen.
“Glupo mi je ne spomenuti sve te ljude i gurati samo našu priču. Ovo je naše, mi smo ovo, mi smo ono... Nismo, ne možeš sam! Na kraju, imaš te krajnje kupce koje treba poštovati, ljude koji ti pomažu. Recimo, tu su nam prekoputa bašče susjedi, ona radi na poljoprivrednom faksu, a njegova sestrična u Turističkoj zajednici Bilja. Zovu nas na etnosusrete, žele nam pomoći. Kažu, evo vam štand, naši ste... Prihvatili su nas, vide da radimo, da pokušavamo, čačkamo... To je zajednica u kojoj mi ne želimo odskakati, nego gledamo da i mi drugima pomognemo. Wooden Glow je naša priča, ali i nije samo naša, puno je veća od toga, jer tu je i naša zajednica koja nam pomaže, a koja jednako radi i pokušava", zaključuje Alen.
