Emanuel Horvatiček, Ivan Jozić i Toni Šabjan, ljudi s velikim Lj, koji su ljetos od utapanja u Dravi kod Belišća spasili majku i sina, dobitnici su Povelje humanosti Osječko-baranjske županije, za poduzimanje djela kojim je, uz vlastiti rizik i samopožrtvovnost, otklonjena prjeteća pogibija i spašen ljudski život, uz darovatelje krvi, kojom se omogućava izlječenje bolesnih i ozlijeđenih - Miroslava Mihića, Vesnu Žarić, Ivana Malkoča, Hrvoja Baruna, Dalibora Hocenskog, Krešimira Ibrišimovića, Antu Jovića, Luku Novakovića, Marka Pirića, Josipa Hršaka i Željka Gebaja.

Srce za zajednicu

Najveće im je javno priznanje za humana djela učinjena na području OBŽ-a u petak uručila županica Nataša Tramišak, koja je naglasila kako je riječ o ljudima na čija se djela svi zajedno trebamo ugledati.

“Njihova djela govore sama za sebe, a Povelja humanosti nešto je što simbolizira sve ono što čine za našu zajednicu. I darovateljima krvi i dečkima koji su spasili dva života iz rijeke Drave iskreno i odsrca zahvaljujem na doprinosu u očuvanju i spašavanju ljudskih života i predanom radu kada je to najpotrebnije. Svima im želim dobro zdravlje i da nastave ovako marljivo i predano raditi za svoju zajendicu", rekla je županica Tramišak.

Iako kaže kako i danas teško govori o tome, Emanuel Horvatiček još se jednom prisjetio dana kada su zahvaljujući nesebičnom trojcu spašena dva života, majke i sina, a onaj drugog djeteta, nažalost, izgubljen.

Spasili dva života

“U tom smo trenutku Ivan i ja bili u teretani, a Toni je ugledao plutajuća tijela tri osobe, pod mostom. Uspio nas je dozvati, a mi smo dotrčali te sam bez puno razmišljanja skočio u Dravu i izvukao majku do Tonija na ponton, gdje ju je on počeo reanimirati. U drugom sam trenutku izišao iz vode kako bih vidio gdje se nalazi dijete. Jedva sam ga uočio jer je oboje okomito plutalo u vodi. Kada sam uočio tjeme djeteta, koje je Drava već odnijela prema crpilištu, uspio sam doći do njega i izvući ga na obalu, gdje me čekao Ivan te preuzeo dijete i počeo ga reanimirati. Ni dandanas ne sjećam se kako sam se vratio do pontona, gdje sam uzeo telefon i nazvao broj 112, s kojeg sam preusmjeren na Službu hitne pomoći, koja nam je davala upute za reanimaciju. Majku smo uspjeli pridobiti nakon otprilike četiri minute, no s dječakom je trajalo puno duže. Ivan je vikao: - Molim te, diši, no nije bilo nikakvih znakova. To je trajalo sedam-osam minuta, pri čemu smo i sami bili svjesni da bi nakon tako dugog vremena bez kisika moglo doći do teških posljedica, no, na svu sreću, dijete je došlo k sebi. Došla je Hitna i odvezla ga, a na kraju je s njim, kao i s majkom, bilo sve u redu. Drago mi je što smo to uspjeli učiniti, no, nažalost, drugo dijete nismo uspjeli spasiti jer ga nismo uopće vidjeli u vodi, pa nismo znali kamo bismo krenuli", ispričao je jedan od tri belišćanska heroja, Emanuel Horvatiček.