Dana 4. rujna 1985. godine u Osijeku je otvoreno 20. Europsko streljačko prvenstvo (EPSO), tada najveća sportska priredba uopće održana u gradu. Na prvi bismo se pogled mogli zapitati zašto mu uopće poklanjati pozornost, natjecanje kao natjecanje, takvih je bilo još mnogo nakon njega. No te, 1985., godine bilo je to sve samo ne obično natjecanje u streljaštvu. Osijek ga je doslovno živio. Teško je onome tko ga nije doživio opisati atmosferu koja je vladala u svakom kutku grada na Dravi. Činilo se kao da se događa nešto posebno, kao da smo odjednom postali važniji, ljepši, kao da smo dio velikog uspješnog svijeta.

U izlogu i radnji

I bili smo, jer pomalo usnuli grad odjednom se probudio. Uređivale su se ulice, izlozi, restorani, sve je postalo užurbano i svi su govorili samo o EPSO-u.

No krenimo redom. Te je godine upravo zbog održavanja EPSO-a u Osijeku sagrađen novi streljački objekt Pampas, tada najskuplji sportski objekt u gradu. Uz njega, a sve zbog EPSO-a u Osijeku, u rekordnom je vremenu obnovljen hotel Central, a kako bi mogao primiti sudionike natjecanja, obnovljen je i hotel Turist, osposobljen je studio i nabavljena nova oprema za Radio stanicu Osijek, uređena je i zgrada Bastiona, osječki su izlozi odjednom bljesnuli u želji da se gostima pokažu u najboljem svjetlu. Uređivali su se i restorani, koji su se trudili ponudi što kvalitetnije i raznovrsnije jelovnike, a i osječke su se trgovine opskrbile dodatnim proizvodima.

Sve to kako bi na najbolji način ugostili sportaše i izaslanstva iz 25 europskih zemalja, koliko ih je sudjelovalo na EPSO-u.

No nije to još sve! Za EPSO-a je 24 sata radila i vučna služba, u funkciji je bilo i specijalno opremljeno vozilo Lada koje je besplatno dežuralo, stigao je pauk, a za sve je intervencije na cesti trebalo samo nazvati 987. Produženo je i radno vrijeme trgovina, koje su po novom radile do 22 sata., ali i restorana, u kojima se moglo večerati i u ponoć. Produženo su radno vrijeme imali i tramvaji i autobusi, koji su mogli voziti do kasno u noć.

Od svega mene je najviše veselilo taj rad trgovina, pa sam tako nekoliko večeri zaredom izmišljala kako sam izgubila jedino šiljilo, ostala bez papira, flomasteri su mi nekim čudom prestali raditi, a bez toga sutra ujutro nikako ne mogu u školu. Starci su me skužili, ali s obzirom na to da je knjižara bila odmah iza ugla, puštali su me da po mraku kupujem “neophodnu” školsku opremu.

Zahvaljujući EPSO-u nisu u gradu oživjele sam trgovine i restorani nego i osječka kultura.

Kako je zapisano u Glasu Slavonije, koji je potanko pratio sve događaje vezane uz natjecanje, unatoč teškom materijalnom položaju osječke kulture, ni oni koji dugo pamte ne mogu se sjetiti kada smo u gradu imali tako bogat i raznovrstan raspored kulturnih događaja kao tih deset dana.

Uz ostalo, samo za sudionike EPSO-a, dva mjeseca prije službenog otvorenja zgrade, u HNK-u je odigrana predstava “Ero s onoga svijeta”, Arsen Dedić pjevao je u Studentskom centru, književne su večeri ugostile dobro poznate književnike Gorana Rema i Delimira Rešickog. Održavale su se i likovne kolonije naših vrhunskih slikara, nastupila su kulturno-umjetnička društva, a, što je mnogima tada bilo čudno, na kompi na Dravi, koja je bila ukrašena bakljama i fenjerima, i gdje se publici dijelila rakija i peciva, održana je predstava “Žar na vodi”.

Nanizali rekorde

Zbog EPSO-a strelište Pampas dobilo je i novu skulpturu, rad akademskog kipara Marijana Sušca, koji ju je završavao na licu mjesta, što je izazvalo veliko zanimanje Osječana i njihovih gostiju, koji nisu skrivali ushićenje što mogu uživo gledati stvaranje umjetničkog djela.

Inače, na osječkom je streljačkom natjecanju sudjelovalo 538 strijelaca, a srušen je i 31 svjetski rekord u seniorskoj i omladinskoj konkurenciji.

I nakon svega izrečenog nimalo se ne bi trebalo čuditi što je ime grada Osijeka tada zlatnim slovima upisano u svjetsku povijest streljaštva, a osječki EPSO 1985. postao najbolje organizirano prvenstvo Starog kontinenta.