Prije točno 40 godina, 27. studenoga 1985., nakon godinu i pol obnove, ponovno je otvorena zgrada Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku. I činila se tada blistavijom i ljepšom nego ikada prije.

No puno je vremena prošlo i velik posao napravljen kako bi ta miljenica osječke kulture konačno dočekala svoje prve posjetitelje. Duže od deset godina Kazalište je radilo u teškim uvjetima. Naime, nakon brojnih sastanaka i neuspješnih dogovora o tome gdje će se alternativno premjestiti HNK, a neki su od prijedloga bili kino Narodni, kino Slavija i Dom JNA, tadašnji intendant Branko Mešeg i tehnički direktor Vladimir Androić odlučili su da će HNK novu pozornicu dobiti na vlastitoj stražnjoj pozornici. I tako je i bilo idućih deset kazališnih sezona, predstave su se igrale ispred improviziranog gledališta s 200-tinjak mjesta.

Upornost i entuzijazam

Kako je zabilježio neumorni kazališni kroničar Ljubomir Stanojević, na “izokrenutoj” je pozornici, nevjerojatnom upornošću i entuzijazmom svih zaposlenika Kazališta izvedeno 96 premijera. Pritom se nije radilo o oskudnom repertoaru, nego su, kako je zapisao Stanojević, uz ostale ondje izvedene velike predstave poput Brechtove “Majke Hrabrosti”, Lorcine “Krvave svadbe”, Marinkovićevih “Inspektorovih spletki”, Verdijeva “Krabuljnog plesa” i brojne druge.

Međutim, alternativna scena osječkog HNK-a za mene nikada nije bila ni mala ni improvizirana, jer upravo sam na njoj, još kao djevojčica, odgledala svoje prve kazališne predstave i zauvijek se zaljubila u teatar. Bila je to “Mala Floramye” 1984. i premijera “Sokol ga nije volio” 1983. godine.

No vratimo se obnovi zgrade Kazališta, koja je tih 80-ih bila itekako velik zalogaj. Kako je zabilježeno u Glasu Slavonije, društveni trenutak zaogrnut ekonomskom krizom i zavrtanjem slavina nije bio sklon takvom pothvatu, ali Osijek je imao snage i počela je obnova. Obuhvatila je mnogo toga: popravak same zgrade i obnovu krova, pročelja, stropa pozornice, ulaznog foajea, gledališta na sve tri etaže partera, balkona i galerije, koji su sada imali 450 sjedećih mjesta. Uređena je pozornica s prostorom za orkestar, a nadograđene su i garderobe za glumce te u podrumu kazališta ona za posjetitelje.

I kao kruna svega, ili bar ono što je prve posjetitelje Kazališta ostavilo bez daha, bio je veliki luster koji je ponosno visio na stropu gledališta.

Kako se bližio kraj obnovi, i početak rada Kazališta, interes je Osječana bio sve veći, pa je tako već u rujnu zavladalo veliko zanimanje za kupnju abonentske ulaznice, a mnogi su potezali i veze samo kako bi došli do bar jedne ulaznice. Uglavnom neuspješno. Pretplata je počela tek 15. listopada i prednost su imali pretplatnici s najdužim stažem.

Kako je to bilo onda, a nije se promijenilo ni danas, Kazalište su prije otvorenja obišli i političari, tada delegati Općinske skupštine Osijek, kako bi se uvjerili da su svi radovi uspješno privedeni kraju. Uz brojnu osječku publiku, ništa manje za svojim kazališnim prostorom nisu čeznuli ni glumci, glazbenici, plesači, ali i ostali djelatnici. Vjerojatno zahvaljujući i svom tom adrenalinu uspjeli su u kratkom vremenu, dijeleći prostor s radnicima koji su završavali posljednje radove, pripremiti čak tri premijerne predstave plus program otvorenja.

Pet premijera u dva mjeseca

I dočekali su i taj trenutak. Na pragu dviju velikih obljetnica - 120 godina postojanja kazališne zgrade i osam desetljeća stalnog ansambla hrvatskog glumišta - zgrada je svečano otvorena, i to uz glazbeno-scensku igru “Taliam laudamus”, koja je na sažet način prikazala, kako je zapisano u Glasu Slavonije, sve bogatstvo, šarolikost i dugu povijest kazališne igre, u kojoj je nastupio cijeli ansambl osječkog teatra. Program je nastavljen praizvedbom “Poeme” Dragutina Savina.

Dan poslije isti je program prijepodne izveden za neposredne sudionike popravka kazališne zgrade, radnike 24 radne organizacije, čijim je velikim naporom i trudom završen složen i dugotrajan posao obnove Kazališta.

No ono najbolje tek je slijedilo. Na Dan Republike, 29. studenoga, odigrana je prva dramska premijera - Krležin “Put u raj”, a samo dva dana poslije Osječani su mogli uživati i u premijeri Verdijeva “Rigoletta”. Do kraja godine, uz reprizne predstave, izvedene su još dvije premijere - “Kaligula” A. Camusa i Bizetova opera “Carmen”.