Gužva u samom središtu Osijeka tolika da se teško moglo proći a da se o nekoga ne okrzneš zvuči pomalo nestvarno, ali bilo je tako, i to gotovo svake večeri u 80-ima.

Nije teško pogoditi, govorimo o korzu, koje, iako ne postoji još od početka Domovinskog rata, živi i danas u pričama onih nešto starijih koji ne mogu sakriti žal za vremenom kada je to okupljalište bilo živo. Nalazilo se u Kapucinskoj ulici, no korziralo se uz IPK i Selmanijeve, uz hotel Osijek i Tricu, prema promenadi.

No najveća je gužva uglavnom bila ispred tadašnjeg IPK-a, Rome te “Kod plakata”, vitrine s plakatima za filmove koji igraju u kinima. Točno se znalo gdje tko stoji, a Osječani su se prema mjestu gdje su stajali uglavnom dijelili na pankere, šminkere, hipike, “staru gardu”...

I nije se na korzo dolazilo makar kakav, mladi su se za njega pomno uređivali jer bilo je to mjesto gdje se željelo biti viđen, ali i pronaći simpatiju, pa su tako mnoge osječke ljubavne priče svoje prvo poglavlje ispisale upravo u Kapucinskoj.

Sjećam se, negdje krajem 80-ih došla mi je gošća iz Njemačke, koju sam, naravno, odvela na korzo. Bila je nemalo iznenađena vidjevši toliko ljudi na jednom mjestu i pomalo uplašeno me pitala jesu li to kod nas neki prosvjedi. Nije mogla vjerovati da se ljudi tako okupljaju bez razloga, samo kako bi se družili.

Oni mlađi na korzo su dolazili već oko 19 sati, oni nešto stariji oko 20, a nakon toga, ovisno o tome kojem su društvu pripadali, odlazilo se ponekad dalje u noćni život. Mjesta za njega tih je 80-ih bilo uistinu mnogo. U samom središtu grada najpopularnija je bila Cafeteria hotela Osijek s velikom terasom na kojoj se sjedilo na plastičnim stolicama, a ništa manje popularna nije bila ni “Trica” uglavnom rezervirana za šminkere, a koja je ujedno bila i prvi kafić u gradu koji je krajem 70-ih imao cafe-aparat.

USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Iz središta grada kretalo se uglavnom u diskoklubove, a među njima nemoguće je ne spomenuti Tufnu, koja se nalazila u Našičkoj ulici. Bila je jedno od kultnih mjesta, premda se, zapravo, radilo o garaži koja u današnje vrijeme zasigurno ne bi dobila dozvolu za rad. No 80-ih oni koji su dolazili kako bi s dobrom ekipom uživali u glazbi i čagi to nisu ni primjećivali.

Ipak, bilo je i onih koji ju nisu željeli, a riječ je o stanovnicima Našičke ulice. Godine 1982. održali su zbor građana, pisali peticiju i od nadležnih tražili zatvaranje Tufne. Na sreću mladih i nesreću stanara to se nije dogodilo, pa je Tufna još nekoliko godina bila jedan od najomiljenijih noćnih klubova, a prostor u kojem su Osječani proveli neke od najboljih noći u životu srušen je 2013. godine.

Pisati o noćnom životu Osjeka 80-ih bilo bi nezamislivo i bez kafića Valentino, koji se i danas nalazi na istom mjestu u Stepinčevoj ulici. Premda se radi o kafiću od osam četvornih metara, ondje su stizale, gotovo bi se moglo reći, rijeke ljudi, kojih je petkom i subotom znalo biti između 500 i 1000. Kako nisu mogli stati u kafić, okupljali su se ispred njega, pa su mnogi to mjesto proglasili drugim osječkim korzom, a kako su ih konobari i konobarice sve uspjeli napojiti - ostaje misterij.

Dobra je zabava Osječanima u tim mnogima bezbrižnim 80-ima bila zajamčena na još brojnim mjestima u gradu, ali i izvan njega. Tako se, uz ostalo, odlazilo u Sound u osječkoj Tvrđi, gdje se nerijetko krajem 80-ih zabavljalo sve do ranih jutarnjih sati.

Slično je bilo i u diskoklubu Boa na Livani, te Clubu 10, koji se nalazio u prostoru nekadašnjeg kina Narodno i gdje su se često održavali i koncerti tada najpopularnijih izvođača poput “Neki to vole vruće” i Dine Dvornika. Mnogima je omiljeno mjesto za noćni izlazak bio i kafić “Rio” u blizini osječkog Željezničkog kolodvora, kao i Makalu u Pejačevićevoj ulici, Zagreb na Čepinskoj, a znali su Osječani skoknuti i do Darde u poznatu pizzeriju “AS”.

I, vjerovali ili ne, na velikoj većini tadašnjih mjesta za dobar provod nije bilo narodnjaka, u pravilu je posvuda uz nešto popa svirao dobri stari rock. Stoga i ne čudi što je upravo Osijek tih 80-ih nosio epitet rokerskog grada, što nažalost, kao i neke od nabrojenih kafića i diskoklubova, nije sačuvao do danas.