Klinički bolnički centar Osijek od kraja je listopada bogatiji za još dva referentna centra Ministarstva zdravstva. Zavodu za audiologiju i fonijatriju Klinike za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata Medicinskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Ministarstvo zdravstva dodijelilo je naziv Referentni centar Ministarstva zdravstva za dijagnostiku i liječenje poremećaja ravnoteže i Referentni centar Ministarstva zdravstva za laringofaringealnu refluksnu bolest.

Nema potrebe ići u Zagreb

Veliko je to priznanje za Kliniku i cijeli Zavod, koji su tijekom desetljeća predanog rada postali sinonim za izvrsnost. O dobivanju naziva Referentnog centra Ministarstva zdravstva, značenju tog statusa za pacijente, ali i o najčešćim razlozima oštećenja sluha te savjetima za njegovo očuvanje razgovarali smo s prof. prim. dr. sc. Andrijanom Včevom, dr. med., voditeljicom Zavoda za audiologiju i fonijatriju Klinike za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata KBC-a Osijek. Ističe kako novodobiveni status potvrđuje visoku razinu kvalitete dijagnostike, liječenja i istraživanja koja provode u Klinici i Zavodu, ali i donosi obvezu da nastave razvijati stručnost, uvoditi inovacije te pružati edukacije liječnicima specijalistima i mlađim kolegama iz cijele Hrvatske. Također, navedeni im status omogućuje još bolju suradnju s drugim znanstvenim ustanovama u zemlji i svijetu te provođenje znanstvenih projekata koji pridonose unaprjeđenju kliničke prakse na nacionalnoj razini. Uz to omogućuje im i kontinuiranu edukaciju stručnog kadra, što će, kaže pročelnica, podignuti kvalitetu zdravstvene zaštite na lokalnoj i regionalnoj razini. "Ponosni smo što smo prepoznati kao nacionalno referentno mjesto za ove kompleksne poremećaje", zadovoljna je.

USTUPLJENO

No kako će ovaj status utjecati na dijagnosticiranje bolesti i liječenje pacijenata u istočnoj Hrvatskoj? Včeva tvrdi kako će za pacijente to značiti puno jer će moći dobiti suvremene dijagnostičke pretrage i najnovije oblike liječenja ovdje, u svojoj regiji, bez potrebe putovanja u udaljenije centre. "Naš je cilj da vrhunsku zdravstvenu skrb učinimo što dostupnijom i da pacijentima pružimo sigurnost da kod nas mogu dobiti jednaku razinu usluge kao i u najvećim kliničkim ustanovama u zemlji", odlučna je.

Voditeljica Zavoda ističe kako im je cilj da Zavod ostane mjesto gdje se znanje stvara, dijeli i odmah primjenjuje u korist pacijenata. Na sve navedeno ih obvezuje i Pravilnik o mjerilima za dodjelu i obnovu naziva referentnog centra, prema kojemu su nakon tri godine rada referentnih centara obvezni podnijeti izvješće o radu te plan rada za iduće dvogodišnje razdoblje Nacionalnom zdravstvenom vijeću pri Ministarstvu zdravstva RH. Prof. Včeva osvrnula se i na najveće postignuće u radu Zavoda, a to je, smatra, što su tijekom godina uspjeli izgraditi tim koji spaja stručnost, iskustvo i predanost pacijentima.

“Uz doktore medicine specijaliste otorinolaringologije i uže specijaliste audiologije i fonijatrije, neizostavan su dio našeg tima sveučilišne prvostupnice i magistre sestrinstva i fizioterapije koje su zajedno s doktorima prošle dodatnu edukaciju i usko se specijalizirale u području dijagnostike i rehabilitacije poremećaja ravnoteže. Kao tim uveli smo brojne suvremene dijagnostičke i terapijske metode, razvili multidisciplinarni pristup liječenju i postali mjesto gdje se znanje kontinuirano dijeli i prenosi na mlađe generacije liječnika, sestara i fizioterapeuta", naglašava.

U Zavodu se godišnje pregleda oko 5000 pacijenata u audiološkoj i fonijatrijskoj ambulanti, a isto ih toliko prođe i kroz audiološko-vestibulološku i fonijatrijsku dijagnostiku, nakon koje velik broj pacijenata provodi vestibularnu rehabilitaciju. Svake se godine, ističe voditeljica Zavoda, bilježi blagi porast broja pregleda i dijagnostike, osobito u području poremećaja ravnoteže i laringofaringealnog refluksa.

“Taj je trend dijelom rezultat sve veće osviještenosti javnosti i doktora primarne zdravstvene zaštite o važnosti pravodobne dijagnostike, ali i činjenice da su naše dijagnostičke mogućnosti i dostupnost pretraga znatno proširene. Uz to, porast je broja pacijenata povezan i s modernim načinom života, stresom i starenjem populacije, što dodatno naglašava važnost specijaliziranih centara poput naših", kazuje.

I vrtoglavica i LPR sve češći

S obzirom na to da je Zavod postao referentni centar za dijagnostiku i liječenje poremećaja ravnoteže, upitali smo njegovu voditeljicu koliko su poremećaji ravnoteže zapravo česti i koji su najčešći uzroci. Ona ističe kako su takvi poremećaji vrlo česti, osobito u starijoj populaciji. Procjenjuje se da gotovo svaka treća osoba tijekom života iskusi bar jedan ozbiljniji napad vrtoglavice. S nama je podijelila podatak da se u odrasloj populaciji simptomi kao što su vrtoglavica, nestabilnost ili osjećaj da vam se "vrti soba" javljaju kod 15 - 30 posto osoba godišnje.

“Učestalost javljanja znatno se povećava starenjem i dva- tri puta je veća kod žena nego kod muškarca. U odrasloj su populaciji najčešći uzroci benigna paroksizmalna položajna vrtoglavica (BPPV – "pomicanje kristala u unutarnjem uhu") s udjelom od 20 do 30 posto, ali se on povećava sa starenjem, tako da u populaciji starijoj od 65 godina ovaj udio raste na više od 50 posto", pojašnjava prof. Včeva. Ostali su uzroci perzistentno posturalno percepcijska vrtoglavica (PPPD) te središnji poremećaji kao što su multipla skleroza, Parkinsonova bolest i tumori mozga, a tu su još i vestibularna migrena te periferni uzroci poput Meniereove bolesti i vestibularnog neuronitisa.

Kad je riječ o laringofaringealnoj refluksnoj bolesti (LPR), za koji je Zavod za audiologiju i fonologiju također postao referentni centar, sugovornica ističe kako je došlo do epidemije refluksne bolesti, čiji je LPR dio. Razlog je tomu, objašnjava, promijenjen način života i stil prehrane u posljednjih pedeset godina. "Živimo užurbanim stilom života, svakodnevno smo izloženi brojnim stresnim situacijama, konzumiramo gotovu, brzo pripremljenu hranu, gazirana i alkoholna pića, a navedeno prati i prehrambena industrija koja, da bi produžila vijek trajanja namirnica, svu hranu dodatno zakiseljava", upozorava.

LPR karakterizira vraćanje želučanog sadržaja u grkljan, ždrijelo i okolne organe, što dovodi do promuklosti, kašlja, otežanog gutanja i disanja, a u konačnici i nastanka dobroćudnih i/ili zloćudnih promjena grkljana. Ipak, iako se dijagnoza LPR svakodnevno postavlja, Včeva tvrdi kako je nemoguće odrediti točnu incidenciju i prevalenciju zbog neujednačenih kriterija za postavljanje dijagnoze te preklapanja simptoma sa simptomima i kliničkim znakovima gastroezofagealne refluksne bolesti i drugih respiratornih bolesti.

Slušalice i glasna glazba

Kad je riječ o oštećenjima sluha, voditeljica Zavoda ističe kako primjećuju porast kod mlađih osoba, što je prije svega povezano s načinom života, odnosno čestim korištenjem slušalica i izlaganjem glasnoj glazbi. "Mladi često nisu svjesni da dugotrajno slušanje glazbe pri visokoj glasnoći može trajno oštetiti sluh. Slušalice same po sebi nisu štetne, ali postaju problem ako se koriste predugo i preglasno. U posljednjem se desetljeću bilježi porast broja slučajeva oštećenja sluha prouzročenog pretjeranom izloženošću buci, osobito glazbi slušanoj preko slušalica. Dugotrajno slušanje glazbe pri visokoj glasnoći, osobito u zatvorenim slušalicama koje prianjaju uz uho, može trajno oštetiti osjetne stanice u unutarnjem uhu", pojašnjava. Zato stručnjaci preporučuju pravilo "60-60", što znači ne slušati glazbu glasnije od 60 posto maksimalne glasnoće i ne dulje od 60 minuta u kontinuitetu, uz obvezne stanke. Rano prepoznavanje oštećenja i redovite kontrole sluha ključni su za očuvanje zdravlja sluha, ističe prof. Včeva. Zato Zavod radi na edukaciji mladih o važnosti zaštite sluha jer su oštećenja često neprimjetna sve dok već nije nastala trajna šteta.

Neki sa sluhom imaju problema od samog početka života. Smatra se da se na 1000 djeca rađa jedno do dvoje slušno oštećene. Optimalna je dob za otkrivanje oštećenja sluha tri mjeseca, a gornja je granica tri godine. Rani je skrining novorođenčadi iznimno važan i za razvoj govora, jezika i socijalnih vještina. Zato se u hrvatskim rodilištima provodi sveobuhvatni probir novorođenčadi na oštećenje sluha (SPNOS), a u zdravstvenoj knjižici djeteta je uvedena i posebna rubrika u koju se upisuje nalaz provjere sluha. "Djeca s rano otkrivenim oštećenjem sluha mogu dobiti odgovarajuću terapiju, uključujući slušne aparate ili implantate, što znatno poboljšava kvalitetu njihova života. Kasno otkrivanje oštećenja sluha ima dugotrajne posljedice i zahtijeva puno veći napor stručnjaka, roditelja i samog djeteta u postizanju i dosegu rezultata odgovarajuće provedene slušne rehabilitacije u prvim mjesecima života", kaže.

S oštećenjem se sluha sreće i znatan dio starije populacije. Prof. Včeva ističe kako staračku nagluhost ima od 30 do 35 posto odraslih osoba u dobi od 65 do 75 godina, a s istim se problemom susreće od 40 do 50 posto starijih od 75. U početku osobe i ne primjećuju oštećenja sluha, koja se najčešće javljaju kod visokih frekvencija, što znači da osoba slabije čuje, primjerice, zvuk telefona, a i dalje normalno čuje frekvencije govora. S vremenom se oštećenja pojavljuju i na nižim frekvencijama, pa osobe tek tada postaju svjesne poteškoća.